Kliker.info

Gledao sam u novembru 2013. godine u dalekom Abu Dhabiu video snimak čapljinskog portala i foto-video studija “Casper” napravljen dronom iz tzv. “ptičije perspektive” o mom rodnom gradu Čapljini. Iznenadio sam se da ni tada, skoro 20 godina od završetka rata neki političari “prodavači magle” se nimalo nisu promijenili, nego su dalje nastavili da manipulišu, lažu i šalju lažne slike o ovom predivnom hercegovačkom gradu na obali rijeke Neretve. Nakon što sam ovaj video vrlo pažljivo pogledao, ponukalo me je da napišem o tome duži osobni osvrt i otvoreno pismo Čapljincima.

Piše : Satko Bitanga

Naime, nesporna je istina da je naša Čapljina bila i ostala predivan grad, ali, nažalost, u ovom naručenom videu, umješala se kao i mnogo puta do sada “prljava i pokvarena politika”, kao i isti takvi političari. Ovaj video zaista nije imao previše veze sa realnošću i stvarnošću, jer ovakvu sliku Čapljine i to iz “ptičije perspektive“ mogu „prodavati“ samo naivcima, kao i onima koji nisu pravi Čapljinci, a posebno onima koji ne znaju kakva je bila Čapljina do 1992. godine! To se može, kako tada, tako i sada, na ovakav jednostran, propangadistički i neprofesionalan način plasirati samo onima koji istinski ne vole i ne žele zajedničku, modernu, otvorenu i naprednu Čapljinu, nego još uvijek “sanjaju” isključivo jednonacionalnu, nacionalističku, zapuštenu, siromašnu, nazadnu, izoliranu i zatvorenu Čapljinu. To je, bar za mene, bila jedina prava i istinska poruka ovog videa, jer je sve ostalo samo “priča za malu djecu”, “bacanje ćulaha” i “prodavanje magle”!!!

 Da podsjetim o čemu se radi one koji nisu možda gledali ovaj video iz 2013. godine, a koji se i sada može pogledati. Gledajući ovaj, za to vrijeme dosta kvelitetno urađen snimak, uvjerio sam se šta je u fokusu, šta se stalno “zumira” i prikazuje, te šta je njegova prava svrha. Naime, na samom početku vidi se predivna, obnovljena, sređena i lijepa katolička crkva, koja se više puta prikazuje. Smatram da to nije uopće sporno, jer je ova katolička crkva bila, sada je, a ostaće i zauvijek jedan od simbola našeg grada. Bez nje Čapljina ne bi nikada bila ono što je istinski zaista bila prije zadnjeg rata, a to je jedan predivan, izuzetno čist, moderan i otvoren grad za sve ljude koji su u njemu živjeli i u njega dolazili.

Zatim se dalje više puta prikazuje jedan zaista ružan objekat, odnosno ono pravo “ruglo od BALONA”, a gdje se sada održavaju neke sportske aktivnosti. Takav objekat baš ničim ne pripada našem lijepom starom Sportskom centru na kome smo se igrali, družili, zabavljali, pratili ponekad koncerte ili malonogometne turnire, a pored koga se nalazi još i moderna sportska dvorana. To je izgleda najveće “postignuće” gradonačelnika dr. Smiljana Vidića i aktuelne čapljinske vlasti na polju arhitekture!!! A bilo bi vrlo zanimljivo čuti šta iskreno o ovom “BALONU”, tj. “PRDENJAKU”, kako ga već mnogi Čapljinci u šali zovu, naročito o njegovoj “ljepoti” i usklađenosti sa okolinom, misle njegovi stanovnici, te posebno dobri stari, ali i novi, mladi, uspješni i moderni arhitekti, dizajneri i građevinski stručnjaci.

U nastavku se “zumiraju” novosagrađeni jednonacionalni spomenici, pa obnovljena Željeznička stanica, sada Željeznički kolodvor, koja je godinama poslije rata bila zapuštena i “ruglo” grada, ali je obnovljena zahvaljujući kreditima i novcima Vlade Federacije BiH. To znači, da to nije bilo djelo, ni uspjeh, niti bilo kakva zasluga bivših i današnjih čapljinskih vlasti i političara, a kako se često hvališu. Oni su samo nakon otvaranja stavili tablu sa imenom “Trg Bana Jelačića” kad je sve bilo obnovljeno i završeno!!! Više puta se prikazuje i samo sa vanjske strane “ušminkana” nekada zgrada Općine, sada Grada Čpljine, ali u njenoj neposrednoj blizini gdje je do rata bila nema poznate i kultne “Šoline” slatičarnice. Nju su srušili “čapljinski ratni vladari”, a kasnije platili iz budžeta odštetu!!!

 Vidi se u videu i obnovljeni, ali pod veoma sumnjivim okolnostima privatizirani hotel “Mogorjelo”, koji je zadnjih godina prodan, pa nakon toga devastiran i zatvoren. Redovni gost u njemu je bio zloglasni, nažalost neosuđeni, ali za mene i mnoge Čapljince pravi ratni zločinac, kao i ljudska i moralna gnjida Pero Marković, koji je unazadio Čapljinu 1000 godina!!! Umjesto po toleranciji, uvažavanju i poštovanju svih Čapljinaca, otvaranju fabrika, škola, novih radnih mjesta, razvoju, ekologiji…ostaće ovaj nečovjek upamćen kao veliki šovinista, nacionalista i zločinac. Iskompleksirani “seljačić” i “brkica” Perica iz Gnjilišta, prijeratni lažni komunista, poslušni doušnik i suradnik SDB-a, perfidni “uvlakač” u guzice komunističkih moćnika, neiskreni i lažni HDZ-ovac, loš katolik i nikakav vjernik, lažni “EUROPEJAC i DEMOKRATA” i pokvareni “simpatični brko”, ostaće u povijesti Čapljine zabilježen samo kao zloglasni ratni načelnik Čapljine, koji je organizirao, podržavao i “otvarao” koncentracine logore za Bošnjake i Srbe u Dretelju, Gabeli, Silosu, Đačkom domu…, te naređivao i provodio ponižavanje, protjerivanje, pa čak i ubijanje stanovnika grada na čijem je čelu bio tokom rata i gdje je imao apsolutnu vlast. Koliko ga danas “vole” i “cijene” pravi Čapljinci najbolje govori činjenica da ga svi oni koji imalo drže do sebe godinama izbjegavaju u širokom luku, a prošle godine je dobio i nekoliko vaspitnih šamara u centru grada!  

Ali, iako sam se dobro trudio, ponavljao taj snimak više puta, nigdje nisam vidio npr. u to vrijeme obnovljenu staru Pravoslavnu crkvu koja je zapaljena, opljačkana i devastirana tokom rata, niti staru džamiju u Gornjoj čaršiji, koja je nekako “preživjela” rat. Činjenica je da su oba ova vjerska objekta bili neki od najpoznatijih simbola Čapljine, a na istoj ovoj snimci nema uopće ni muslimanskog harema na Gradini. Svi ti vjerski objekti sada postoje kao i katolička crkva, a svi zajedno su samo decenijama pokazivali multireligijski i mutnietički sastav stanovništva i nikome nisu smetali. Tako to uglavnom bude kad se ovim vrlo ozbiljnim poslom bave amateri, ili ako to rade profesionalci koji sve ovo dobro znaju, ali su klimoglavci i poslušnici koji svjesno ovo čine po nečijoj narudžbi i zapovijedi.

Po mome osobnom mišljenju, ono što se vidi u ovom promotivnom videu iz tzv. “ptičije perspektive” je jedna “lažna Čapljina”, a to svi mi koji volimo naš grad dobro znamo. Upravo zbog toga, moj prijatelj Nedo Kapetanović iz Počitelja je tada napisao “Nigdje džamije ni praoslavne crkve, još da su stavili logore Dretelj i Gabela slika bi bila potpuna!“

To sigurno nije Čapljina onih koji su Čapljinu gradili, modernizirali, učinili lijepim i otvorenim gradom za sve njene stanovnike i goste, zatim podigli brojne fabrike, zaposlili ljude, promovirali je i učili nas o tome u školi. To više nije grad kakvog su stvarali i zamišljali, po meni, najbolji predsjednik prijeratne Skupštine općine Čapljina u njenoj historiji/istoriji/povijesti, veliki gospodin i vizionar Ljubo Dragićević, zatim prijeratni predsjednik Skupštine općine dr Nikola Kuzman, koji je zajedno sa suprugom dr. Dušankom na pravdi Boga ubijen u svom gradu, kao ni posljednji prijeratni predsjednik općine Čapljina Eno Džemila. To više nije ni Čapljina kakvu su željeli napraviti veliki privrednici i biznismeni Murat Čolić, Luka Šutalo, Mili Dizdarević, Mačina Simić, Alija Veledar, Emil Lubina, Ante Krešić…, kao ni veliki turistički djelatnik i pravi zaljubljenik Čapljine Jozo Pehar, koji je doveo poznatog meksičkog arheologa Salinasa Prajsa u naš grad…

To nije više ni Čapljina o kojoj su nam govorili i kako su nas učili naše dobre profesorice i dobri profesori, kao što su direktor Srednjoškolskog centra u Čapljini Zdravkan Pavlović, pa nezaboravni Vlado Tripić, Hunjić, Vulić, Jozo Vego, Sule Agić, Ljilja Sjeran, Ljubo Moro, Momo Ekmečić, Zdravka Vukres, Fazlija Šahović, Braco Turk, Ruka, Olivera Farac, Niko Sušac, Fatima Bešo, Ejup Morić…Ovakvu sadašnju Čapljinu mislim da nisu nikada željeli ni doktori Vidić, Vajš, Martinović, Bešo…, a pogotovo je nisu ovakvu kakva je sada zamišljali sportski radnici Žara Zurovac, Dajka Škrbo, Zlatan Kavara, te mnogi sportisti iz našeg grada, nogometaši Kana Čolić, Ćika Ćerić, Kala Škrbo, Enes Hasanagić, Piko Ivanković, Berta Jovanović, Šeki Ratković, Ismet Šišić, Šiško Kuljanin, Frano Martinović…, košarkaši Drago Raguž Džinks, Mario Primorac, Jasko Repeša, Davor Maslać, Džemo i Eso Boškailo, Boro Ivković, Ibrica Bećirević, Čavka Milošević…, rukometaši Suton, Džemila, Đikov, Repeša, Prce….Za ovakvu Čapljinu se sigurno nije borio u Drugom svjetskom ratu ni legendarni „čovjek sa kaubojskim šeširom i koltom za pasom“ Kalta Glibo. Ovakvu sadašnju Čapljinu vjerujem da ne žele ni prave stare čapljinske obitelji Vege, Fazlagići, Morići, Mrgani, Kavare, Šarići, Ćerići, Zurovci…, a ovakvu kakva je sada ne bi željeli ni legendarni čapljinski mangupi Mujo Jazvin, Mozak, Šola, Rora, Ćunga, Čvorka, Čaruga, Mirso Tadija, Ivica Vego Ćoro, Mirko Pehar Municija, Pero Vlačić, Ljubo Sentić, Strahinja, Mici, Troka…, novinari Sudo Kudra i Mišo Vego, taksisti Đulaga Halilagić, Hivzo Krvavac, Miki Taslidža, Bego Ćerić, a ni veliki ljudi i boemi Beg Šuko, Henda, Muta…i mnogi drugi.

Ovo što je snimljeno i prikazano od strane foto-video studija „Casper“ je Čapljina kakvu su sigurno željeli, a kakvu žele i sada napraviti Pero Marković, Kruno Kordić, Stjepan Šutalo, Smiljan Vidić i njima slični gradski čelnici i političari. Oni žele jednonacionalnu, nazadnu, zaostalu, prljavu, siromašnu, tajkunsku, izoliranu, zatvorenu i nedemokratsku Čapljinu. Takvi ljudi žele samo Čapljinu kojom se npr. preko mosta Dr. Franje Tuđmana, ide ulicama Hrvatskih branitelja, Alojzija Stepinca, HVO-a…, trgova Bana Jelačića, Kralja Tomislava…pa se na kraju stiže do Šahovskog kluba “Mate Boban”! Ali, ovim i ovakvim putevima prije će mnogi stići do Haga, nego do Karlobaga, jer koncentracioni logori Gabela, Dretelj, Silos, Đački dom… i preživjeli logoraši iz njih, žrtve i mnogi nevino ubijeni ljudi, silovane i ponižavane žene, protjerani i maltretirani…ih stalno opominju, upozoravaju i godinama čekaju vrlo strpljivo samo istinu i pravdu. A kad tad to će se i desiti!!!

Kao rođeni Čapljinac i čovjek koji voli svoj grad nadao sam se i tada vjerovao da će ipak biti bolje u narednom periodu, ali sam se, nažalost, prevario i razočarao. U gradu Čapljini i dalje dugogodišnji načelnik, a sada gradonačelnik, bivši sarajevski student medicine, dr. S. Vidić, dugogodišnji predsjednik HDZ Čapljine, kao i njegove stranačke kolege i većina gradskih vijećnika nisu ništa ozbiljno ni pokušali učiniti da bar malo bude bolje nego prije osam godina. Čak su neke stvari i gore nego tada! Ono najgore što nam se svima nama moglo dogoditi, osim zadnjeg prokletog rata, već se dogodilo! Naime, u zadnjih osam godina tj. od 2013. do danas iz Čapljine je u inostranstvo otišao izuzetno veliki broj mladih, vrijednih i obrazovanih ljudi i to sa cijelim obiteljima. Broj đaka u školama se više nego prepolovio!!! Od prijeratnih oko 8000 zaposlenih u Čapljini sada radi tek nešto više od 2000 ljudi, a skoro sve prijeratne poznate, velike i uspješne firme su zatvorene, devastirane, opljačkane, ugašene ili uništene: Bregava, HEPOK, Energoinvest, UNIS, Lasta, Trikotaža, UIT…To bi trebala biti velika tragedija i istinska sramota za sve vodeće ljude u gradu Čapljini od rata do danas! Ali, ja ne primjećujem da je ikoga od njih imalo briga za to!

A naša prelijepa Čapljina je grad na četiri rijeke i šest jezera, ima svjetski poznate turističke dragulje kao što su Počitelj, Mogorjelo, Karaotok, Hutovo blato…, ima plodne njive, mediteransku klimu, vrijedne i radne ljude, ima izuzetan geografski položaj, bogate prirodne resurse i mnogo toga drugog što nema možda niti jedan grad u BiH. Upravo zbog toga, ovaj dio Hercegovine je prije rata prozvan “Kalifornija”, a zbog niza vrijednih, sposobnih, poštenih i uspješnih bivših političara, takvih sličnih direktora i stručnjaka, kao i vrijednih radnika i poljoprivrednika Čapljina je bila jedna od najljepših i najrazvijenih općina i gradova u BiH.

Nekad bogata, moderna, razvijena i otvorena općina, a sada siromašan, nazadan, nerazvijen i zatvoren grad!!! Nije za nikakvu utjehu i “vađenje” što je u mnogim općinama i gradovima u cijeloj BiH još gora situacija nego u Čapljini! Nije sigurno za sve ovo kriv ni protekli rat, jer je od završetka rata već prošlo 26 godina! Mnogi od nas starijih se dobro sjećamo kako je 1971. tj. 26 godina nakon Drugog svjetskog rata izgledala S.R. Njemačka, koja je 1945. kapitulirala, izgubila rat i bila potpuno poražena, razorena i uništena zemlja. A već te 1971. mnogi ljudi iz Čapljine, Hercegovine, čitave BiH i bivše Jugoslavije su počeli masovno odlaziti “trbuhom za kruhom” u pečalbu tj. da tamo rade teške poslove po mnogim bauštelama, spavaju po radničkim kontejnerima, jedu jeftinu suhu hranu i konzerve, štede na sebi, teško zarađene i ušteđene “Deutsche Mark” šalju svojim obiteljima u domovinu, te su tako svojim žuljevitim rukama i sirovom fizičkom snagom učestvovali u gradnji moderne Njemačku.

Zadnjih godina se dešava nešto slično, ali puno masovnije i opasnije za nas u Čapljini i cijeloj BiH. Odlaze nam u inostranstvo, opet najviše u Njemačku, uglavnom mladi, obrazovani i stručni ljudi, odlaze nam cijele porodice sa djecom, odlaze tužni, bez nade, sa željom da tamo zauvijek ostanu i da se nikada se ne vrate u svoj rodni kraj. A u BiH ostaju siromašni, obični i stariji ljudi, jedni koji su pred penziju, drugi što su bolesni i nemaju izbora i mogućnost da odu bilo gdje, te treći, ali sve malobrojniji rijetki optimisti koji se nadaju da će u našoj državi biti bar nekad bolje.

Na kraju, duboko vjerujem, iako to sada tako baš ne izgleda, da ovi sadašnji loši, beskrupolozni, pokvareni, nesposobni, nehumani i korumpirani političari u Čapljini, kao i u cijeloj BiH, neće u tome nikada uspjeti, te neće moći nikada upropastiti i uništiti našu Čapljinu, naša sela, općine, gradove i našu državu. I to ne zato što oni to ne žele, jer prosto zato što to oni ne znaju, niti mogu tako nešto učiniti. Jednostavno, to nije ni po Božjem, niti po bilo kojem ljudskom zakonu, jer se na tuđoj nesreći nikada vlastita sreća i bogastvo ne može ni graditi, niti sticati. Čapljina i pravi Čapljinci, kao i svi mi u BiH, smo preživjeli i puno teža vremena od ovih zadnjih ratnih i poratnih, te otpratili na “smetljište ljudskog roda” i povijesti puno veće “mangupe”, nego što su ovi sadašnji otimači tuđeg, nezasiti gramzljivci, mali političari, još manjeg kalibra i prave pokvarene “seoske lole, konjokradice i varalice”, da se samo naši pravi, čestiti i vrijedni seljaci ne uvrijede.

„Uzalud vam trud svirači“, kako bi sjetno otpjevali legendarni momci iz “Prljavog kazališta”.

 Amman, 08.11.2021.