Kliker.info

Angela Merkel je pravilno reagirala na informacije kad je obavještajne kako Milorad Dodik namjerava proglasiti nezavisnost Republike Srpske, rekavši: “Pustite ga, da vidimo kako će to izvesti“. Svi drugi koji mu prijete ili ga moljakaju da to ne učini grdno griješe. Uopće više nije bitno da li Dodik blefira ili ne. Ako bismo iz pukog opreza pošli od pretpostavke da ne blefira, onda možemo zamisliti kakve Dodik ima političke prijatelje ili saveznike koji mu nisu ukazali na pogubnost njegovih političkih postupaka.

Piše : Nedžad Latić (TBT)

Neko, poput Sergeja Lavrova, veterana svjetske diplomatije, veoma dobro zna kako se završila priča kurdskog vođe Mesuda Barzanija koji je uz velike ceremonije javno proglasio Kurdistan, pokrajinu u Iraku, kao nezavisnu državu. Ta pokrajina ima veću autonomiju u odnosu na centralnu iračku vlast u Bagdadu, nego entitet RS u odnosu prema Sarajevu. Pored toga u Kurdistanu živi oko 5 miliona Kurda, dok ih u svijetu ima mnogo, mnogo više. Kurdistan ima i naftu itd.

Pa ipak niko na svijetu nije podržao Barzanija, pa čak ni moćni Izrael za koji se sumnja da ga podržava. Dodik je također pokušao igrati na tu kartu kod Jevreja, ali sa smrću jednog cionističkog iluzioniste Arija Livnea, umrla je i ta ideja.

Ko bi u Evropi mogao podržati Dodika? Neko se izlanuo, a Dodik je potvrdio da bi ga podržalo 7 evropskih zemalja. To je notorna laž u koju ni sam Dodik ne vjeruje! Osim očijukanja sa Janezom Janšom i Viktorom Orbanom, dvojicom trenutno najomraženijih evropskih lidera, on u Evropi bukvalno nema sagovornika koji bi ga htio saslušati.

Na koncu, ni sama Rusija, koliko god se Dodik hvalio svojim odnosom sa Vladimirom Putinom, ne bi za jednu Republiku Srpsku ugrozila odnose sa zemljama islamskog svijeta, a posebno ne sa Iranom i Turskom.
Sve ovo bolje od nas znaju strane diplomate u Sarajevu, kao i sam Aleksandar Vučić u Beogradu. Zaista je čudo kako i zašto mu niko nije do sada otvorio oči i ukazao da je (su)ludo to što čini sebi i Srbima u cjelini.
Najvjerovatnije da se radi o nenamjernoj greški zapadnih političara koji pokušavaju razumjeti Srbe nakon raspada Jugoslavije, te im toleriraju nešto što ne bi tolerirali drugim nacijama. Što su opet Rusija i Kina zloupotrijebile i podržale takve arogantne političare poput Dodika kako bi bar malo oneraspoložile i unervozile zapadne lidere na Balkanu.

METAK I KANAPČE

Ako bi Dodik stvarno ostvario svoj plan odcjepljenja Republike Srpske, po principu „šta koštalo da košta“, perspektiva takve države je status Sjeverne Koreje i Krima. Zapad i islamski svijet bi uveli sankcije to samoproglašenoj državnoj tvorevini, tako da bi život građana u njoj bio pun straha, siromaštva i gladi.
Zar ovo ne vide srpski intelektualci i novinari? Zar ne uočavaju kuda bi ih Dodikova politika odvela kao građane? Zar zaista Srbi vjeruju da je zapad tako zao, da bi im istok mio? Zar bi srpski novinari željeli živjeti u zemlji gdje ubijaju novinare na predsjednikov rođendan? Da nije prisustva zapadnih zemalja na Balkanu to bi se već dešavalo u Beogradu i Banjoj Luci, kao što se dešava u Moskvi.

Zaista mislim da treba pokušati razumjeti Srbe kao naciju jer su ih u novi milenij uveli voždovi mnogo gori od Dodika. Većina njih, bar desetak, je skončala tragično; ubijali su, ili bili ubijeni; ili su hapšeni umirali u zatvorskim ćelijama. Zbog toga ima osnove smatrati da su Srbi kao nacija istraumatizirani ovakvim sudbinama svojih voždova. Nije džaba Vučić pred Lavrovom spomenuo „kanapče“. Šta je uzrok tome da budu tako popularni među masama i da skončavaju od metka, otrova, ili kanapčeta? Da li je ta srpska nacionalistička ideja „krvi i tla“ toliko toksična da voždovi opijeni njome izgube razboritost i nužno skončaju tragično?!

S Dodikom je sigurno takav slučaj jer se rukovodi iracionalnim ambicijama do te mjere da je zaludio bosanske Srbe na isti način kako su to čini voždovi u Kninskoj krajini Jovan Rašković i Mile Babić, koji su im obećavali odcjepljenje i pripajanje Srbiji. Kako su izdati oni, mogao bi biti izdat i Dodik, kako su propali oni, mogao bi propasti i Dodik. Ne daj Bože nove „oluje“ koju tako manijakalno izaziva Dodik.