Kliker.info

Prema Bratoljubu Klaiću, autoru klasičnog Rječnika stranih riječi, riječ tunel označava “prokop, prolaz, prokopan ispod zemlje ili prorovan u brdu”. U našim rječnicima se, navodi Klaić, pominje kao tamnik.U raznoraznim tekstovima u kojima se godinama opisivalo i opisuje stanje u Bosni i Hercegovini često nailazimo na riječ tunel, sa značenjem da zemlja tavori u mraku i neizvjesnosti, i da se na kraju tog mraka ne nazire nikakvo svjetlo. Tunelska priča zna biti tragikomična.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

VOJNA INTERVENCIJA

Takav je slučaj sa tunelom Hranjen kod Goražda, na trasi ceste za Sarajevo, slika i prilika nas samih, našeg javašluka, nesposobnosti i nekažnjive neodgovornosti. Da podsjetim čitaoce na ono najvažnije. Vlada Federacije BiH je za proboj tunela dužine 5,5 kilometara izdvojila 70 miliona KM. Sav novac je potrošen, a izvedeno je tek nešto više od trećine predviđenih radova, koji su povjereni kompaniji Euro-Asfalt. Kako pišu novine, sada na tom gradilištu vlada pustoš. Prema jednoj verziji, radovi na probijanju tunela su obustavljeni, jer em su pare potrošene, em su graditelji naišli u brdu na nekakve pećine i podzemne vode, pa manja grupa radnika pokušava da se izbori sa poplavama i nanosima blata.

Nema odgovora na pitanje kako je do svega toga došlo i u šta je toliki novac skršen? Inženjer Esad Mulalić, zaposlen u Auto-cestama Federacije, blagovremeno je ukazivao na novonastale probleme, ali je, kako je izjavio, bio ignorisan i izložen kampanji iz svoje kompanije i izvođača radova. Gradonačelnik Goražda Ernest Imamović je početkom septembra zvao na sastanak najodgovornije ljude uključene u ovaj projekat, ali su ga svi obavijestili da zbog obaveza ne mogu doći?! Kao da polaganje računa o problematično utrošenih 70 miliona KM i nije neka naročita obaveza. Komentarišući ovaj slučaj, premijer Fadil Novalić je izjavio da će tunel Hranjen biti probijen 2030. godine! Cinizam ili realna procjena? Afera se nekoliko dana povlačila po ovdašnjim medijima, a onda je, poput tolikih drugih, prepuštena zaboravu.

Nekad se u onoj velikoj i lijepoj zemlji, koja se prostirala od Triglava do Vardara i od Jadrana do Đevđelije, orila pjesma U tunelu usred mraka, sija zvijezda petokraka… U tom tunelu iz slavne socijalističke masovke danas vlada mrak, a ako nešto u njemu “sija”, to je trepćuće svjetlo sa konturama nacističke svastike, putokaz koji su nam postavili naši politički prevaranti i njihovi sljedbenici. Tunel iliti tamnik metafora je naše stvarnosti, zrcalo propalog društva i urušene države. Sve što je u demokratskom svijetu normalno, u državi Bosni i Hercegovini je ozakonjeno kao nenormalno. Jedna takva “nenormalna” vijest stigla je nedavno iz Njemačke: mlada Sarajka po imenu Jasmina Hostert, članica tamošnjeg SPD-a, ušla je na parlamentarnim izborima u njemački Bundestag.

Jasmina je tokom opsade Sarajeva kao djevojčica teško ranjena, ostala je bez ruke i prebačena je u Njemačku. Danas osjeća potrebu da pomogne zemlji svog rođenja, iako zna da su problemi u njoj ogromni. “A najveći problem je etnofašizam”, kaže Jasmina. “On producira konflikte koji se reflektuju na ekonomiju i proizvodi stagnaciju. Etnofašističke snage već trideset godina vode BiH u prošlost. Njihova politika je jedan od razloga što stanovništvo napušta tu zemlju.” Naravno, ništa od ovog ne prija ušima etnonacionalističkih oligarha. Oni su spremni spaliti sve oko sebe samo da ostanu na tronu vlasti, iako se ona već ucrvala od opasnih namjera, pohlepe i primitivizma.

Bosna i Hercegovina je danas etnički i teritorijalno podjeljenija nego ikada prije, njena tri naroda su udaljenija jedan od drugog nego ikada ranije, pa je zabrinutost za sudbinu države postala dramatična. Država u kojoj živimo nikako ne uspijeva da aktivira ni svoje najnužnije nadležnosti, blokirana jednom, drugom ili trećom etnonacionalističkom politikom. Aleksandar Hemon, dijete Sarajeva, danas planetarno poznato ime u svijetu književnosti, nema iluzija da će uhljebi dobrovoljno sići s vlasti. “Loši momci su dobili rat i potvrdili ono što se desilo u njemu.

Već decenijama drže zemlju u pat-poziciji, pljačkaju i zanemaruju život njenih stanovnika”, konstatuje Hemon. Janusz Bugajski, američki stručnjak za Balkan, najoptimalnije rješenje krize u BiH vidi u integrisanoj državi, u kojoj centralna vlast u Sarajevu ima ovlaštenja i nadležnosti nad svim ključnim sigurnosnim i spoljnopolitičkim odlukama, a gdje se entitetski i kantonalni sistem zamjenjuju funkcionalnim regionalnim i gradskim vladama. Bugajski smatra da etno-teritorijalna podjela vodi u novi rat uz učešće Srbije i Hrvatske i još jednu međunarodnu vojnu intervenciju koja stvara još jedan sporazum između zaraćenih strana u kojem se neuspjeh Daytona neće ponoviti.

TRI OVNA NA BRVNU

Novi visoki predstavnik Christian Schmidt došao je u BiH sa mentalitetom političara, a ne diplomate. Favorit donedavne kancelarke Angele Merkel, Schmidt ima ambiciju da na zapuštenom političkom terenu “napravi” državu. “Samo opušteno”, bilo je njegovo geslo na samom početku mandata. Potom je učinio prvi korak, rekavši kako nije došao da samo posmatra ono što se ovdje događa. Reagujući na Dodikovu najnoviju prijetnju otcjepljenjem Republike Srpske, Schmidt mu je stavio do znanja da nipošto neće dozvoliti promjenu granica BiH. Granice su garantovane Dejtonskim mirovnim sporazumom, pa u tom pogledu nasljednik Valentina Inzka vjerovatno neće imati ozbiljnijih problema. Mnogo su složenija pitanja poput reforme pravosuđa, borba protiv korupcije ili donošenje novog Izbornog zakona. Otpori i razlike među vladajućim strankama tu su i najveći. Pred nama je slika tri ovna na brvnu.

Sigurno je jedno: srpska, hrvatska i bošnjačka etnonacionalistička politika, koliko god se među sobom razlikuju, nikad Bosnu sastaviti neće. Što se toga tiče, gospodin Schmidt će u svom mandatu imati šta da posmatra.