Kliker.info

Milorad Dodik dobio je gromoglasan aplauz u jednoj evropskoj zemlji. Bilo bi ovo za pohvalu da taj aplauz nije upućen od strane evropske desnice u Budimpešti, glavnom gradu Orbanove Mađarske, koja mrzi migrante, LGBT populaciju, doseljenike. Umjesto da sarađuje sa liberalnim i razvijenim zemljama Evrope, Dodik izgleda kartu ima samo za skupove desničara koji vode zemlje u kojima je stepen ostvarivanja ljudskih prava zabrinjavajući. U jednu ruku, u Budimpešti su se okupili predstavnici s druge strane civilizacije.

Na desničarskom samitu u Budimpešti, poručio je da LGBTQ osobe nameću svoje vrijednosti. Ovaj predstavnik Bosne i Hercegovine rekao je i da BiH neće ući u EU, pa ne mora da joj se ulaguje. Zanimljivo, skup na kojem je bio gost naziva se Demografski samit, pod sloganom “”Porodica je ključ održivosti”, ali na samitu nije bilo žena. Valjda je to poruka da porodicu čine samo muškarci.

Dodikovo društvo bili su najveći evropski konzervativci koji žele uskratiti prava LGBT zajednice i desničari koji žele zabraniti abortus. Drugim riječima, crème de la crème evropske desnice.

Kako je od socijaldemokrate postao desničar, zašto bježi u zagrljaj desničarskih partija i hoće li biti pod sankcijama EU, neka su od pitanja na koja odgovara dr Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane.

BUKA: Od socijaldemokrate do desničara, koliko je prirodan ideološki put Milorada Dodika?

Ko poznaje Milorada Dodika, njegov lik i djelo, zna da je njegova vodilja u životu novac i moć. Upravo su zbog toga kod njega prisutne brojne metamorfoze, koje su u funkciji navedenog i njegovog opstanka na vlasti.

BUKA: Zašto Dodik bježi u naručje evropske desnice, šta ona može ponuditi?

Malo ću biti sarkastičan. Dodik je tek u Budimpešti izgleda shvatio da je hrišćanin, poslije brojnih metamorfoza. U doktrini hrišćanstva je i doktrina spasenja, ali ona se odnosi na onaj drugi svijet (posthumni), dok Dodik pokušava pronaći spasenje na ovom svijetu. Pošto je dezorijentisan, pokušava zaštitu pronaći u radikalnoj desnici koja je u silaznoj putanji. Poslije pobjede Josepha Bidena u SAD i političkih promjena u Njemačkoj, dolazi novo vrijeme za Evropu. Ponovno je zaigrao na pogrešnu kartu. Skup u Budimpešti je bio marginalan, ali sa odjekom zbog količine gluposti, vrijeđanja i mržnje izrečenih prema određenim skupinama kao što su LGBTQ populacija, migranti, strani radnici, muslimani, pa i svih drugih koji ne misle kao društvo u Budimpešti. Tema skupa je porodica, a bez žena. Kada su pojedinci u nevolji, kao što je Dodik, onda u pronalaženju spasenja pravi još veće greške koje ga vode u ambis. Kakav je to bio skup vidi se iz činjenice da je predsjedavajući EU slovenački premijer Janez Janša trebao biti na zasjedanju UN u New Yorku umjesto u Budimpešti.  Vjerovatno bi u New Yorku imao manje sagovornika sumišljenika nego u Budimpešti. Niko od visokih zvaničnika EU nije bio na tom događaju niti iz vodećih država EU.

BUKA: Istraživanja pokazuju da tokom pandemije rastu partije desnice, da koriste zdravstvenu krizu, da li Dodik koristi trenutak i može li to izazvati domino efekat kod ostalih stranaka u BiH?

Ne možemo reći da rastu partije ekstremne  desnice, ali oni su jako bučni pa se stvara takav utisak. Političke promjene u SAD, Njemačkoj i drugim državama dovest će do tektonskih promjena na političkoj sceni Evrope, ali i Bosne i Hercegovine.

BUKA: Koliko je opasno saveznike tražiti u desničarima, umjesto u proevropskim, liberalnim partijama?

Milorad Dodik nema drugog izbora. On je izolovan. Može otići do Beograda, ponekad u Rusiju, ali ne često i napraviti ovaj izlet u Budimpeštu u kojoj se nalazi bjegunac od makedonskog pravosuđa i presuđeni kriminalac Nikola Gruevski. Vjerovatno tu postoji i određena koincidencija. Mržnja, šovinizam, rasizam, ksenofobija nemaju mjesta u modernim demokratskim društvima. Budući razvoj nijedna država ne može zamisliti bez strane radne snage. Već imamo radnike iz Bangladeša u Srbiji, što prije budemo imali radnike iz Bangladeša, Filipina, Indije i drugih država, time su nam veće šanse za ekonomskom obnovom i prosperitetom. Tako rade sve ozbiljne i napredne države.

BUKA: Dodik je godinama pod sankcijama SAD-a, govori se i o sankcijama EU, koliko je to realan scenario i šta bi značila ta izolacija Dodika?

Taj scenarij postaje sve realniji. Ne radi se samo o sankcijama protiv Dodika i najbližih saradnika nego i pojedinaca koji sačinjavaju njegovu političko-kriminalnu-finansijsku hobotnicu u kojoj ulaze pojedinci iz kompanija, koji finansiraju njega i njegov režim. To su građevinski, IT sektor, medicinska oprema i farmacija i dr.

BUKA: Dodik je u Budimpešti kritikovao Evropu rekavši da neće da joj se ulaguje, jer BiH nikada neće ući u EU. Koliko je pametno zamjerati se Zajednici koja finansira brojne projekte, ulaže u razvoj demokratije, donira vakcine…?

On je poslednji koji bi trebao kritikovati ili bilo šta prigovoriti EU. Njegovo mišljenje već duže vrijeme nikome nije bitno. Čak najbliži saradnici traže linkove sa stranim faktorom kako bi se spasili iz njegovih kandži. Dodik je završena priča i sve njegove priče su već ispričane.

Slađan Tomić (Buka)