Kliker.info

Dodaje da parola o „srpskom svetu“ potvrđuje da u „arsenalu političkih ideja srbijanskog društva trenutno ne prevladava ništa kvalitetno, humanističko i općeljudski prihvatljivo“. Moramo shvatiti, kaže, da je došlo vreme kada moramo razvijati kulturu mira i razumevanja. „Unutar srpskog naroda postoje ljudi i emancipatorske ideje koje mogu povesti Srbiju u drugom smjeru i osloboditi srpski narod od suspektnih vođa i mračnih ideologija“.

* Da li vi mrzite Srbe, kako tvrde pojedini mediji u Srbiji ili samo pojedince na vlasti?

– Ovaj dio pitanja u kojem se spominje mržnja između etničkih grupa i pojedinaca je sporan i uglavnom je koriste nacionalisti. Mržnju u javnom diskursu promoviraju neki političari, npr. Milorad Dodik ili Nenad Kecmanović u svojim kvaziznanstvenim tumačenjima Bosne. Naravno da treba prezirati četnike, nacionaliste, šoviniste, velikosrbijanske etnofauliste, huškače, kriminalce i ratne zločince. Poseban prezir zaslužuju pojedinci iz vlasti koji vode nenormalnu politiku i srpski narod guraju u katastrofalne ratove s prvim komšijama i susjednim državama.

* Kakav bi Izborni zakon mogao zadovoljiti apetite nacionalnih lidera u BiH, i verujete li da će do kraja godine biti postignuta saglasnost o ovome?

– U državi BiH ne postoje nacionalni, čak ni etnički lideri. To je jeftin simulakrum. Mene kao građanina u Predsjedništvu BiH zastupaju sva trojica izabranih članova. Smatram da je razvijanje građanskog društva ona šifra za uozbiljenje izbornih procedura u Bosni, kojom se etničko pomjera u polje kulture i zaštite narodnih interesa kroz očuvanje jezika, vjerovanja, običaja ili tradicija koje su bitne za jedan narod. Isto tako, vrijeme je da Srbija i Hrvatska puste bosanske Srbe i Hrvate da slobodno žive svoje živote u Bosni i da im napokon dopuste da u Sarajevu ostvaruju sva svoja individualna i kolektivna prava.

* Da li su Bošnjaci kao najbrojniji narod BiH, danas u položaju Srba u SFRJ?

– Usporedba između BiH i bivše SFRJ je besmislena i jedan je od alata kojeg koriste hegemonijske politike prema BiH sa istoka i zapada. Bosna je povijesno prisutna od desetog stoljeća kao politička, pravna i kulturna činjenica, a Jugoslavija je neuspio izraz južnoslavenskih težnji u 20. stoljeću za oblikovanjem zajedničke države. Tokom 1990-ih srpski i hrvatski nacionalizam su bili razorni za tu državu. Ta dva nacionalizma nastavljaju svoje besmisleno razračunavanje na tlu BiH s ciljem teritorijalne ekspanzije.

Sporno je pitanje što se Bosnu pokušava napraviti nekim izuzetkom, egzotičnim primjerom, posebnim slučajem, “državom tri naroda” kao da za nju ne važi građanski model. Isto tako, Srbi nisu bili većina u odnosu na druge narode u SFRJ, ustvari, bili su većina samo u Srbiji i nisu znali šta da rade u toku disolucije Jugoslavije. Odabrali su najgori i najpogubniji put da na ruševinama SFRJ prave „Veliku Srbiju“ uz brutalnu upotrebu JNA.

Čini se da današnji Vučićev režim u Srbiji nastavlja produbljivanje iste greške – to je katastrofa! Bošnjaci jesu danas većina u Bosni, ali to nikome ne nanosi štetu. Oni znaju da trebaju da se bore za državu Bosnu, liberalnu republiku, državu slobodnih i ravnopravnih građana.

* Organizacija Transparensi international zaključila je da u BiH nema procesuiranja korupcije na visokom nivou. Brojne su afere vrha vlasti koje se završe bez epiloga. Kako to komentarišete?

– Pokazuje se da je pravosuđe najslabija karika državnog sistema BiH, jer se u njemu najbolje prepoznaju koruptivne strukture koje potkopavaju vladavinu prava i pravedno suđenje. Ali, takvo sporno pravosuđe nije samo slučaj u Bosni, radi se o istom modelu u cijelom regionu, jer vidimo da se javljaju slične afere i procesi. Sprega politike i policije, njihova dominacija nad pravosuđem, dugo traju na ovim prostorima i samo uz pomoć sa strane može doći do uspostavljanja nezavisne sudske vlasti.

Institucije pravosuđa su pod direktnim uticajem političkih centara moći i to se mora mijenjati.

* Da li Beograd i Zagreb svojim potezima potvrđuju stalna zaklinjanja da poštuju suverenitet i teritorijalni integritet BiH?

– Već trideset godina Srbija i Hrvatska su u mračnoj zoni etnopolitike koja stvara mržnju i konflikte na prostorima bivše zajedničke države. Ni Milošević ni Tuđman, nisu uspjeli združenom agresijom da ponište Bosnu. Ovi današnji ataci nacionalista samo pojačavaju pozicije države BiH. Dodik i Čović su tragični primjeri izdaje vlastite države i služenja stranim izvanbosanskim interesima. Ove ekspanzionističke politike i dalje sanjaju da će moći “otkinuti” dio Bosne i pripojiti ga u svoj posjed.

Hrvatski predsjednik Milanović nekada pokazuje primitivizam nesvojstven predsjedniku države i time ističe vlastitu državničku nezrelost. S druge strane, Vučić šalje razne glasnogovornike da “bubaju parole” po regionu misleći pritom da još neko vjeruje u njegove isprazne medijske obmane javnosti i u kojima se često pravi naivan.

Treba pričati i o ljudima sa srbijanske i bosansko-srpske strane koji nas ohrabruju i daju veliku nadu! Na primjer, Zlatko Paković sa predstavom „Srebrenica – Kad mi ubijeni ustanemo“ zaslužuje posebnu pažnju i zahvalnost.

I. Šundić Mihovilović (Danas)