Kliker.info

Profesor politologije i ekspert za međunarodne odnose, dr. Zlatko Hadžidedić za “Slobodnu Bosnu” je komentarisao mogućnost neodržavanja izbora iduće godine u Bosni i Hercegovini, ali je dao i svoje mišljenje o novom visokom predstavniku u našoj zemlji Christianu Shmidtu, koji po njemu predstavlja politički šamar za BiH. Također je govorio i o izmjeni Izbornog zakona u BiH, kao i o izjavama predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića na samitu NATO-a održanom u Bruxellesu.

Šta mislite o izmjenama Izbornog zakona BiH, i izjavi  Dragana Čovića nakon što je Hrvatski narodni sabor (HNS) usvojio rezoluciju o Izbornom zakonu: “Neodgovorna politika bošnjačkog naroda i njihovih političkih predstavnika će dovesti do stvaranja trećeg entiteta?”

Dragan Čović je hiljadu puta istakao svoj cilj, i da se stvori treći entitet, ne vidim šta je tu novo? Što se tiče toga da se krivica prebacuje na nekog drugog i to je uobičajeno u našem političkom folkloru. Želio bih naglasiti da priča o Izbornom zakonu je nešto što nema nikakvog utemeljenja u postojećem Ustavu. Sve skupa je rezultat jedne političke igre, koja očito ima nekog odjeka u javnosti pa su ljudi počeli da ozbiljno uzimaju Čovićeve zahtjeve za izbornim zakonom. Sutra će tako biti i sa trećim entitetom. Osnovni problem ovdje u BiH je da kod nas bilo koji politički zahtjev koji nema pravnog utemeljenja može na kraju da zaživi i prođe, jer radi se o politici popuštanja koja je permanentno prisutna od Alije Izetbegovića do Bakira Izetbegovića. To je nešto što je uvijek prisutno. Politka popuštanja dovodi do toga da ono što je pravno neutemeljeno i pravno nezamislivo, na kraju postane dio naše političke realnosti.

Nakon potvrđene kazne doživotnog zatvora zločincu Ratku Mladiću pristizale su reakcije iz zemlje, regiona, iz svijeta, ali ne i od Dragana Čovića. Zašto je izostao njegov stav?

Dragan Čović je bio ratni saveznik Ratka Mladića. I šta bi on na to trebao da kaže? Zna se da su oni bili ratni saveznici, bili su postratni saveznici u pokušajima da se BiH podijeli i rasturi. Glavni problem u BiH je u tome što niko nikad nije optužen za ratne zločine, nego smo čekali samo da to učini Haag. Šta da kažem Draganu Čoviću ako niti jedan tužilac, niti jedan sud nije podigao niti jednu optužbu za ratne zločine koji su učinjeni na teritoriji Bosne i Hercegovine? U tom kontekstu, šta da kaže Dragan Čović, ako nije postojala potreba u političkom vrhu da se izda dozvola, jer očito da se radi o političkoj dozvoli koja se izdaje pravnim tijelima da se pozabave ratnim zločinima. Naše pravosuđe je ovisno o političkim dozvolama. Očito da takva dozvola nikad nije postojala. I ono “Svi smo mi Ratko Mladić”  ne izgleda totalno neumjesno zato što, jednostavno, čitav politički vrh BiH, tu spada, naravno i SDA, koja bi rado da se stavi na drugu stranu, na stranu onih koji su branili BiH. A zapravo je stajala na toj poziciji da ne treba podizati nikakve optužnice protiv ljudi koji su činili ratne zločine na teritoriji BiH. Svi su oni Ratko Mladić.

Kako je odlučeno da umjesto Inzka na čelo OHR-a dolazi novi visoki predstavnik, svjedočili smo velikom negodovanju iz RS-a. Čak je delegacija političkih stranaka, na čelu sa Dodikom išla kod Vučića na savjetovanje. Kako to komentarišete? Treba li BiH institucija OHR-a?

Institucija OHR-a je apsolutno potreba dok god postoji Dejtonski ustav. Ona je ugrađena u Dejtonski ustav i ona se ne može ukinuti dok se on ne ukine. Dok postoji Dejton i u njemu Republika Srpska dotle postoji i OHR. Da ponovim, kod nas sve što je pravno neutemeljeno postane predmetom političke diskusije ako se dovoljno puta ponovi. Kao što je Joseph Goebbels rekao “dovoljno puta ponovljena laž, ona na kraju počne da zvuči kao istina.” Tako i kod nas, sve što je pravno neutemeljeno, hiljadu puta se ponovi da bi moglo da se dovede u pitanje. I sad ozbiljno razgovaramo o tome da li je nama potreban visoki predstavnik. On je u Dejtnoskom sporazumu i nema razgovora o njegovom ukidanju.

Prvog augusta u BiH na poziciji visokog predstavnika stiže Nijemac Christan Schmidt. Šta mislite o ovom političaru?

Što se tiče Christiana Schmidta koji je predložen i koji je, navodno, izabran, imam samo da kažem da se radi o jednom velikom političkom šamaru BiH. Riječ je o čovjeku koji je, najblaže rečeno, nižerazredni političar kojeg se vlastita zemlja  nastojala riješiti, pa ga je poslala nama. Osoba koja apsolutno nema nikakvog ugleda, niti je obavljao neke bitne  pozicije osim ministra poljoprivrede u jednom mandatu. Ne vidim kakve on ima kvalifikacije za ovu poziciju, osim što ga se Njemačka želi riješiti? Drugo, radi se o čovjeku koji je nosilac visokog ordena Republike Hrvatske, ordena Ante Starčevića zajedno sa njihovim najistaknutijim ratnim zločincima za sve ono što je činio za Republiku Hrvatsku. U tom kontekstu Schmidta posmatram samo kao nekoga ko je došao tu da pomogne Draganu Čoviću u stvaranju trećeg entiteta. Pored toga što je dobro da se ojača funkcija visokog predstavnika samim tim što se dovodi neko novi, jako je loše što se dovodi upravo Christian Schmidt. Schmidt je, zaista osoba koja ne može odgovoriti svom zadatku, osim ako nije došao da pomogne Čoviću u stvaranju trećeg entiteta. Što se tiče Dodika i njegovog straha, mislim da je taj strah poprilično neutemeljen. Prije bi Christian Schmidt mogao da im pomogne u njihovim pokušajima otcjepljenja nego što bi mogao da pomogne BiH u jačanju njene državnosti.

“Budžet institucija BiH nije usvojen samo zbog toga što predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik ne saziva redovne sjednice Predsjedništva”, izjavio je član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Dakle, šta mislite da li će biti izbora 2022. godine u našoj zemlji?

U BiH je sve moguće da se dovede u pitanje. Bilo šta što je pravno utemeljeno može se pokazati neutemeljenim. Tako je moguće da se i izbori dovedu u pitanje. Vidim mogućnost da Sjedinjene Američke Države izvrše pritisak da se izbori održe i u malo drugačijoj atmosferi. Imamo jedan veliki problem, a to je da zemlje EU djeluju protiv suvereniteta i integriteta BiH, rade na njenoj etničkoj podjeli. Srbija i Hrvatska su samo njihovi istureni igrači koji to treba da provedu u djelo. A sa druge strane, imamo SAD koje su se od početka postavile na poziciju zaštite granica republika bivše Jugoslavije. EU, tadašnja Evropska zajednica je od početka, od 92. godine, radila na tome da se uspostavi princip etničke podjele i zaokruživanje velike Srbije, velike Hrvatske, velike Albanije, velike Bugarske uz nestanak BiH i Sjeverne Makedonije. Sjedinjene Američke Države su radile na tome da republike bivše YU opstanu u njihovim tadašnjim granicama koje su međunarodno priznate. U takvoj situaciji je samo pitanje odnosa snaga između SAD-a i Evropske unije koja će opcija da prevlada. Ukoliko SAD ne bude dovoljno angažovane u BiH, moguće da ova druga opcija prevlada da se ne održe ni izbori, da se pogura čitava stvar kao što je Dragan Čović najavio u pravcu stvaranja trećeg entiteta, a Milorad Dodik pogura u pravcu otcjepljenja. Dakle, apsolutno sve što nije pravno utemeljeno u BiH je moguće uz pomoć političkih pritisaka. To nisu politički pritisci ni Dragana Čovića ni Milorada Dodika, ni Hrvatske i Srbije, to su politički pritisci koji dolaze iz Evropske unije, a ovi navedeni su samo njihovi izvršioci prljavih poslova na terenu.

Zašto predsjednik Hrvatske Zoran Milanović insistira na konstitutivnosti BiH, danima se borio da u Deklaraciji NATO saveza budu riječi “Dejtonski sporazum, izborne reforme, konstitutivnost?”

Zoran Milanović ne zna ni šta je konstitutivnost. To je pravno nepostojeća kategorija s jedne strane. S druge strane, Zoran Milanović nije ni svjestan gdje je bio. To je bio najvažniji susret predstavnika zemalja NATO-a  od osnivanja NATO-a najvjerovatnije, gdje se dogovara nova strategija u odnosu prema Rusiji, i nova strategija prema Kini. Mislio je da će on na takvom jednom sastanku, gdje predsjednik Joe Biden nastoji da nametne koncenzus svih zemalja, da će nekakav Zoran Milanović uspjeti da nametne svoju ideju šta bi trebalo da uradi sa BiH. Pritom nije svjestan da nije njegovo da se petlja u pitanja BiH, a još manje da to traži od NATO-a. Dakle, radi se o jednom politički nepismenom čovjeku koji nije svjestan gdje se našao. On nije svjestan šta je pozicija predsjednika Republike Hrvatske, pa misli da je on nekakav predsjednik i na teritoriji BiH. Mogu samo reći da je Hrvatska dobila još dostojnijeg predsjednika nego što je to bila Kolinda Grabar-Kitarović. Očito da Hrvatska zaslužuje takve politčki nepismene lidere.

 Sanela Gojak (Slobodna Bosna)