Manuela Kasper-Claridge : Zašto smo žene u koroni ostavili na cjedilu?
Njima je potrebna ciljana podrška, ali u mnogim zemljama se jedva obraća pozornost na njihovu osobitu situaciju. U Indiji su žene dobile otkaz neproporcionalno češće nego muškarci već u prvom valu pandemije. Samo u ožujku i travnju 2020. je preko 15 milijuna Indijki odjednom ostalo bez posla i prihoda, makar su i inače imale uglavnom samo teška i loša radna mjesta. Slično je i u Latinskoj Americi.
Žene prvo dobiju otkaz
Rizik da će žena izgubiti posao se u pandemiji povećao za 44%. Zapanjujuće je s kojom ravnodušnošću se to prihvaća. Začuđujuće često se zaboravlja i da su u poslovima njege u čitavom svijetu 70% žene. Time one snose i najveći rizik da budu zaražene i da obole od COVID-a 19.
Trebamo mjere kojima bismo upravo i u pandemiji štitili žene. Proaktivne, a ne reaktivne jer inače je često prekasno. Trebamo vodstvo. Hrabru politiku koja će uočiti stanje žena, poticati žene, a ne ih marginalizirati.
Ali od toga se malo može vidjeti. Umjesto toga se fokusiramo na kratkoročnu borbu protiv pandemije gdje se ne vidi kako se zaoštrava situacija.
Uzmimo na primjer da su i nužni smještaji i druge institucije kamo se mogu skloniti žene u nevolji, u mnogim zemljama zatvoreni već više od godinu dana i tako će još ostati. To znači da za mnoge žene više nema izlaza od kućnog nasilja. Za značajan broj žena i djevojaka u Južnoafričkoj Republici su vlastita četiri zida jednako opasni i prijetnja kao i virus koji je vani, ako ne još opasniji.
Kamo od nasilja u kući?
Nasilje protiv žena je dramatično poraslo, ne samo na jugu Afrike nego u čitavom svijetu. U Meksiku su tamošnje službe zabilježile 969 femicida, dakle ubojstava zbog njihovog ženskog spola. Bio to Brazil, Dominikanska Republika ili Paragvaj… U Latinskoj Americi se žene ne mogu osjećati sigurno.
Ni u Europi. U Španjolskoj, također zemlji koja je teško pogođena pandemijom, je prošlog ljeta 19 žena ubijeno od njihovih partnera. One kojima je potrebna zaštita u pandemiji se ne štiti dovoljno. A u nekim zemljama se nasilje nad ženama olako shvaća ili čak podržava – to je potresan zaključak izvješća.
A to je zaključak koji mora uzdrmati. Sad se mora djelovati. Zaštitite žene. Krize ne obraćaju pozornost na spol. Ni pandemija korone. Žene imaju pravo na dostojanstven život, bez straha, bilo kad i bilo gdje. To je njihovo i naše ljudsko pravo.
Užasno lice korone se vidi u bolesti, smrti i očajanju mnogih ljudi. Žene su s time suočene svakog dana jer one nose posebno težak teret u pandemiji. Žene su više ugrožene od nezaposlenosti, imaju lošiji pristup zdravstvenoj skrbi i previše često neće dobiti nikakvu gospodarsku ili socijalnu potporu.
Pandemija je žestoko povećala neravnopravnost između spolova. To je jedna od deprimirajućih činjenica na 408 stranica godišnjeg izvješća organizacije Amnesty International. Njega se treba poslati svakom političaru na kućnu adresu, jer za mnoge žene je stanje dramatično.
Njima je potrebna ciljana podrška, ali u mnogim zemljama se jedva obraća pozornost na njihovu osobitu situaciju. U Indiji su žene dobile otkaz neproporcionalno češće nego muškarci već u prvom valu pandemije. Samo u ožujku i travnju 2020. je preko 15 milijuna Indijki odjednom ostalo bez posla i prihoda, makar su i inače imale uglavnom samo teška i loša radna mjesta. Slično je i u Latinskoj Americi.
Žene prvo dobiju otkaz
Rizik da će žena izgubiti posao se u pandemiji povećao za 44%. Zapanjujuće je s kojom ravnodušnošću se to prihvaća. Začuđujuće često se zaboravlja i da su u poslovima njege u čitavom svijetu 70% žene. Time one snose i najveći rizik da budu zaražene i da obole od COVID-a 19.
Trebamo mjere kojima bismo upravo i u pandemiji štitili žene. Proaktivne, a ne reaktivne jer inače je često prekasno. Trebamo vodstvo. Hrabru politiku koja će uočiti stanje žena, poticati žene, a ne ih marginalizirati.
Ali od toga se malo može vidjeti. Umjesto toga se fokusiramo na kratkoročnu borbu protiv pandemije gdje se ne vidi kako se zaoštrava situacija.
Uzmimo na primjer da su i nužni smještaji i druge institucije kamo se mogu skloniti žene u nevolji, u mnogim zemljama zatvoreni već više od godinu dana i tako će još ostati. To znači da za mnoge žene više nema izlaza od kućnog nasilja. Za značajan broj žena i djevojaka u Južnoafričkoj Republici su vlastita četiri zida jednako opasni i prijetnja kao i virus koji je vani, ako ne još opasniji.
Kamo od nasilja u kući?
Nasilje protiv žena je dramatično poraslo, ne samo na jugu Afrike nego u čitavom svijetu. U Meksiku su tamošnje službe zabilježile 969 femicida, dakle ubojstava zbog njihovog ženskog spola. Bio to Brazil, Dominikanska Republika ili Paragvaj… U Latinskoj Americi se žene ne mogu osjećati sigurno.
Ni u Europi. U Španjolskoj, također zemlji koja je teško pogođena pandemijom, je prošlog ljeta 19 žena ubijeno od njihovih partnera. One kojima je potrebna zaštita u pandemiji se ne štiti dovoljno. A u nekim zemljama se nasilje nad ženama olako shvaća ili čak podržava – to je potresan zaključak izvješća.
A to je zaključak koji mora uzdrmati. Sad se mora djelovati. Zaštitite žene. Krize ne obraćaju pozornost na spol. Ni pandemija korone. Žene imaju pravo na dostojanstven život, bez straha, bilo kad i bilo gdje. To je njihovo i naše ljudsko pravo.
Manuela Kasper-Claridge (DW)
Komentari