Kliker.info

Trideset godina je već prošlo od raspada bivše nam zajedničke države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Neki od nas se dobro sjećamo kako se živjelo tada u toj i takvoj Jugoslaviji, a poznato je i koji su tada bili vodeći i glavni političari bivše SFRJ, te tadašnjih republika i autonomnih pokrajina. Isto tako, iz vlastitog iskustva znamo i kakvi su bili naši međusobni ljudski i komšijski odnosi, kao i kakvi su u to vrijeme bili politički, ekonomski, socijalni i svaki drugi odnosi u društvu između republika i autonomnih pokrajina, a posebno kakvi su bili odnosi među svim tadašnjim narodima, narodnostima i nacionalnim manjinama u bivšoj SFRJ.

Piše : Satko Bitanga

“BRATSTVO I JEDINSTVO” je bio najpoznatiji slogan iz tog vremena, koji je trebao opisivati i predstavljati “bratski odnos” između svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji, kao i “jednakost” svih građana u tadašnjoj socijalističkoj državi. Titova poznata rečenica: “Čuvajmo Bratstvo i Jedinstvo kao zjenicu oka svoga” je bila najpoznatija i opće prihvaćena narodna krilatica i parola. Jedno od najvećih državnih priznanja i odlikovanja SFRJ bio je “ORDEN BRATSTVA i JEDINSTVA”, koje se dodjeljivao “… za posebne zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda..” Pored toga, širom Jugoslavije, “BRATSTVO i JEDINSTVO” je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, a po njemu je nazvan i autput koji je spajao Ljubljanu, Zagreb, Beograd i Skoplje….

Mislilo se da “Bratstvo” i “Jedinstvo” predstavljaju najbolja riješenja međunacionalnih odnosa u državi kakva je bila Jugoslavija. Nažalost, uvjerili smo se svi mi da to nije bilo baš tako, kao i da mnogi političari, ali i mnogi obični ljudi u bivšoj SFRJ nisu baš iskreno i na isti način shvatili ni “Bratstvo”, niti “Jedinstvo”. Nekada vrlo moćna i snažna Titova Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija počela je slabiti vrlo brzo nakon njegove smrti 1980. godine, Poslije ZOI 1984. u Sarajevu bilo je sve gore i gore, posebno krajem osamdesetih godina.

A sve je zatim krenulo nezaustavljivo i bezpovratno “niz vodu”, te kulminiralo devedesetih godina prošlog stoljeća kada se nekadašnja naša velika, snažna, moćna, jedinstvena i zajednička država SFRJ međusobnim ratovima, zločinima i ubijanjima… raspala u paramparčad i kao pravi “mjehur od sapunice”. A moglo je bolje….samo da je više bilo pameti i mudrosti….

Svi mi znamo dobro kako se živi sada u svim ovim sadašnjim samostalnim državama i autonomnim pokrajinama nastalim nakon tragičnog, brutalnog i krvavog raspada SFRJ. Znamo svi mi i kakvi su nam sadašnji političari u svim ovim nezavisnim državama i autonomnim pokrajinama u kojima živimo, a odlično znamo i kakvi su naši međusobni odnosi, kako u BiH, tako i na cijelom prostoru bivše SFRJ.

“BRATSTVO i JEDINSTVO”, najpoznatija parola kojoj se nekad klicalo u cijeloj SFRJ, ubrzo nakon Titove smrti izvrgnuta je od mnogih političara, kao i raznih akademika, intelektualaca, umjetnika, sportaša, nekih radnika, seljaka i mnogih drugih običnih ljudi pravom ruglu i ismijavanju. Usljedili su ružni i nesretni događaji za sve nas, koji su doveli do krvavog raspada nekadašnje zajedničke države. Za neke je to bila jednostrana “secesija” Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije, a kasnije Crne Gore i Kosova i “razbijanje” Jugoslavije, za druge je to bila “veliko srpska” i “crnogorska” “agresija” i želja za stvaranjem “Velike Srbije”, pod krinkom “Krnje Jugoslavije”, za treće je to bio samo i isključivo odbrambeni rat i borba tih istih republika i u njima većinskih naroda za svoju stoljećima sanjaju i željenu samostalnost i slobodu.

Siguran sam da na pitanje: “Ko je, zašto i koliko kriv za raspad Jugoslavije?” nikada neće biti jedinstvenog odgovora i sa tim se treba napokon pomiriti, a ne da jedni druge i dalje stalno pokušavamo ubijediti samo u naše mišljenje, naš stav i našu “istinu”. Pokojni, veliki i neponovljivi dobri čovjek Đorđe Balašević je, bar za mene, to lijepo napisao i otpjevao u stihovima svoje pjesme “KRIVI SMO MI”, ali i ta Đoletova pjesma se nekima sviđa, a nekima ne. A moglo je sve biti možda biti i drugačije i bolje…

Sve ove naše mlade generacije rođene krajem osamdesetih i nakon toga se ne mogu ni sjećati svega ovoga iz vremena bivše Jugoslavije, a niti znaju kako je zaista tada bilo i kako se živjelo u toj državi. A isto tako ni ove mlade generacije rođene krajem devedestih godina i nakon toga ne mogu se ni sjećati, niti znati šta se dešavalo tokom proteklih ratova i raspada SFRJ. Oni o tome mogu sam slušati razne priče svojih roditelja i starijih ljudi, mogu o tom vremenu čitati iz mnogih domaćih i stranih knjiga, dokumenata i analiza, gledati igrane i dokumentarne filmove, nTV serije i pozorišne predstave na ove teme, a mogu i sami to detaljnije istraživati i donositi svoje osobne zaključke. Do njih je i do njihove svijesti…

Da podsjetim, zadnje Predsjedništvo SFRJ se 1991. godine sastojalo od OSAM predstavnika tadašnjih ŠEST Socijalističkih Republika i DVIJE Autonomne Pokrajine. Činili su ga sljedeći članovi:

1. Stjepan Mesić predsjednik Predsjedništva (predstavnik SR Hrvatske),
2. Borislav Jović, (predstavnik SR Srbije),
3. Janez Drnovšek (predstavnik SR Slovenije),
4. Bogić Bogićević (predstavnik SR BiH),
5. Nenad Bućin (predstavnik SR Crne Gore),
6. Vasil Tupurkovski (predstavnik SR Makedonije),
7. Riza Sapunxhiu (predstavnik AP Kosovo i Metohija) i
8. Jugoslav Kostić (predstavnik AP Vojvodine).

Ove 2021. godine, na području bivše SFRJ postoji trenutno ŠEST u potpunosti međunarodno priznatih i samostalnih država koje su sve članice Ujedinjenih naroda i JEDNA, za neke međunarodno priznata država Republika Kosovo, a za druge AP Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije, i koja još nije članica Ujedinjenih naroda. Jedino je AP Vojvodina u istom statusu kao i 1991. godine i nalazi se u sastavu Republike Srbije.

Predsjednici i prvi ljudi svih ovih u potpunosti međunarodno priznatih, kao i djelimično priznatih ili nepriznatih država/pokrajina, da postoji sada neka zajednička država/unija/zajednica Jugoslavija i njeno kolektivno Predsjedništvo po sadašnjoj funkciji bi mogli biti članovi ovog kolektivnog Šefa takve Jugoslavije ili možda neke zajedničke države/unije/zajednice pod nekim drugim imenom.

Na današnji dan 05.04.2021. u sastavu takvog kolektivnog Predsjedništva bilo bi OSAM osoba:

1. Borut Pahor (predsjednik Republike Slovenije),
2. Zoran Milanović (predsjednik Republike Hrvatske),
3. Milorad Dodik (aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH, u čijem sastavu su još Željko Komšić i Šefik Džaferović),
4. Aleksandar Vučić (predsjednik Republike Srbije),
5. Milo Đukanović (predsjednik Crne Gore),
6. Stevo Pendarovski (predsjednik Republike Sjeverne Makedonije),
7. Igor Mitrović (predsjednik Vlade AP Vojvodine) i
8. Vjosa Osmani (jučer izabrana predsjednica Republike Kosovo za neke, ili predsjednica AP Kosovo i Metohija za druge).

Baš me zanima mišljenje o političkoj i ljudskoj kvaliteti ondašnjih bivših i sadašnjih političara/ki sa prostora bivše SFRJ???!!!

Vrlo bi zanimljivo bilo i znati kakav bi bio rezultat glasanja ovih sadašnjih političara o nekoj vrlo bitnoj stvari kao što je to bilo npr. glasanje članova Predsjedništva SFRJ o proglašenju vanrednog stanja na sjednici Vrhovne komande Oružanih snaga SFRJ održane 12., 14. i 15. marta 1991.???!!!

Posebno bi bilo zanimljivo i mišljenje: “Da li se tada ili sada bolje živjelo, kao i da li bi, ili ne bi bilo bolje, da je ta zajednička država Jugoslavija u nekoj formi i kakvoj opstala??!!”

A najbolje bi bilo, po mome mišljenju, i ne pokušati dati odgovor na pitanje: “Zašto se Jugoslavija raspala na svoje sastavne dijelove i ko je kriv i odgovoran za to???!!!” Siguran sam da svi mi imamo “svoj” odgovor i na ovo pitanje, imam ga i ja, ali sam isto tako siguran da bi naši odgovori bili često npotpuno razliičiti i suprotni, jer su nam i iskustva drugačija. Iako mnogi kažu: “ISTINA JE SAMO JEDNA”, što se tiče moga iskustva i većine nas sa prostora bivše SFRJ i Balkana, koji svi imamo neke “svoje istine”, nisam baš nimalo siguran u to da je ova tvrdnja ISTINITA!!!???

Da se podsjetimo, i da je na prijedlog Glavnog štaba JNA trebala je na toj martovskoj sjednici 1991. u Beogradu biti donijeta odluka o zavođenju vanrednog stanja u Jugoslaviji i povećanju borbene gotovosti JNA. Pojedini članovi Predsjedništva SFRJ kao učesnici ove sjednice su taj prijedlog shvatili i tumačili kao vojni udar i uvođenje vojne uprave na cijeloj teritoriji tadašnje Jugoslavije. Kasnije će stav Bogića Bogićevića, člana Predsjedništva iz SR Bosne i Hercegovine, koji nije podržao takav prijedlog Glavnog štaba JNA, biti tumačen kao odlučujući glas i faktor sprečavanja vojnog udara.

Štab Vrhovne komande JNA na ovoj poznatoj Sjednici održanoj u Beogradu bio je u sastavu:

1. Veljko Kadijević, general armije i savezni sekretar za odbranu,
2. Blagoje Adžić, general-pukovnik i načelnik štaba Vrhovne komande JNA i
3. Stane Brovet, admiral i zamjenik saveznog sekretara za odbranu.

Predsjedništvo SFRJ, u funkciji Vrhovne civilne komande i sa članovima iz svih tadašnjih saveznih republika i autonomnih pokrajina, a koje je tada svojim glasanjem odlučivalo o ovom prijedlogu Vrhovne komande JNA bilo je u sastavu:

1. Borisav Jović, član Predsjedništva iz SR Srbije i tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ,
2. Riza Sapunxiu, član Predsjedništva iz AP Kosovo i Metohija,
3. Jugoslav Kostić, član Predsjedništva iz AP Vojvodine,
4. Stjepan Mesić, član Predsjedništva iz SR Hrvatske,
5. Bogić Bogićević, član Predsjedništva iz SR BiH,
6. Nenad Bućin, član Predsjedništva iz SR Crne Gore,
7. Vasil Tupurkovski, član Predsjedništva iz SR Makedonije i
8. Janez Drnovšek, član Predsjedništva iz SR Slovenije. 

Sigurno sada nije nimalo lako bilo kome objektivno odgovoriti niti na jedno od ovih mojih gore spomenutih hipotetičkih pitanja, jer je sve to kako unutrašnja, tako i vanjska politika, ali istovremeno i naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost, bilo pojedinačna ili zajednička svejedno… A glavna politička odgovornost za našu prošlost, našu sadašnjost i za našu budućnost na ovim prostorima je uvijek bila, sada je, a i ostati će kako na ovim, tako i na nekim drugim bivšim, aktuelnim i budućim političarima.

Ali, pored političara, puna građanska odgovornost za našu i sudbinu naših država je bila, sada je, a tako će i ostati i u budućnost, i na svima nama koji smo ranije glasali, sada glasamo ili ćemo glasati na nekim budućim demokratskim i višestranačkim izborima, jer samo tada i na taj način imamo priliku i mogućnost da slobodno, svojom voljom biramo pojedine političare koji će nakon izbornih rezultata formirati vlast i odlučivati i u naše ime. 

Do njih je sigurno, ali još više do nas! Zato, pamet u glavu, a olovku u ruke, jer ipak je na kraju najviše do nas, pa zato demokratski i slobodno birajmo one političare kojima vjerujemo!!!