Faruk VELE: Bh. zatvori kao odmarališta
Piše: Faruk VELE
Da naš pravni sistem u brojnim segmentima ima mnoštvo nedorečenosti, promašaja, pa i do kraja nelogičnih odredbi kao stvorenih za rupe u zakonu koje isključivo pogoduju domaćim kriminalcima, već je, nažalost, odavno jasno i pravnim laicima. No, ono što su posljednjih sedmica otkrili mediji u BiH u vezi sa zakonskim odredbama o izvršenju krivičnih sankcija, naprosto je sramno. To je slika dugogodišnje zapuštenosti sistema, koji bukvalno ozakonjuje javašluk u našim zatvorima. Takve odredbe u domaćem zakoniku, pod krinkom lažnog pozivanja na ljudska prava, zatvore pretvaraju odmarališta, ostavljajući, s druge strane, duboke negativne posljedice u društvu – opću nesigurnost građana i uvjerenje kako su pojedinci daleko iznad zakona, pa čak i onda kada nekim slučajem sjednu na optuženičku klupu i još budu formalno osuđeni i kažnjeni za svoja zlodjela!
Naprosto je nemoguće dovesti u vezu bilo kakvu sigurnost građana i činjenicu da primjerice prosvjetar Esad Jusić iz Bugojna, osuđen zbog silovanja u okviru zakonom regulirane radne terapije, svakog dana putuje iz zatvora u Busovači u Bugojno kako bi predavao učenicima u tamošnjoj školi! Da u pekari bez zatvorskih čuvara i izvan zatvorskih zidina radi Josip Šimunović koji je sudjelovao u ubistvu prvog bošnjačkog povratnika u Pšenik kod Jajca, a nakon pljačke zapalio tijelo i kuću žrtve, ili da na posao svako jutro ide Vehid Džananović Buco, vlasnik i direktor autoprijevozničke kompanije "Buco" iz Viteza, iako je pravosnažno osuđen zbog odgovornosti za najtežu saobraćajnu nesreću u historiji BiH u kojoj su smrtno stradale 43 osobe, a 11 ih je povrijeđeno. Zasigurno je apsurdno o vjeri u pravni sistem govoriti i građanima Mostara kada iz zatvora u tom gradu na rad izlazi osam osuđenih ubica. Zajedno sa njima na navodnu resocijalizaciju na ulici iz zatvora izlaze i razbojnici, narkomani, nasilnici… I sve to potpuno u skladu sa zakonom!? Zar ima smisla o ideal pravde veličati pred Bošnjacima iz Tomislavgrada kada jedan od najvećih tamošnjih zločinaca Ivan Baković, osuđen na 15 godina zatvora za ubistvo devet civila bošnjačke nacionalnosti iz porodica Bešlaga, Tiro i Đuliman 10. avgusta 1993. godine u selu Mokronoge, slobodno šeta po Mostaru, na gradskom stadionu prati utakmicu finala KUP-a BiH, a nakon toga pije i tuče se. Štaviše, da je sistem kažnjavanja kao pokušaj ispunjenja pravde ovdje doveden do apsurda govori i podatak da preko 170 osuđenika iz zatvora u BiH u bijegu i to uglavnom koristeći zakonom omogućene «izvanzatvorske pogodnosti»! A bježe, također, samo zato što taj isti zakon, koji im je omogućio izlazak iz zatvora nije uopće predvidio nikakve sankcije za to?! Iako je oštrica javnosti za sve ove apsurde u našem pravnom sistemu bila usmjerena prema direktorima zatvora, oni se u najvećoj mjeri, ipak, ne mogu smatrati krivcima. Jer, pobogu, «sve je po zakonu».
Zato naviše odgovornosti svakako se može staviti na dušu resornih ministarstava pravde, pogotovo onog u Federaciji BiH. To jasno potvrđuju i brojna relevanta istraživanja javnog mijenja koje je upravo njih prepoznala kao glavne krivce. Zdravom razumu jednostavno nije jasno kako ministri pravosuđa, uključujući i sadašnjeg federalnog ministra Feliksa Vidovića, koji golema sredstva primaju da bi se navodno borili za uzvišenost prava i pravde, mogu godinama mogu bez trunka griže savjesti gledati kako se kroz nesređene zakone kompletan pravi sistem urušava pod nogama interesa kriminalaca. Njihova obaveza bila bi da predlažu i snažno se zalažu za zakonske izmjene kako bi očuvali vjeru u sistem, pravo i pravdu.
Bez zakonskih izmjena koje će pravdu konkretizovati kroz istinsko kažnjavanje kriminalaca, skupa tužilaštva i sudovi ostat će na razini apsurda. Jer, kriminalci, iako osuđeni, po zakonu (!?) će izbivati izvan zatvorskih zidina i prkositi pravdi po kojoj bi trebali biti kažnjeni i ispaštati za svoja zlodjela, a pošteni građani biti zaštićeni. Uistinu krajnje vrijeme za alarm u cilju očuvanja našeg pravnog sistema. U suprotnom osuđenici će uskoro potpuno gospodariti životom i smrti u ovoj nepravdom najnapaćenijoj zemlji svijeta.
(Autor je novinar najtiražnijeg bh. polizičkog dnevnika "Dnevni avaz")
Komentari