hamburger-icon

Kliker.info

Prof.dr. Ivo Komšić : Čović je pronašao recept kako se ”legitimnošću” može srušiti legalnost države

Prof.dr. Ivo Komšić : Čović je pronašao recept kako se ”legitimnošću” može srušiti legalnost države

09 Februara
04:32 2021

Prošlo je dvije godine od općih izbora u BiH, a rukovodstvo Federacije i federalna Vlada još nisu izabrani. Situacija je neustavna i nezakonita jer je vlastima istekao mandat, svi se nalaze u tehničkom mandatu, neki ministri su istovremeno i zastupnici u parlamentu što je nespojivo, bitni zakoni se ne donose, a postojeći se ne provode.

Piše : Ivo Komšić (Autograf)

Privredne, kulturne, sportske i druge društvene aktivnosti su zamrle jer ih Vlada adekvatno ne podržava ili ih ne podržava uopće. Jedina smo država u regiji koja još nije nabavila cjepivo protiv korone.https://896bdd8a4c7ed4c4bf491caa8da94afc.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-37/html/container.html

Za to vrijeme entitet Republika Srpska funkcionira potpuno normalno, sa svim legalnim organima vlasti. Uobičajeno je da se sve opstrukcije i zastoji u funkcioniranju vlasti u BiH prebacuju na stranku SNSD i njenog lidera, ili na ostale stranke iz RS-a.

U Federaciji BiH oni nisu odlučujući faktor, sve zavisi od stranaka na vlasti i u opoziciji, koje su na riječima opredijeljene za evropski put BiH, a to znači i za stvaranje uvjeta za nesmetano funkcioniranje svih nivoa vlasti u državi.

HDZ BiH i njen lider glavni su kočničari u ovom procesu. Oni neprestano ponavljaju, kao u pačijoj školi, kako je formiranje organa vlasti Federacije BiH uvjetovano promjenom Izbornog zakona koji mora omogućiti ”legitimno predstavljanje” naroda.

Tu ucjenu je Dragan Čović ponovio američkom ambasadoru u BiH, Ericu Nelsonu, pojašnjavajući kako je ”vitalni interes hrvatskog naroda izbor članova Predsjedništva BiH i delegata u domove naroda, gdje insistiramo da hrvatske predstavnike biraju Hrvati”.

Ove stavove je ispjevao u duetu s hrvatskim ministrom inozemnih poslova nedavno u Mostaru, računajući, valjda, da se duet dalje čuje od soliranja.

Uporno se dvije godine ponavlja kako Izborni zakon BiH nije u suglasnosti s Ustavom BiH i kako diskriminira narod jer mu ne omogućuje birati svoje ”legitimne” predstavnike u organe vlasti, i dok se to ne ispravi nema federalne Vlade.

Čović je pronašao recept kako se ”legitimnošću” može srušiti legalnost države.To se ponavlja u domaćoj javnosti, u Hrvatskoj, u Evropskoj uniji, to se u kontinuitetu plasira američkoj administraciji i svjetskim insitucijama.

Toga se u Sarajevu slijepo držao ruski ambasador glasajući uporno protiv svih zaključaka koje je donosilo Vijeće za implementaciju mira.https://896bdd8a4c7ed4c4bf491caa8da94afc.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-37/html/container.html

BiH se prikazuje kao država bez ljudskih prava, bez nacionalne ravnopravnosti, bez jednakih mogućnosti za sve, država koju baš zbog toga napuštaju Hrvati iako su konstitutivan narod.

Mnogo toga je istina, ali Izborni zakon nema nikakve veze s tim, niti je u velikoj koliziji s Ustavom BiH. Istina je i to da je Ustavni sud BiH donio jednu presudu vezanu za neusaglašenost Izbornog zakona s Ustavom, ali to nema nikakve veze s tzv. legitimnim predstavljanjem, pogotovo ne s izborom članova Predsjedništva BiH, na čemu lider HDZ-a insistira.

Međutim, HDZ BiH i Hrvatske, odnosno Čović i Plenković, uspjeli su to nametnuti kao osnovnu nepravdu koja se nanosi Hrvatima u BiH. To je postalo opće mjesto u hrvatskom javnom mnijenju koje nitko ne provjerava.

Kako zapravo stvari stoje, što je tu istina?

U Ustavu BiH postoje zaista diskriminirajuće odredbe koje bi se morale promijeniti. Ustav diskriminira sva tri naroda, Hrvate i Bošnjake u Republici Srpskoj, Srbe u Federaciji BiH.

Ove doskriminirajuće odredbe upravo se odnose na izbor članova Predsjedništva jer Hrvat i Bošnjak iz RS-a ne mogu biti članovi Predsjedništva, niti to može biti Srbin iz Federacije.

Osim ove de jure nepravde radi se i o faktičkoj nepravdi kada su Hrvati i Bošnjaci u pitanju u RS-u. Naime, vlasti RS-a su od Dejtonskog sporazuma do danas sprečavale povratak tako da je dogovor Tuđmana i Miloševića o ”humanom preseljavanju” ispoštovan do danas.

Ne postoji kritička masa narodā, posebno Hrvata, koji bi mogli u RS-u zauzeti neke bitne funkcije u vlasti, biti važan faktor kao zastupnici u Narodnoj skupštini RS-a ili u Zastupničkom domu Parlamenta BiH.https://896bdd8a4c7ed4c4bf491caa8da94afc.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-37/html/container.html

Tako se ta nepravda proširila do državnih organa i postala očita i u tom Zastupničkom domu koji se zbog jednonacionalnog sastava zastupnika iz RS-a pretvara entitetskim glasanjem u još jedan dom naroda.

Time su Hrvati dodatno oštećeni jer u entitetskom glasanju svaki entitet ima samo jedan glas, što znači da taj jedan federalni glas dijele Hrvati i Bošnjaci.

Pošto je to Zastupnički dom, biran na izborima, hrvatski glas zavisi od bošnjačkog, a Bošnjaci čine većinu jer ih je mnogo više u strukturi stanovništva.

Ova nepravda je proizvedena neravnopravnošću naroda u RS-u i entitetskim glasanjem koje Srbima osigurava dominaciju u Parlamentu BiH.

Međutim, HDZ i njihov lider ne postavljaju to kao problem, naprotiv oni ga prešućuju, a za neravnopravnost naroda okrivljuju Bošnjake. To stvara političke napetosti u Federaciji BiH i taj entitet čini nefunkcionalnim, a u poređenju sa RS-om inferiornim.

Evropski sud za ljudska prava donio je 395 presuda u korist građana BiH, a protiv države BiH, čiji Ustav i zakoni ih diskriminiraju. Niti jedna ta presuda nije provedena jer ruši ovaj etablirani entitetski princip zasnovan na etničkoj diskriminaciji.

Nigdje, naravno, ne stoji u Ustavu BiH ono za što se uporno zalaže HDZ, Čović i Plenković, a to je nacionalno biranje članova Predsjedništva. Ustav samo propisuje entitetsko biranje i diskriminira pripadnike nacionalnih manjina – po tome je on neevropski.

Mijenjati ga onako kako Čović želi, bio bi još neevropskiji, bio bi u suprotnosti s principima evropske demokracije. Pri tome, Čoviću su puna usta ”evropskog puta” BiH.

Drugo na čemu Čović insistira je Odluka Ustavnog suda BiH koja obavezuje usaglašavanje Izbornog zakona s Ustavom (radi se o predstavci Bože Ljubića na izbor delegata u Dom naroda Federacije BiH). Međutim i ovdje se podbacuje ”vrapče pod golupče”.

Nesuglasnost s Ustavom je u tome što sporna odredba Izbornog zakona daje svakom konstitutivnom narodu jedno mjesto u kantonu, bez obzira na izborne rezultate. Svakom narodu, u svakom kantonu, se garantira jedno mjesto u kantonalnoj skupštini iz koje se biraju delegati za Dom naroda Federacije.

Brojčani raspored za ostale delegate se vrši tek nakon ovoga automatskog delegiranja po jednog delegata iz svakog naroda u federalni dom. Ova metoda raspodjele ne odgovara izbornim rezultatima i remeti proporcionalni sistem zastupljenosti u kantonalnim skupštinama koje se biraju na neposrednim izborima.

Također ovaj stav Izbornog zakona odudara od ustavne odredbe Ustava Federacije koji regulira ovu oblast.

Član 8. Ustava Federacije određuje izbor delegata u Dom naroda; stav 2. – Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuje zakonom; stav 3. – U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu.

Ova uvjetovanost izborom nije predviđena Izbornim zakonom nego se neuvjetovano, unaprijed, daje po jedno mjesto pripadniku svakoga naroda u kantonalnoj skupštini, odakle se onda biraju u Dom naroda. Dakle, samo u ovome dijelu je prihvaćena predstavka Bože Ljubića Ustavnom sudu. Ostali njegovi zahtjevi su odbijeni kao neosnovani.

Ljubić je u svojoj predstavci Sudu tvrdio da ustavni sistem podrazumijeva bezuvjetnu primjenu proporcionalnosti pri izboru delegata iz kantonalnih skupština u Dom naroda. Narušavanje proporcionalnosti pri izboru smatra se diskriminacijom. Sud je utvrdio da odredba iz Izbornog zakona nije u skladu s Ustavom BiH i Ustavom Federacije, ali je samo djelomično prihvatio predstavku.

Odredba Ustava Federacije ne daje bezuvjetno svakom narodu po jedno mjesto u kantonalnoj skupštini nego to veže za izborni rezultat – ukoliko je takav izabran na izborima. Faktički, Sud je u presudi naložio da se Izborni zakon promijeni samo u onom dijelu u kome se svakom narodu unaprijed daje po jedno mjesto u kantonu, i vezuje to za izbore – ako je takav izabran u kantonalnu skupštinu.

Ova izmjena Izbornog zakona onda uvjetuje i promjenu metode izračuna ostalih delegata po nacionalnim kvotama. Ostale zahtjeve iz predstavke Sud je odbio. Međutim, ti ostali zahtjevi su veoma bitni, čak bitniji od ovih koje je Sud prihvatio.

Ljubić je tražio dosljednu primjenu sistema nacionalne regionalne proporcionalnosti pri izboru delegata za Dom naroda. To bi onda radikalno promijenilo brojčanu zastupljenost naroda u Domu naroda Federacije.

On se pozvao na Ustav Federacije koji propisuje: Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva.

On je izračunao da svaki delegat u nacionalnom klubu Doma naroda Federacije nosi u procentu 5,88% konstitutivnog naroda iz kantona iz koga je biran – 17 delegata svakog naroda kada se pomnoži sa 5,88 dobije se količnik 100.

Po toj računici, svaki narod može imati jednog delegata u Domu naroda iz kantona, ako u njemu živi barem 5,88% toga naroda. Ukoliko to nije zadovoljeno, ako nekog naroda u nekom kantonu ima manje od toga procenta, taj narod ne bi trebao imati niti jednoga svoga delegata u federalnom domu.

Međutim, Dom naroda Federacije je istovremeno zakonodavno tijelo Parlamenta Federacije kao i Zastupnički dom jer odlučuje paralelno s ovim drugim domom o svim zakonima.

Dom naroda dakle predstavlja konstitutivne narode i odlučuje o vitalnim nacionalnim ineresima. U tom smislu Dom naroda ne predstavlja samo kantone iz kojih se bira nego i svaki konstitutivni narod s cijele teritorije Federacije – kantoni su izborne jedinice.

Ako bi se izbor delegata reducirao samo na proporcionalnu zastupljenost naroda u kantonima, a ne bi se vodilo računa o cjelini naroda u Federaciji, narušilo bi se osnovno ustavno načelo o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Federacije.

Također, time bi se povrijedio onaj član Ustava BiH na koji se poziva Ljubić u svojoj predstavci – ”Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora”.

Ustavom zagarantirani slobodni i demokratski izbori su izbori koji svakom građaninu i pripadniku konstitutivnog naroda omogućuju da biraju i budu birani.

Ako bi se primijenio Ljubićev izračun, niti jedan konstitutivni narod ne bi imao delegate u Domu naroda ukoliko nije zastupljen u svojoj izbornoj jedinici s procentom od 5,88. To bi predstavljalo drastično kršenje principa demokracije i prava da se bude izabran bez obzira na proporcionalnost u izbornoj jedinici.

Zato se Ustavni sud poziva na odredbu iz federalnog Ustava koja obvezuje na izbor po jednog predstavnika svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona ako je takav izabran u kantonalnu skupštinu.

Ljubićev izračun je posebno poguban za Hrvate koji imaju najveću disperziju u federaciji i kojih je najmanje u proporciji stanovništva po kantonima.

S današnjim trendom iseljavanja, ovaj izračun bi eliminirao Hrvate sa većeg dijela Federacije iz Doma naroda, oni u ovom zakonodavnom tijelu ne bi imali svoje predstavnike i njihov manjinski glas se ne bi nikada čuo. Demokratski princip zastupljenosti naroda bi bio potpuno narušen.

Kada se Čović poziva na Odluku Ustavnog suda BiH i traži izmjene Izbornog zakona, on ovo prešućuje i sakriva jer je antihrvatsko. On uporno plasira laž, godinama, da je Sud presudio ono što nije presudio i traži da se to provede. Također, ide korak dalje pa tvrdi kako u skladu s ovom nepostojećom presudom treba usaglasiti Izborni zakon u dijelu koji propisuje izbor članova Predsjedništva.

Ovaj izbor uopće ne stoji u Ljubićevoj predstavci niti je Sud o tome odlučivao. Kako bi i mogao kad je Ustavni sud države zadužen za zaštitu postojećeg Ustava koji precizno propisuje izbor članova Predsjedništva.

U tim odredbam Ustava ne postoji uopće pojam ”legitimnog predstavljanja” na kome Čović neprestano insistira. Njegov cilj je jasan: na izmišljenim odredbama Ustava izmijeniti Izborni zakon i osigurati ”legitimno predstavljanje” formiranjem nacionalnih izbornih jedinica. Time bi se eliminirao svaki Hrvat koji bi se pojavio kao protukandidat hadezeovom kandidatu za Predsjedništvo BiH.

Ove laži i zabune na kojima Čović vodi politiku HDZ-a su postale platforma i hrvatske politike prema BiH, ali i prema drugim državama koje su involvirane u Bosnu i Hercegovinu.

Čović je sebi već osigurao poseban status u kantonima s hrvatskom većinom, pretvorio je to u paralelan entitet postojećim entitetima i ponaša se kao njegov suveren.

Snažnu podršku ima od vlasti iz RH i njenih najviših funkcionera koji se prema Čovićevom ataru ponašaju kao prema zasebnoj državi. Oni obavljaju diplomatske i druge zvanične posjete tom ”entitetu” bez znanja i dogovora s odgovarajućim organima države BiH.

To je otvoreno rušenje Dejtonskog sporazuma koji je potpisala i RH. Hrvatska to čini kao članica Evropske unije, bez ikakvih posljedica. A koje bi posljedice mogle biti kada je i EU potpisnica istog tog sporazuma i koja svoj potpis ne poštuje.

Podijeli

4 0 komentara

  1. DOKUMENT
    DOKUMENT 10 Februara, 04:14

    NJEMAČKI POLITIČAR STEFAN SCHWARZ : “REPUBLIKA SRPSKA JE ENTITET GENOCIDA I NEMA PRAVO POSTOJATI!”

    Stefan Schwarz je osoba koja je, tokom rata u BiH, kao mladi političar CDU-a i zastupnik Bundestaga bio jako angažovan i zainteresovan za naše zemlju. On se oglasio na svom Facebook povodom neustavnog “Dana RS-a”, rekavši kako je Bosni i Hercegovini neophodan moderni europski ustav umjesto Dejtona.

    On se oglasio na svom Facebook povodom neustavnog “Dana RS-a”, rekavši kako je Bosni i Hercegovini neophodan moderni europski ustav umjesto Dejtona.

    – Pomirenje započinje tako što ćemo govoriti istinu: Republika Srpska je entitet genocida i nema pravo postojati. Dejton i RS moraju biti zamijenjeni modernim evropskim ustavom, rekao je Schwarz.

    Dodao je da ovaj neustavni dan slave Dodik, Vučić i Putin, a napomenuo je i kako je ovaj praznik neustavan po presudi Ustavnog suda BiH.

    – Taj je entitet natopljen krvlju desetinama hiljada nevinih žrtava genocida koje su ubijene u Prijedoru, Foči, Srebrenici i Žepi i stotinama drugih gradova i sela iz samo jednog: jer nisu bili Srbi, napisao je on.

    Nastanak manjeg bh. entiteta ocijenio je kao najveću nevolju još od Hitlera i Staljina koji su počinili genocid u Europi.

    – Prije nego što je ubijeno 8.400 civila u Srebrenici već je bilo više od 90 hiljada nevinih žrtava planiranog genocida, u sklopu kojeg su sistemski protjerivani i ubijani svi koji nisu bili Srbi, kazao je Schwarz.

    Naveo je da je u istočnoj Bosni isplaniran genocid, koji je izvršen u ime narodne politike.

    – Ono što danas, kao Republika Srpska, čini 49 posto teritorija Bosne i Hercegovine i znatno manje stanovništva, izgrađeno je na ubstvima, mučenjima, pljačkama, raseljavanjima i silovanjima – a međunarodna zajednica to toleriše, napisao je on.

    Odgovori
  2. PRAVA ISTINA
    PRAVA ISTINA 10 Februara, 04:18

    SLUŽBENI ZAGREB (BAŠ KAO I HDZ BiH) LAŽNO TUMAČE NAČIN BIRANJA ČLANOVA PREDSJEDNIŠTVA BiH – ZA DOKAZ O LAŽIMA HRVATSKE POLITIKE NA ČELU SA HDZ-OM HRVATSKE I HDZ-OM BiH GOVORI NAPISANI KOMENTAR

    Kako službeni Zagreb (baš kao i HDZ BiH) tumači način biranja članova Predsjedništva BiH i njihovu ulogu. Uporno se, naime, sugerira, zapravo agresivno nameće zaključak kako Željko Komšić, član Predsjedništva izabran iz redova hrvatskoga naroda nije izabran u skladu ni sa slovom, ni s duhom Daytonskog sporazuma i kako on “ne predstavlja Hrvate”, jer je očito izabran (i) glasovima Bošnjaka. Pri tome nikoga ne smeta da je na isti način i pod istim uvjetima za člana Predsjedništva svojedobno izabran Dragan Čović, sadašnji predsjednik HDZ BiH. Niti se tada govorilo, vapilo gotovo, o nasilju, neki će reći čak i zulumu, nad Hrvatima. No, kako je Komšić u izborima za aktualno Predsjedništvo porazio Čovića, koji je ponovo kandidirao, digla se kuka i motika. Da bi sve kulminiralo izjavom hrvatskoga ministra vanjskih poslova Gorana Grlića-Radmana kako “nitko u Zagrebu neće službeno primiti Željka Komšića, jer on ne predstavlja Hrvate u BiH, budući da je izabran glasovima Bošnjaka.”

    Da najprije raščistimo ovo potonje. Da, Komšić jest izabran i glasovima Bošnjaka, ali nedvojbeno i glasovima Hrvata, koji nisu homogeno dali svoj glas Čoviću. A je li to u suprotnosti s Daytonom? Kategorički je odgovor: nije!

    Daytonski sporazum, a to je zapravo set sporazuma i ugovora, među kojima je i Ustav BiH, vrlo jasno kaže, ovo je doslovni citat: “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čine tri člana: jedan bošnjački i jedan hrvatski od kojih se svakoga izravno bira na području Federacije, i jedan srpski kojega se izravno bira na području Republike Srpske”. Pa da ponovimo i utvrdimo gradivo. Piše li igdje u Ustavu BiH da član Predsjedništva iz sastava jednoga od triju konstitutivnih naroda u Predsjedništvu zastupa taj narod? Ne piše! Niti piše, niti se to može na bilo koji način iščitati iz citirane odredbe.

    Piše li igdje da člana Predsjedništva iz redova jednoga od konstitutivnih naroda biraju, ili smiju birati samo pripadnici toga naroda? Ne piše! Dapače, vrlo je jasno rečeno da se oni biraju na teritorijalnoj osnovi, što znači da se srpskoga člana bira na području (teritoriju) Republike Srpske, a bošnjačkoga i hrvatskoga na području Federacije BiH. Dakle, u pitanju je teritorijalni, a ne nacionalni ključ, naime određuje se da će birači s ovoga ili onoga područja (entiteta) birati ovoga ili onoga (one) članove Predsjedništva, ali se nigdje, ama baš nigdje ni ne aludira na to da bi pripadnici bilo kojega konstitutivnog naroda birali svoje predstavnike, odnosno da u izborima za članove Peredsjedništa ne bi smjeli sudjelovati pripadnici onoga konstitutivnog naroda koji ne dijele nacionalnost sa članom Predsjedništva za kojega glasaju.

    Sve priče o tome, a i s time smo danas suočeni, kako su oni koji su pisali ustav BiH zapravo imali na umu, da su pretpostavljali kako će svaki konstitutivni narod birati u Predsjedništvo “svojega” predstavnika, da su – prema tome – imali na umu nacionalni kriterij, samo su to – eto – nekako zaboravili jasno formulirati, krajnje su neozbiljne i neutemeljene.

    Pa evo i još jednog ključnog doslovnog citata: “Članove Predsjedništva izravno se bira u svakom entitetu (pri čemu svaki birač glasa za jednoga člana Predsjedništva)”. Naglasak je, vidimo, na tome da jedan glasač dade svoj glas samo jednome kandidatu za člana Predsjedništva. Jedan glas – jednome kandidatu. U Republici Srpskoj – srpskome, mada i tamo, svim etničkim čišćenjima usprkos, živi još poneki i Hrvat i Bošnjak, a u Federaciji BiH, hrvatskom i bošnjačkom. Pri čemu i opet nije rečeno, ni natuknuto tko ima pravo birati kojega kandidata, što znači da je svatko tko živi u Federaciji BiH slobodan odlučiti hoće li dati svoj glas hrvatskom, ili bošnjačkom kandidatu za člana Predsjedništva. Pa vrijedi ponoviti: nigdje se, ni slovom, ali ni duhom Daytona ne implicira da bi srpskoga člana Predsjedništva BiH smjeli birati samo Srbi, bošnjačkoga samo Bošnjaci, a hrvatskoga – samo Hrvati. Ponovimo: nigdje!

    Savršeno je jasno, a to zaista proizlazi i iz slova i duha Daytona, odnosno Ustava BiH da, jednom izabrani, članovi Predsjedništva ne predstavljaju konstitutivni narod kojemu pripadaju, nego samo i jedino: Bosnu i Hercegovinu. Napokon, zašto bi se inače tijelo u koje su izabrani zvalo Predsjedništvo BiH? A ono funkcionira – kako? I to je predviđeno Ustavom, pa ćemo naprosto citirati: “Predsjedništvo bira jednoga svojeg člana kao predsjedajućeg. Predsjedništvo će odlučiti hoće li se Predsjedajući birati rotacijom, ili na neki drugi način.”

    I, napokon, što – uz ostalo – radi Predsjedništvo? Odgovor na to pitanje iznimno je važan upravo u kontekstu sada i službeno proglašenoga bojkota jednoga njegovoga člana od strane Republike Hrvatske. Citirajmo još jednom, i ovoga puta doslovno, Ustav BiH: “Predsjedništvo je odgovorno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.”

    E sada, da posložimo sve elemente u zaokruženu sliku i da završimo lekciju. Članove Predsjedništva bira se iz redova triju konstitutivnih naroda, ali na teritorijalnom, a ne nacionalnom principu. Svatko s pravom glasa ima pravo izaći na izbore na području (entitetu) gdje živi i dati svoj glas jednome članu Predsjedništva. Nigdje nije ni natuknuto da bi to trebao biti onaj kandidat koji je iste nacionalnosti kao i glasač. Jednom izabrano, Predsjedništvo djeluje kao kolektiv, odluke donosi koncenzusom (zato je ovo sadašnje praktično paralizirano, jer u svojem sastavu ima člana koji ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, ali kojega službena Hrvatska rado prima), a jedna od njegovih nadležnosti je vođenje vanjske politike. Što u tome kontekstu onda znači izjava ministra Grlića-Radmana kako nitko u Hrvatskoj neće službeno primiti člana Predsjedništva BiH Željka Komšića?

    Znači i može značiti samo jedno: da službeni Zagreb prekida odnose sa susjednom i međunarodno priznatom državom. Kako bi se, naime, ti odnosi mogli realizirati, ako je Predsjedništvo BiH ono tijelo što vodi vanjsku politiku države, ako ono djeluje kao kolektiv, a Hrvatska odbija primiti jednoga njegovog člana? Drugim riječima, Hrvatska odbija odnose s Predsjedništvom BiH, koncentrirajući se na Mostar i na HDZ BiH. Pri tome, lažno predstavljajući Dayton i njegove odredbe Hrvatska “gura” neizravno, ali ne i manje jasno tezu kako su u BiH Hrvati samo oni koji su članovi tamošnje HDZ. Nije to vjerojatno strano ni hrvatskome HDZ-u, ali to je već neka druga priča.

    U svemu tome djelovanje Željka Komšića ostavljamo po strani. Govorimo o načelima, o Ustavu BiH, o slovu i duhu Daytona i o tome kako se stvari lažno prikazuju.

    Ukratko: hrvatska visoka politika i oni koji je predstavljaju, zaslužuje da joj se, u kontekstu poznavanja BiH, Daytona, ali i vođenja cjelokupne politike prema BiH i Hrvatima u toj državi (a Hrvati u BiH ne žive samo u Hercegovini, mada to službeni Zagreb voli “zaboravljati”!) jasno i glasno kaže: sjedi – jedan! Bilo bi dobro da takvu ocjenu napokon izrekne i toliko spominjana međunarodna zajednica, konkretno Evropska unija, umjesto što se, zbog hrvatskoga članstva u Uniji, pravi slijepom i gluhom u odnosu na poteze Zagreba, koji – uostalom – nisu od jučer. To će se sljepilo, potraje li, obiti o glavu ne samo Hrvatima u BiH, ne samo službenom Zagrebu i odnosima RH – BiH, nego i Evropi koja je već jednom bila prisiljena gasiti požare na jugoistoku Evrope.

    Bude li se čekalo, bude li se tolerirala samovolja bazirana na lažima, neće samo hrvatska službena politika biti ona kojoj će se morati reći: sjedi – jedan!

    Odgovori
  3. ISTINA POBIJA LAZ
    ISTINA POBIJA LAZ 10 Februara, 04:21

    HDZ S TRI POSTO (S 3 POSTO) GLASOVA DRŽI BiH TAOCEM, TO MORA PRESTATI!

    Iako je razlika u osvojenim glasovima skoro pet puta veća u korist probosanskih stranaka, HDZ BiH u federalnim i državnim institucijama zauzima jednak broj mjesta.

    Rezultati nedavno održanih lokalnih izbora pokazuju da stranke okupljene u nevladinu organizaciju HNS imaju podršku oko 125.000 glasača, dok su stranke koje možemo nazvati probosanskim i bošnjačkim osvojile 750.000 glasova.
    Kopredsjedavajući US-EU Alijanse i politički analitičar Reuf Bajrović kaže za Vijesti.ba kako se ta razlika očito povećava iz ciklusa u ciklus.

    “Pitanje svih pitanja u BiH je nejednaka vrijednost glasa koja je sve očiglednija. Kako može 3% registrovanih birača imati pravo veta na sve odluke u državi? To je moguće samo u BiH u kojoj je udruženi zločinački poduhvat koji je vođen iz Zagreba ugrađen kao ustavna norma. Da stvari budu apsurdnije, ti koji predstavljaju 3% registrovanih birača se, i pored beskrajnih privilegija koje uživaju, proglašavaju ugroženim”, kaže Bajrović.

    On dodaje da se stranke tzv. HNS danas ponašaju kao predstavnici bjelačke manjine tokom apartheida u Južnoj Africi.

    “Korijen te drskosti je uvjerenje o supremaciji te manjine nad muslimanskom većinom koju smatraju nejednako vrijednom”, mišljenja je on.

    Iako je razlika u osvojenim glasovima skoro pet puta veća u korist probosanskih stranaka, HDZ BiH u federalnim i državnim institucijama zauzima jednak broj mjesta.

    Bajrović kaže kako nema boljeg dokaza da je potrebno promijeniti taj aranžman.

    “Treba krenuti sa FBiH i ukinuti Dom naroda ili ga svesti na nivo Vijeća naroda u RS. Neka onda idu ovi što jauču da su ugroženi pa tu ugroženost dokazuju organu za vitalni nacionalni interes Ustavnog suda FBiH. 2022. je historijska šansa da se te osione politike pošalju na smetljište historije i da demokratska i demografska većina primjeni svoju izbornu volju kao u svim drugim normalnim društvima”, ističe on.

    Uprkos ovakvim izbornim rezultatima, a slični su bili i na Opštim izborima 2018. godine, te jednakoj zastupljenosti svojih kadrova u institucijama, HNS nastavlja s plasiranjem priča o ugroženosti i neravnopravnosti Hrvata u BiH.

    Bajrović kaže da je ovo dokaz da su uvjereni da više vrijede od etnički nepodobne demokratske većine.

    “Čini se da je samu činjenicu da dijele životni prostor sa tom demokratskom većinom smatraju sopstvenim kompromisom koji mora biti nagrađen supremacijom i privilegijama. Umislili su da žive u svijetu koji je postojao samo u romanima Ive Andrića u kojima bosanski muslimani nemaju istu ljudsku vrijednost kao i kršćani i hrišćani”, mišljenja je naš sagovornik.

    On je mišljenja kako je ovakvo stanje nepravedno, te da se uopšte ne može govoriti o ugroženosti Hrvata u BiH.

    “Hrvatsko pitanje ne postoji. Ugroženost je izmišljena i treba konačno povesti debatu u tome zašto se nelojalnost HDZ-ovaca državi u kojoj žive smatra prihvatljivom. Svako onaj ko ne smatra BiH svojom jedinom domovinom nema pravo da drži lekcije o tome kako ona treba da izgleda. Ne može se biti i autohtoni narod u BiH i dijaspora u Hrvatskoj. To je moguće samo u šizofrenom svijetu u kojem je dio BiH kojim upravlja HDZ ustvari trebao biti u Republici Hrvatskoj, a ne u zemlji koju mrze i čiju smrt priželjkuju”, kaže Bajrović.

    Na pitanje da li možda Dragan Čović i HDZ, svjesni ovakve neproporcionalne zastupljenosti, svjesno plasiraju priče o ugroženosti kako bi sebe predstavili kao žrtve, dok istovremeno uživaju sva moguća prava, Bajrović odgovara da Čović sada više vremena i resursa troši na to da u Sarajevu stvori klimu u kojoj bi njegovi zahtjevi izgledali razumno.

    “Ključni mediji mu pomažu u tome jer dobijaju novac od firmi pod njegovom kontrolom, a vjerovatno i iz država koje podržavaju njegovu politiku (Hrvatska i Rusija). On se nada da će zloupotrebom Tužilaštva BiH doći do smjene elite u Sarajevu i da će novi ljudi biti spremni da mu daju podršku za Izborni zakon kojim bi HDZ i službeno postao kolonijalnim upravnikom BiH”, kaže on.

    On zaključuje kako je priča o ugroženosti samo dio hibridnog rata koji se vodi, a koji je sada fokusiran na uništavanje konsenzusa probosanskih političkih i društvenih aktera o potrebi da se 2022. izabere šest Hrvata u klub DN FBiH i time otvori put za vlast bez HDZ.

    “Bez agenata hrvatskog uticaja u Sarajevu, debata bi se fokusirala na ključno pitanje: zašto HDZ drži zemlju taocem i zašto nema nove Vlade FBiH?”, zaključio je Reuf Bajrović.

    Odgovori
  4. DOKUMENT
    DOKUMENT 10 Februara, 04:23

    UDRUZENI ZLOCINACKI PODUHVAT I AGRESIJA HRVATSKE NA BOSNU I HERCEGOVINU

    Presuda čelnicima tzv. Herceg-Bosne osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

    2017. godine Žalbeno vijeće je potvrdilo osuđujuće presude Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću za Udrženi zločinački poduhvat u osam opština i pet zarobljeničkih centara na teritoriji Bosne i Hercegovine.

    Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petkovića na po 20 godina zatvora, Ćorić na 16 godina zatvora i Pušić na 10 godina zatvora.

    Velika Hrvatska i etničko čišćenje muslimana

    Haški tribunal je potvrdio da je dio UZP-a i tadašnje rukovodstvo Hrvatske na čelu Franjom Tuđmanom. Utvrđeno je da su, osim Tuđmana, u UZP-u učestvovali i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske general Janko Bobetko, a da je cilj bio stvaranje velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939. godine. Žalbeno vijeće je potvrdilo da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.

    Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić, i Pušić osuđeni su i za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija, konkretno za ubistvo, hotimično lišavanje života, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju, protivpravno zatočenje civila, prisilni rad, nečovječna djela, nečovječno postupanje, protivpravno i bezobzirno uništavanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namjenjenim religiji ili obrazovanju, protivpravne napade na civile i protivpravno terorisanje civila.

    Osim toga, Prlić, Stojić, Petković i Ćorić osuđeni su i za silovanje, nečovječno postupanje (seksualno zlostavljanje), protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom, i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.

    Ćorić je dodatno osuđen za više zločina za koje snosi odgovornost kao nadređeni.

    Praljak je osuđen i za protivpravno i bezobzirno oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom i pljačkanje javne i privatne imovine po osnovu treće kategorije odgovornosti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.

    Nakon što je Haški sud izrekao presudu protiv njega za zločine protiv čovječnosti u periodu između 1992. i 1995., Praljak je popio cijanid i počinio samoubistvo.

    Zločinci poput nacista

    Urednik na BBC-u Jeremy Bowen tu je noć u udarnom terminu objavio komentar u kojem konstatuje da su Praljak i ostali najgori ratni zločinci koje je Evropa vidjela još od nacista.

    Sudbina paradržavne tvorevina i zločinačkog projekta definitvno je zapečaćena u Hagu.

    Film ‘Pravda’

    Najzanimljiviji detalji ove historijske presude prikazani su i kroz film ‘Pravda’ mostarakog Centra za mir u kojem je korišten arhivski materijal iz medijskih izvještaja. U filmu su detalji iz sudnice, izjave glavnih aktera, svjedoka, reakcije iz Haaga i Bosne i Hercegovine. U filmu govore Kenneth Scott, Carmel Agius, Serge Brammertz, Stjepan Mesić, Željko Komšić, Safet Oručević, Emir Balić, Semir Drljević Lovac, Esad Humo, Azra Penava, Samir Nožić, Alija Behram, Emir Zlatar, Edin Batlak, Sergio Šotrić, Mario Pejić, Emir Hajdarović, Adil Kulenović, Enver Imamović.

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku