Kliker.info

Zlatko Miletić, delegat Kluba Hrvata Doma naroda PSBiH, govori o primanjima parlamentaraca, migrantskoj krizi, te neradu pravosuđa i izvršne vlasti.

Na posljednjoj sjednici Doma naroda PSBiH izrazili ste zabrinutost povodom početka nove školske godine. Šta to Vas konkretno brine?

– Još u petom mjesecu upozoravao sam da je naš sistem potpuno nepripremljen i da se u tom trenutku trebalo početi razmišljati o početku nove školske godine. Nažalost, naša izvršna vlast je zapostavila to pitanje na svim nivoima i oni se djelimično ili nikako nisu pripremili za taj proces. Govorim u kontekstu institucija širom Bosne i Hercegovine i na određeni način improvizacije mjera koje su sad na snazi. Oni jednostavno improvizuju sa zdravljem naše djece.

Dva pravca

Ako su uređeni sistemi poput Njemačke imali situaciju da je u Berlinu u 40 škola ušao virus, da osjećaju posljedice i u obrazovnom i u zdravstvenom sistemu, sad možete predvidjeti šta bi se kod nas desilo da ne dao Bog do toga dođe. Cijenim rad nastavnika, njima svaka čast, ali izvršna vlast nije uradila gotovo ništa. Od izmjena zakona o obrazovanju do toga da u pojedinim školama djeca nemaju maski, sredstava za dezinfekciju, a o informatičkoj opremi da ne pričam. Niko u BiH ne zna koliko naše djece može polagati online nastavu zbog nedostatka tehničkih sredstava. Vjerujte da je veliki broj djece koji nije u stanju pratiti nastavu na taj način. Zbog svega ovoga sam tražio od Ministarstva civilnih poslova BiH da mi dostavi spisak odgovornih lica na svim nivoima vlasti, osoba koje su donijele naredbu da se u školama nastava mora odvijati, da u slučaju širenja pandemije ili ne dao Bog tragičnih posljedica po djecu znamo ko je za to i odgovoran.

Na nekoliko sjednica ste pozivali kolege da pokažu kako im je stalo do građana. Međutim, delegati nisu podržali niz zakona koji bi osigurali uštede u vrijeme pandemije Covid-19, a nedavno je zaustavljena i pomoć privredi nakon što su oborene izmjene Zakona o PDV-u. Znaju li parlamentarci ko ih plaća?

– Iz vašeg pitanja logičan odgovor bi bio da ne znaju. Ja sam rekao kolegama da bismo mi, kada su u pitanju naše plaće i paušali, a u kontekstu ušteda koje se mogu napraviti u budžetu, prvi trebali pokazati empatiju prema našim građanima i odvojiti dio sredstava za bilo koju namjenu. Međutim, sve te zakone su kolege eksplicite odbile. Možda bi te uštede bile neznatne na ukupan budžet, ali suština je da je to pitanje morala i etičkog kodeksa. Sramno i degutantno je da nisu u stanju svima linearno skinuti dio plaće i dati nekome kome je taj novac potreban. Pravo da vam kažem, mene kolege u Parlamentu gledaju kao da sam lud. Njima je valjda čudno što predlažem da se meni skine dio plate. Ne mogu da shvatim promjenu društvenih vrijednosti u tom parlamentu. To je strašno. Suština je da, ako ne priznaju zastupnike koji su ovo predložili, to može uraditi gospoda iz Vijeća ministara, ali da znamo gdje će taj novac ići direktno. Ako to ne urade ove godine, bit će prinuđeni da urade sljedeće, a vidjet će oni zbog kojih razloga.

Jeste li ikada dobili podatke o tome kome su otišle donacije koje je naša zemlja dobila?

– Nikada nisam dobio odgovor na to pitanje, ali sam dobio odgovor kako su podijelili novac od MMF-a. Ministarstvo finansija BiH je bilo korektno i tražilo od entitetskih vlada da mi dostave te odgovore. Međutim, oni su napisani na vrlo ponižavajući način. Vlada RS-a mi je odgovorila da su novac podijelili u dva dijela, ne govoreći ništa konkretno ko je taj novac dobio. A Vlada FBiH me je učinila pravno neukim, pa su me uputili da pročitam to u službenim listovima, kako su oni izvršili raspodjelu na kantone, ne govoreći o tome kako je taj novac dalje podijeljen. Ja sam tražio da mi se dostave podaci za svako privredno društvo kome su novac doznačili ili svaku instituciju. To sam tražio zato što će opet sutra tražiti novac od Evropske komisije, koji će na isti način podijeliti i istim novcem će krpiti rupe i on neće doći do naših gospodarstvenika. Umjesto da pomažu privredi, Bog te pitao gdje su te pare potrošene.

Problemi sa migrantskom krizom, posebno u Krajini, nikada nisu bili veći. Je li deportacija jedino rješenje, dok se policijske agencije svađaju koliko kome nedostaje ljudi?

– To je vrlo kompleksno pitanje, uključujući i nedostatak policijskih službenika. Po nekim podacima, blizu 10.000 migranata je u BiH. Institucije, iako su prije nekoliko godina znale da će doći do ovih problema, nisu se pripremile na vrijeme. Dva su pravca rješavanja tog problema. Jedan je taj o kojem govorite, a drugi je da prema migrantima koji dolaze iz ratom zahvaćenih područja pokažemo stepen empatije i da im ništa ne fali. Međutim, imamo problem sa ekonomskim migrantima koji dolaze iz Pakistana, Alžira, Maroka… Mi nemamo identitet većeg broja tih lica. Neophodno je da dio tih lica, za koje utvrdimo zemlju porijekla, vratimo odakle je došao. Ako se nastavi ovaj status quo, mi ćemo i dalje biti za njih neka zona koja ih privlači i problem će u neka doba eskalirati na način kako se to dešava u USK-u ili čak i gore.

Postoji li način da se zaštiti granica ako znamo da Milorad Dodik uporno odbija pomoć OSBiH i FRONTEX-a, HDZ nije briga, a SDA ne vidi dalje od Marindvora?

– Neki tvrde da Graničnoj policiji BiH nedostaje 1.000 policajaca. GPBiH je od osnivanja u nedostatku kadra, ali su uvijek bili različiti motivi. Kada je tek osnovan GPBiH, pojedini iz izvršne vlasti nisu htjeli taj problem da riješe da bi ratni zločinci mogli prelaziti iz Srbije u BiH i obrnuto. Poslije su postale aktuelne akcizne robe, šverc duhana, kafe… Kad se nije dešavalo to, onda se radilo o ilegalnom prelasku stoke, trgovini mesa, pa i narkotičkim sredstvima. Sada smo došli do trgovine ljudima. Problem je u nedostatku političke volje da se to pitanje riješi. Ako imamo oko 240 ilegalnih mjesta za ulazak u BiH, gospodin Dodik to možda dobro ne razumije jer se ne bavi vojnim pitanjima, nama vojska u tom slučaju ne treba da fizički čuva granicu, ali trebaju nam njihove inžinjerske jedinice da te ilegalne prolaze spriječe ili izrade fortifikacijske objekte, da se oni više ne mogu koristiti na taj način. A onda mjerama tehničke i fizičke zaštite pokriva GPBiH na mjestima gdje je prelazak moguć.

Šta još novinari trebaju otkriti, a istražna komisija PSBiH čuti da bi se stanje u pravosuđu promijenilo?

– Meni je žao što se tim dijelom posla uglavnom bave samo novinari, a ne nadležne agencije. Ako sam dobro sabrao, nadležne agencije, uključujući Tužilaštvo i Sud, potroše ukupno 200 miliona KM. Rezultati rada i ovaj novac nisu u korelaciji jedno s drugim.

Podrška novinarima

Dok god u te agencije ne dovedemo kompetentne ljude koji će odgovarati za svoju nadležnost, stanje se neće promijeniti. Nažalost, u nedostatku adekvatnog rada institucija, novinari se bave tim poslom, što u suštini nije njihov posao. Ne samo da se bave nego poslije budu stigmatizirani od nosilaca političke vlasti u BiH i oni su ko biva krivi što se uopšte saznalo za to. Šta činiti? Podržati novinarsku profesiju u punom smislu te riječi, a s druge strane, jačati institucije i dovoditi profesionalne kadrove koji će znati raditi svoj posao.

Kako gledate na ishod izbora u Crnoj Gori i kakve oni refleksije mogu imati na nas u BiH?

– Ja se poput nekih naših političara neću direktno miješati. Mislim da je dobro što je toliko građana izašlo i to je demokratski. Mislim da će biti velikih problema u Crnoj Gori. Mene zabrinjava to da nova koalicija ne dovede do toga da Crna Gora odustane od euroatlantskog puta, od puta ka EU i da ne dođe do redefinisanja vanjskopolitičkih ciljeva.

Ukoliko se to desi u Crnoj Gori, to će se negativno odraziti na čitav region. Ako proruski utjecaj bude toliko jak u Crnoj Gori, sasvim sigurno će on obuhvatiti i zemlje regiona, prvenstveno mislim na Kosovo, Sjevernu Makedoniju i u konačnici BiH. Mislim da će to biti loše po čitavu jugoistočnu Evropu.

Adem Džaferović (Oslobođenje)