Kliker.info

Studenti iz Bosne i Hercegovine koji studiraju u Češkoj poslali su pismo ambasadorici Bosne i Hercegovine u Češkoj Republici Martini Mlinarević koja ih je ugostila u svojoj rezidenciji tokom trajanja korona krize, isto prenosi Buka.

– Jedno je sigurno među nama studentima, a to je da je kasno za početak Erasmusa, a rano za kraj. Hvala Vam što ste pomjerili granice ljudskosti i poštovanja, nas svih različitih, a opet istih. Hvala Vam što ste naš prijatelj, pa tek onda ambasador. Na Univerzitetu u Češkoj smo naučili mnogo, ali ne postoji bolja škola od životne, a iz Vašeg života može se naučiti sve ono što ni papir trpio ne bi nikada – od sreće do tuge. Sigurno je i to da je ovo tek početak jedne divne priče, priče bez kraja. Zajedno sa Vama, šaljemo poruku da u našem sistemu nije sve toliko crno – primjer Vas kao uspješne, hrabe i jake žene visoko pozicionirane, ali tako čvrsto na zemlji stojite i primjer nas omladine različitih vjera i nacija, kao poruka da se ljudi dijele samo na dobre i loše, i da se sve nosi iz kuće. Od odgoja do poštovanja, napisali su studenti.

Dodaju da razlika među nama ne treba da bude iritacija bilo koje vrste već inspiracija za svakog čovjeka, da shvati da drugi život počinje onoga trenutka kada shvati da ima jedan.

– Svim ambasadorima svaka čast, ali Vama naklon do poda od životne borbe, do volje za životom, do ljubavi prema životu i ljudima. Kamo sreće da Vas možemo kopirati i umnožiti u više primjeraka. Kako rekoste, i sami naši roditelji ponosni su ma gdje bili, a mi smo ponosni što Vas imamo. I ovi momenti koji će se od sutra zvati jučer neka ostanu kao pečat sreće u našim srcima i uvijek kao sjećanje na jedan divan period života, našeg studiranja i Vašeg ambasadorskog zvanja. Hvala Vam Martina, ističu studenti i dodaju:

– Dobili ste nasljednicu jer Una je čista Hercegovka i to je još više čini posebnom. Jaka je i hrabra na mamu kao hercegovački kamen, faliće nam mnogo posebno ujutro jer u ispitnom roku treba neko da nam uleti u sobu i kaže “ustajte ljenčuge doručak je spreman, dva je sata” iako je osam. Već jutros fali nam toplina Vašeg doma i ukusne hrane koju ste sa ljubavlju spremali za nas. Vi ste bogata žena, imate svoju Unu i pored nje još nas sedmoro djece, jer vas posmatramo kao svoju mamu od koje se mnogo naučiti može, majka je jedini prijatelj bez interesa uvijek spremna da djeci pomogne, a da je tako dokazali ste u periodu naše borbe u Češkoj. Neka neki momenti ostanu neizrečeni u svakom od nas pojedinačno da ih doživimo kako sami želimo, ističu studenti u pismu.

Dodaju da je Češka zemlja piva, legendi i mitova, a zlatni Prag, grad stotine tornjeva veličanstven.

– Oko nas umjetnost, arhitektura, muzika, ulični svirači i pjevači. Česi sa osmjehom na licu i kriglama piva u rukama, djeca sa sladoledima, parkovi puni ljudi na rekreacijama dok Vltava tiho teče i pomjera pedaline na sebi sa stotinama ljudi, dok labudovi se tiho vole i ogledaju u vodi svoju ljepotu. Prag, taj grad neke davne prošlosti koji živi u sadašnjosti. Za nas će ostati posebno upamćen, osjetili smo se kao Česi jer turista nema i činilo nam se kao da je sve servirano samo za nas. Korona je zaustavila svijet na trenutak za sve, a za nas i trenutke naše mladosti koja je dar sa rokom trajanja, krhka ali neprocjenjiva, pokrenula je svijet toliko da ćemo ovo sve vječno pamtiti i rado se vraćati i vama i Pragu, stoji u pismu.

Studenti dalje pišu da će u njihovim srcima ostati uklesani najljepši momenti baš kao što su uklesane i ljepote građevina u Pragu i praškim ulicama gdje god da se čovjek okrene.

– Ponosni smo što Vas znamo. I neka vrijeme na satu za sreću nikada ne stane, a ako se slučajno na tren to desi, sjetite se da imate nas da pomjerimo opet te kazaljke naprijed još ljepše i još jače. Vaša banda. …. Odavde smjelo na ispit se ide čilo i sa puno volje, na povratku nekom ruka se pruži, a nekom bolan, biće bolje. I uvijek požalim kad moram nekud dalje od malog studentskog bratstva al’ nikad ne odem, a da im ne upišem desetku iz drugarstva…“, pišu sa poštovanjem: Đorđije Kašiković, Vukosava Manjak, Amar Čengić, Ahmed Džomba, Tarik Medošević, Dino Kapić i Luka Stanić.

(Moja BiH)