Kliker.info

Vlatko Glavaš je igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u jednom teškom vremenu, a u tim trenucima bio je i kapiten državnog tima. Za nacionalne boje bio je spreman dati više od maksimuma. Stoga je i danas vrlo, vrlo omiljen kod navijača. Kada se spomene njegovo ime, pristlice BiH ”dignu palac gore”. Karijeru je počeo graditi u bugojanskoj Iskri, a kasnije je nastupao u Bundesligi gdje je ostavio dubok trag. Svojim golovima pomogao je Fortunu da uđe u elitni razred njemačkog nogometa.

Od nacionalnog tima oprostio se prije 20 godina kada je na Koševu gostovala reprezentacija svijeta koju je predvodio brazilski nogometaš Dunga, a meč je imao humanitarni karakter. Prikupljana je pomoć za SOS dječije selo. Kasnije je Glavaš uplovio u trenerske vode gdje je bio član stručnog štaba bh. reprezentacije za vrijeme ere – Blaža Sliškovića.

Potom je vodio i nekoliko premijerligaških klubova. U intervjuu za Life.ba Glavaš je govorio o pomenutom meču na Koševu, nastupu za državni tim, okršaju sa Brazilom i Italijom dok je bio igrač, te sudarima sa Danskom i selekcijom tadašnje Srbije i Crne Gore kao trener u stručnom štabu nacionalnog tima. Prisjetio se nekih detalja u vrijeme dok je vodio Slobodu, Olimpik i Čelik, a kako je istakao svojevremeno je bio na korak do preuzimanja aktuelnog prvaka BiH – FK Sarajevo.

“To se pamti, to se ne zaboravlja. Pored mene, oprostili su se Baždarević, Omerović i Smajić. Takvu privilegiju na prostorima bivše Jugoslavije imali su možda još Džajić, Šurjak i Zajec. Sjećam se da mi je prije toga tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović rekao – ‘Vlatko, ti ćeš se oprostiti u okršaju sa reprezentacijom svijeta’. Iskreno, možda to nisam ni shvatio ozbiljno. No, kada me pozvao predsjednik zajedno sa Jusufom Pušinom, jasno mi je bilo da će oproštaj biti protiv velikih imena. Tu aprilsku noć igrao sam protiv Baggia, Dunge, Hadjija, Lame, Mahdavikie… a ekipu su vodili Carlos Alberto Perreira i Carlos Queiroz. Također, pamtim da smo obišli SOS dječije selo na Mojmilu. Bili smo na zajedničkom ručku i večeri. Ako bih morao izdvojiti neku anegdotu, onda bih rekao da pamtim da je bilo dosta gledatelja i kada je oficijelni spiker najavio da izlazimo ja i Baždarević, meni Meša kaže ‘Što mi izlazimo, mi smo najživlji na terenu”, ispričao je Glavaš.

Pokojni otac Vlatko Glavaš kazao da neće doći na njegov oproštaj, ali se na kraju predomislio…

“On je pratio svaku moju utakmicu dok sam nastupao za reprezentaciju, ali je rekao da neće prisustvovati ovom meču. Došao sam u Bugojno i rekao mu da ide na Koševo. On je izjavio kako ne može jer će mu to biti izuzetno teško. Kada sam odlazio, rekao je kako je bolje da sve to posmatra na TV-u. Međutim, stvarnost je bila drugačija. Kada sam na utakmici izlazio iz igre, uz velike ovacije, spiker je govorio kako sam u teškim trenucima igrao za BiH, da je moja porodica imala problema zbog toga. Navijači su u tim momentima skandirali moje ime. Pamtim da sam se okrenuo prema Baždareviću i kažem mu: ‘Dobro je da moj otac Ante nije tu, njegovo srce ovo ne bi izdržalo’. Onda mi neko reče, pa eno ti ga gore u loži sjedi sa Alijom Izetbegovićem. Bilo mi je drago da je tu. Tada je predsjednik poslao automobil po njega u Bugojno kako bi došao na ovaj spektakl. Kada neko iz manjeg grada doživi da igra u Bundesligi, da igra za reprezentaciju, da bude kapiten i da se oprosti na ovaj način – onda mora biti ponosan. Da sam ovo sam režirao ne bih mogao bolje”, zaključio je bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine.

Glavaš se nije mnogo dvoumio kada je dobio poziv da nastupa za “Zmajeve”.

“Za mene tu nikada nije bilo dileme. Pozivom sam bio iznenađen, a pamtim da se to desilo 1994. godine. Nastupao sam u Bundesligi i nije mi trebala nikakva promocija. Želio sam da nastupam za BiH i da promovišem svoju državu. Kada je stigao taj poziv rekao sam predsjedniku da ja nemam rezervne domovine i da Bugojno nije u Kini. Nakon svega što se dešavalo meni, mojoj porodici i djeci, bilo mi je neugodno jer je bilo problema. Ipak, moji roditelji su na bolji svijet otišli ponosni na mene jer sam napravio nešto dobro za BiH. Kada bi se vratilo vrijeme, opet bih sve uradio identično. Ne bih ništa mijenjao. Sve prođe, ali pamte se te lijepe stvari. Kasnije su Zmajevi igrali za Mundijalu, a moja generacija je imala bar mali dio tih zasluga jer je krčila put za ono što će se desiti 2014. godine”, istakao je Vlatko Glavaš.