Kliker.info

U vremenu intenziviranih istorijskih događaja: terorističkih napada, migrantske krize, ratova na području Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, ekonomske krize, poplava, cunamija, požara i globalnog zatopljenja, pandemija korona virusa je doprinijela da se strah i neizvjesnost dodatno prenese na čitavo čovječanstvo i učini da globalna slika u glavi običnog čovjeka postane užasavajuća.

Planeta kao da je stala na neko vrijeme, kako bi se odmorila i resetovala, a kada ponovo krene, niko ne može da odgonetne na koju će stranu poći, da li na stranu prosvjetljenja ili sopstvene propasti. Vodeći se mišljenjem da pisci, iako nisu proroci da proriču budućnost, ipak imaju dovoljno intuicije da stvarnost izmaštaju na najracionalniji način, odgovore na aktuena pitanja zatražili smo od proslavljenog književnika Miljenka Jergovića.

Nezaobilazno je da Vas pitam kakav je danas život u Zagrebu, gradu koji, osim što vodi bitku za pandemijom korona virusa, ima i nesreću da je ovih dana proživio i iznenadni potres?

JERGOVIĆ: Koliko vidim, život, manje ili više, normalno teče. Naš svijet, a rekao bih u hrvatskom slučaju – i političke vlasti, nešto normalnije funkcioniraju u nenormalnim situacijama. Barem zasad se čini da je tako. Kako se situacija bude normalizirala, ako se bude normalizirala, stvari će, vjerujem, postajati sve gore.

Kako se ponašaju Zagrepčani. Pomažu li jedni drugima, da li je porastao nivo humanosti i solidarnosti među ljudima, ima li panike i ogorčenja?

JERGOVIĆ: Mislim da je to kao i svugdje: solidarni su još solidarniji nego inače, a nesolidarni su još nesolidarniji nego inače. Vanredne situacije samo naglašavaju osobine koje su u pojedinom čovjeku dominantne, ili razotkrivaju one koje u normalnim okolnostima uspijeva prikriti. Zagrepčani su, recimo, od Beograđana, Sarajlija ili Banjalučana prirodno discipliniraniji. Premda je i to, možda, opasna generalizacija. Ali ako je rečeno da se ostane na dva metra razmaka, onda se to ovdje zaista i poštuje. U ovakvim prilikama to je mentalitetno obilježje pozitivno. U nekim drugim nije.

Čini se kao da je planeta Zemlja na neko vrijeme stala, da se ne okreće oko svoje ose i da nigdje ne miče. Čovječanstvo se odnosi prema najnovijoj pandemiji kao da nikada prije nije bilo zaraza, pa čak i katastrofalnijih. Imamo li opravdanje za takvo ponašanje?

JERGOVIĆ: Ne znam imamo li opravdanja. Ali činjenica je da je svijet postao osjetljiviji nego prije pedeset ili sto godina, lakše se uplaši, lakše gubi razum i pribranost. Možda je čovječanstvo iznenađeno time što se pokazalo da čovjek svoj život baš i nema potpuno pod kontrolom. I još nešto: pred najezdom nešto infektivnijeg novog virusa, čovječanstvo je, usprkos stoljećima znanosti i tehnološkog napretka, jednako inferiorno kao u četrnaestom vijeku, pred mnogo opasnijom epidemijom kuge. Razlika je jedna jedina: u četrnaestom vijeku ljudi nisu znali da trebaju redovno prati ruke.

Vi se bavite i novinarstvom i dobro znate koliko mediji neki događaj ili vijest mogu da izkorenu i “napuhaju”. Da li se može kazati da je i priča o korona virusu “prenapuhana”?

JERGOVIĆ: Dva su problema. Mediji su devastirani, pogotovo kod nas. A kad se iz tabloidnog diskursa piše i govori o covidu-19, tada covid-19 djeluje opasnije od kuge. A na neki način i jest opasniji, jer u situaciji devastiranih medija i otvorenih društvenih mreža za sebe vezuje ogromnu količinu lažnih vijesti i teorija zavjere. I drugi problem: znanost nas je pretekla, nismo u stanju vladati vlastitim naučnim i tehnološkim otkrićima, tako da nismo u stanju ni da dokučimo po koga je covid-19 opasan. Po naše pojedinačne organizme? Po sisteme javnoga zdravstva koji su zapušteni zbog negativnog djelovanja liberalnog kapitalizma? Po globalizirani svijet i svjetsku ekonomiju? Najveći problem je, čini mi se, u tome što će devedeset i devet posto ljudi preživjeti covid-19, ako se kojim slučajem zaraze, ali je upitno hoće li zajednica preživjeti epidemiju. Ovo je, dakle, bolest koja uglavnom nije smrtonosna po pojedinca, ali je smrtonosna po civilizaciju, ili po ono što smo navikli da smatramo svojom civilizacijom.

Da li smo išta naučili i da li ćemo išta korisno izvući iz ove situacije?

JERGOVIĆ: Ne znam. To i mene zanima.

Da li su se Vama drastično promijenile životne navike u periodu izvanredne situacije? Kako vi provodite vrijeme u doba ograničenog kretanja i izolacije?

JERGOVIĆ: U osnovi, životne navike mi se nisu promijenile. Čitam, pišem, pratim događanja oko sebe. Jedino što mi vrijeme malo sporije prolazi. A to je, čini mi se, dobro.

Mislite li da će ova situacija potrajati još dugo?

JERGOVIĆ: Koja situacija? Ako mislite da samu epidemiju, ne vjerujem da će na ovakav način dugo potrajati. Ali svijet koji se rađa iz epidemije će, ovako izmijenjen, trajno ostati. S tim da postoje dvije mogućnosti: ili će taj svijet biti mnogo gori nego što je bilo do prije koji mjesec, ili će biti mnogo bolji nego do prije koji mjesec. Ne može ostati isti.

Imate li viziju svijeta nakon korona virusa?

JERGOVIĆ: Imam dvije vizije. Jednu pesimističnu, drugu optimističnu. Jedino nemam realističnu viziju. Nisam prorok, ja sam samo pisac.

Ernest Bučinski (Buka)