Vildana Selimbegović : Gender u Rijasetu
08 Marta
13:47
2008
Piše : Vildana Selimbegović (BH Dani)
U Berlinu je u srijedu završen sastanak Evropskog vijeća vjerskih lidera: dan ranije usvojena je Berlinska deklaracija o međureligijskom dijalogu, štivo koje u šest tačaka vrvi pozivima na suživot, toleranciju, poštivanje drugog i drugačijeg. Naravno, sastanku je, kako i priliči, nazočio Mustafa ef. Cerić, koga zvanični site Rijaseta prikazuje kako sjedi u prvom redu između dvije gospođe (bilo bi odveć previše očekivati da Rijaset potpiše fotografiju) za koje sam, na neviđeno, spremna ustvrditi da će svojim kućama ponijeti utiske o visočkom efendiji kao svekolikom primjeru evropskog muslimana, onog o kome i on sam voli govoriti već u avionu koji napušta Sarajevski aerodrom.
Problem s Cerićem nikada nije bio njegov evropski ili američki nastup (iako mu neke njegove kolege ozbiljno zamjeraju Henryja Kissingera), već ono što radi i govori kod kuće. Tu, u Sarajevu, Cerić i njegovi glasnogovornici žene tretiraju kao mahnite i bolesne (slikovit primjer nudi u svom reagiranju u ovom broju Dana izvjesni Muhamed Velić, koji u svoje ozbiljnije reference ubraja podatak da je "mlad imam"), a dijagnostika kojom se služe je nepogrešiva: riječ je o ženama koje su naglas i javno izrekle drugačije stavove od direktive Islamske zajednice.
Da ne bi bilo zabune, nisu mladi Cerićevi imami, baš kao ni on sam, nimalo tolerantniji ni prema muškarcima neistomišljenicima, no oni nisu ni mahniti ni bolesni. Za njih su na stranicama reisovih glasila rezervirani drugi termini: oni su "sekularni fundamentalisti" i "isfrustrirani intelektualci" koji zbog lične isfrustriranosti i sujete upadaju u antibošnjačke zamke i bivaju izmanipulirani od promicatelja ekstremno-ljevičarskih ideja?! Nije, naravno, nikakva novost da se i Cerić i njegove junoše najžešće obračunavaju s neistomišljenicima u vlastitim redovima: sjetimo se samo Cerićeve harange na prof. dr. Rešida Hafizovića, koji je svojedobno javno upozorio na probleme s vehabijama, ili njegovih prijetnji akademiku Enesu Kariću zato što se drznuo kandidirati za reisa u času kad je Cerić odlučio sebi dati treći mandat u Rijasetu. Profesor Hafizović je brutalno izvrijeđan, akademiku Kariću je priprijećeno, a svim onim imamima koji su u džamijama primijetili da raste broj vehabija, komisijski je poručeno da umjesto svojim očima ima da vjeruju reisu Ceriću. Posljednju ofanzivu reisovci su poveli protiv redovnog profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Adnana Silajdžića i Mustafe Spahića, predavača na Gazi Husrev-begovoj medresi.
Spahić je Ceriću kriv od 1992, kada ga je birao za reisa prvi put, a od časa kada je javno progovorio o sve većoj zapuštenosti Islamske zajednice i enormnim Cerićevim ambicijama, kriv je da ne može biti krivlji. Profesor Silajdžić, pak, kao i nekolicina njegovih pobrojanih kolega s Fakulteta islamskih nauka koji listom u svojim akademskim karijerama bilježe djela o čijoj vrijednosti svjedoče ne samo muslimanski već i zapaženi intelektualni i teološki autoriteti diljem Evrope pa i planete, kriv je svaki put kada se osmjeli da javno progovori. Istine radi: ma kako biranim riječima govorio (za razliku od direktnog i nadasve živopisnog Spahića), prof. Silajdžić problem redovito razotkrije tako da se efendija prepozna.
Ovaj put, Silajdžić i Spahić su krivi što ne slijede reisovu fetvu da u sarajevskim javnim obdaništima djeca već u drugoj godini ima da počnu sa šerijatskom naobrazbom, da uz svoje prve korake postanu svjesni koliko se tamo neki Dejani, Srđani i Marije razlikuju od njih (ako treba, bit će u ćošku s bojankama dok mualima pokazuje Našeg dedu Aliju u nadahnutom stripu iz lekcije kako se kalio musliman) i da već tu, dok sjede za onim najmanjim stolicama, počnu da usvajaju nepogrešive zidove podjele sagrađene od razlika u vjeri kojima će ih slijedom novih reisovih fetvi podučiti mladi sarajevski imami.
Onoga časa kada su, ma kako ispod skuta Islamske zajednice živjeli i radili, naglas obznanili svoje stavove o pogrešnosti nametanja vjeronauke tek rođenoj djeci, i Spahić i Silajdžić su dobili lekcije od reisovih glasnogovornika. Naravno, za zehru svjetovnosti pobrinuo se Saff, vehabijsko glasilo, koje je svu vjersku raspravu o uvođenju vjeronauke u obdaništa zakucao porodičnim argumentima: Bakir Izetbegović je osobno uputio svoju fetvu – Ne dozvolimo ateistima da vladaju našim životima!
Kad se Cerić i njegova glasila obračunaju s profesorima Fakulteta islamskih nauka i Gazi Husrev-begove medrese, koju vrst tolerancije i suživota ima uopće da traže tamo neke majke koje su i pokrenule peticiju protiv uvođenja vjeronauke u obdaništa! Pa to su obične žene, mahnite i bolesne, čije se mjesto i poredak u kući zna! Na njih efendija i ne troši riječi: ima mlade imame koji će im kazati gdje im je mjesto. A njegovo se zna: u Berlinu, gdje kao komoderator može satima pričati o suživotu, toleranciji, poštivanju drugih i drugačijih. To je Evropa a efendija je evropski musliman.
Problem s Cerićem nikada nije bio njegov evropski ili američki nastup (iako mu neke njegove kolege ozbiljno zamjeraju Henryja Kissingera), već ono što radi i govori kod kuće. Tu, u Sarajevu, Cerić i njegovi glasnogovornici žene tretiraju kao mahnite i bolesne (slikovit primjer nudi u svom reagiranju u ovom broju Dana izvjesni Muhamed Velić, koji u svoje ozbiljnije reference ubraja podatak da je "mlad imam"), a dijagnostika kojom se služe je nepogrešiva: riječ je o ženama koje su naglas i javno izrekle drugačije stavove od direktive Islamske zajednice.
Da ne bi bilo zabune, nisu mladi Cerićevi imami, baš kao ni on sam, nimalo tolerantniji ni prema muškarcima neistomišljenicima, no oni nisu ni mahniti ni bolesni. Za njih su na stranicama reisovih glasila rezervirani drugi termini: oni su "sekularni fundamentalisti" i "isfrustrirani intelektualci" koji zbog lične isfrustriranosti i sujete upadaju u antibošnjačke zamke i bivaju izmanipulirani od promicatelja ekstremno-ljevičarskih ideja?! Nije, naravno, nikakva novost da se i Cerić i njegove junoše najžešće obračunavaju s neistomišljenicima u vlastitim redovima: sjetimo se samo Cerićeve harange na prof. dr. Rešida Hafizovića, koji je svojedobno javno upozorio na probleme s vehabijama, ili njegovih prijetnji akademiku Enesu Kariću zato što se drznuo kandidirati za reisa u času kad je Cerić odlučio sebi dati treći mandat u Rijasetu. Profesor Hafizović je brutalno izvrijeđan, akademiku Kariću je priprijećeno, a svim onim imamima koji su u džamijama primijetili da raste broj vehabija, komisijski je poručeno da umjesto svojim očima ima da vjeruju reisu Ceriću. Posljednju ofanzivu reisovci su poveli protiv redovnog profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Adnana Silajdžića i Mustafe Spahića, predavača na Gazi Husrev-begovoj medresi.
Spahić je Ceriću kriv od 1992, kada ga je birao za reisa prvi put, a od časa kada je javno progovorio o sve većoj zapuštenosti Islamske zajednice i enormnim Cerićevim ambicijama, kriv je da ne može biti krivlji. Profesor Silajdžić, pak, kao i nekolicina njegovih pobrojanih kolega s Fakulteta islamskih nauka koji listom u svojim akademskim karijerama bilježe djela o čijoj vrijednosti svjedoče ne samo muslimanski već i zapaženi intelektualni i teološki autoriteti diljem Evrope pa i planete, kriv je svaki put kada se osmjeli da javno progovori. Istine radi: ma kako biranim riječima govorio (za razliku od direktnog i nadasve živopisnog Spahića), prof. Silajdžić problem redovito razotkrije tako da se efendija prepozna.
Ovaj put, Silajdžić i Spahić su krivi što ne slijede reisovu fetvu da u sarajevskim javnim obdaništima djeca već u drugoj godini ima da počnu sa šerijatskom naobrazbom, da uz svoje prve korake postanu svjesni koliko se tamo neki Dejani, Srđani i Marije razlikuju od njih (ako treba, bit će u ćošku s bojankama dok mualima pokazuje Našeg dedu Aliju u nadahnutom stripu iz lekcije kako se kalio musliman) i da već tu, dok sjede za onim najmanjim stolicama, počnu da usvajaju nepogrešive zidove podjele sagrađene od razlika u vjeri kojima će ih slijedom novih reisovih fetvi podučiti mladi sarajevski imami.
Onoga časa kada su, ma kako ispod skuta Islamske zajednice živjeli i radili, naglas obznanili svoje stavove o pogrešnosti nametanja vjeronauke tek rođenoj djeci, i Spahić i Silajdžić su dobili lekcije od reisovih glasnogovornika. Naravno, za zehru svjetovnosti pobrinuo se Saff, vehabijsko glasilo, koje je svu vjersku raspravu o uvođenju vjeronauke u obdaništa zakucao porodičnim argumentima: Bakir Izetbegović je osobno uputio svoju fetvu – Ne dozvolimo ateistima da vladaju našim životima!
Kad se Cerić i njegova glasila obračunaju s profesorima Fakulteta islamskih nauka i Gazi Husrev-begove medrese, koju vrst tolerancije i suživota ima uopće da traže tamo neke majke koje su i pokrenule peticiju protiv uvođenja vjeronauke u obdaništa! Pa to su obične žene, mahnite i bolesne, čije se mjesto i poredak u kući zna! Na njih efendija i ne troši riječi: ima mlade imame koji će im kazati gdje im je mjesto. A njegovo se zna: u Berlinu, gdje kao komoderator može satima pričati o suživotu, toleranciji, poštivanju drugih i drugačijih. To je Evropa a efendija je evropski musliman.
Komentari