Kliker.info

Negiranje genocida u Srebrenici je ušlo u institucije Srbije, i to je sada teško spriječiti i zaustaviti, kaže u intervjuu za Radiosarajevo.ba predsjednica Fonda za humanitarno pravo (FHP) Nataša Kandić nakon što su jučer članovi i simpatizeri Srpske radikalne stranke (SRS) napali aktiviste nevladinih organizacija prije početka promocije knjige čelnika radikala, osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja u zgradi Opštine Stari grad u Beogradu.

Podsjetimo, Aktivisti Fonda za humanitarno pravo (FHP), Foruma ZFD i Inicijative mladih za ljudska prava došli su na promociju Šešeljeve trotomne knjige U Srebrenici nije bilo genocida. Radikali su tom prilikom napali šestero aktivista nevladinih organizacija, četiri žene i dva muškarca, grubo ih gurali, bacali na pod i izbacili iz općinskih prostorija uz vrijeđanje, psovke i pogrde. Među onima koji su oboreni na pod bila je i Kandić.

Nećemo odustati

„Moja najjači utisak je da je promocija knjige organizovana u prostoru Opštine Stari grad u Beogradu, koja je slovila za opozicionu, i da je tu dopušteno da se u instituciji održi promocija neke ‘nove istine o Srebrenici’. Objašnjenje predsjednika Opštine je neodrživo. On smatra da je Srpska radikalna stranka parlamentarna na toj opštini i da sve stranke imaju pravo da u okviru zgrade Opštine, dakle u sali, izvode i svoje događaje. Ta njegova izjava je doživjela kritiku u medijima ovdje… Mi smo pokušali nešto uraditi iz ugla civilnog društva. Pokušavali smo da učestvujemo u toj tribini tako što bi se iz publike javili i iznijeti podatke o donesenim presudama, utvrđenim činjenicama, te ponovili kakva je ovdje bila reakcija javnosti kada je bilo suđenje pripadnicima ‘Škorpiona’, kada je otkriven onaj snimak (snimak strijeljanja Srebreničana na Godinjskim barama kod Trnova)“, rekla je Kandić.

Dodaje da je moć radikala u Srbiji tolika da njihove aktivnosti niko zakonski ne sankcionira, uključujući odbijanje da se odazovu sudu u Haagu.

„Na ovaj način je potvrđeno da je nemoguće bilo šta pokušati kako bi se stavilo aktivnosti SRS u zakonske okvire. Umjesto da ne postoji više nikakva Šešeljeva javna pozicija, da je ukinut njegov poslanički mandat, mi imamo jedno zlo, jednu užasnu osobu koja je osuđena za rane zločine, koja okuplja veliki broj ljudi. Sinoć je bila puna sala“, govori ona.

Zadovoljna je činjenicom da danas u srbijanskim medijima barem nema negiranja genocida u Srebrenici i detalja sa Šešeljeve tribine, osim informacija o napadu na aktiviste FHP.

„Za njih je riječ Šešelja zakon. Da je rekao da nas zgaze, oni bi nas gazili. Mi smo uradili ono što trebaju uraditi aktivisti za ljudska prava. Nismo htjeli da pravimo događaj, htjeli smo da odemo, da budemo u publici, da se javimo. Znali smo da ćemo biti izviždani. Nismo se nadali da će primijeniti nasilje, ali sada znamo da su spremni i na to. Ali, mi ćemo nastaviti da se suprostavljamo pokušajima da se negiraju sudske činjenice, i da se javno govori o nekim ‘istinama’ koje nemaju veze s onim što je pred brojnim sudovima u Hagu i lokalno već presuđeno“, ističe Kandić.

Nove istine

Prema njezinom mišljenju, mi gledamo nastavak institucionalizacije negiranja genocida u Srebrenici, što je skandalozno, posebno imajući u vidu da je negiranje jedan od aspekata genocidne namjere.

„Na tu tribinu nije došao nijedan poslanik iz demokratskih političkih partija. Iz kojeg razloga? Da li da iz razloga da ne pokažu javno da se slažu s onim što Šešelj govori? Niko od poslanika iz Demokratske partije nije smatrao da mu je zadatak da dođe na tu tribinu i da se suprotstavi, da kaže da je Srbija obavezna da priznanje sudske činjenice. Ne može u instituciji države Srbije da se govori o nekim ‘novim istinama’. To su trebali da urade poslanici DS-a. To je ono što plaši, da nije bilo nijednog. To otvara sumnju da se oni slažu s onim što je Šešelj rekao u knjigama ili što je govorio sinoć na tribini“, ističe naša sagovornica.

Prema njezinim riječima, institucionalno negiranje genocida se prikriva.

„S izuzetkom Tomislava Nikolića, bivšeg predsjednika Srbije, koji je rekao da bi se izvinio za zločine u Srebrenici, kada su u pitanu institucije, visoki predstavnici vlasti ćute o presudama Karadžiću, Mladiću… Ćuti se iz institucija, ali se pojedinci javljaju i onda se preko njih, lidera političkih partija, se priznanje da je bilo zločina, ali da se to ne može nazvati genocidom. Ili se to uopštava potrebom, navodnom, da se utvrdi sve što se do sada događalo. Kao da do sad ranije bilo jasno!?“, komentira Kandić, dodajući da nije iznenađenje što, primjerice, visoki zvaničnici Srbije poput premijerke Ane Brnabić negiraju genocid u Srebrenci, jer “ona nije učestvovala ni u antiratnom otporu”.

Govoreći o tome kuda vodi situacija s negiranjem genocida i zločina i da li to sprječava i nastavak procesa pomirenja, Kandić veli da je plaši činjenica što se ne pomjeramo naprijed u odnosima među državama regiona.

„Ja i mnogi drugi imamo utisak da se nekako vraćamo uzanad. Ima nekih godina kada je bilo vidljivo da imamo pomjeranje naprijed. Atmosfera u Srbiji kada je prikazana kaseta o strijeljanu šestorice Srebreničana (u Trnovu), to je bila neka velika nada da se nešto mijenja. Čak je javnost u Srbiji smatrala da svi moraju dobiti doživotne kazne. Bila je dobra klima. Danas smo daleko od toga, mnogo daleko. Kao da nije bilo nekog prekida, ni pokušaja da se bolje uradi. Jer, ipak, ovdje Skupština donijela deklaraciju o solidarnosti sa žrtvama Srebrenice. Napravljen je bio neki korak… Sve je to bilo nestalo. Vratili smo se u vrijeme koje je prethodilo ratu, ali opet nekako ekstremnije“, kazala je Kandić,

Šešelj regrutuje mlade

Ono što je, dodaje na kraju, posebno plaši jeste „jako malo intelektualne, kritičke javnosti, što je zavladala neko beznađe“.

„Ćute oni koji su na univerzitetima, jer su to, ipak, državne institucije. Mediji su potpuno pod kontrolom, tako da jučer nije bio nijedan novinar da prikaže ono što se tamo dešavalo. Svi su to ignorisali. Ignorisanje ne daje rezultate. Sa tim događajima se moramo suočiti. Mi kao aktivisti za ljudska prava uradili smo ono što treba uraditi, bez obzira na to kako smo prošli. To je taj način jedino moguć s obzirom da se ovo društvo nalazi u situacijama nasilja u institucijama… Radikali su postali opasna grupa koja ima moć da prikupi još više takvih koji vjeruju da je Šešelj najmoćniji. Da je on stvorio sve. I današnjeg predsjednika Vučića i bivšeg Nikolića, čitavu SNS, da su mu svi dužni, da ima povlašteni položaj, da mu se ne može suprotstaviti, jer raspolaže važnim informacijama koje bi mogle ugroziti i predsjednika Srbije. U praksi se dešava da Šešelj priča jezikom koji bi mnoge druge odveo u zatvor u drugim državama. On ovdje normalno priča i ono što je opasno, on privlači, regrutujuje mlade. Mi ćemo imati svakim danom sve više onih koji će pričati kao Šešelj, jezikom nasilja“, zaključila je Kandić .

Faruk Vele (Radio Sarajevo)