Kliker.info

Ideja o konačnoj podjeli Bosne nesumnjivo je sazrela 25. marta 1991. godine, dakle, prije 27 godina kada su na tajnom sastanku u Titovom lovištu Karađorđevo predsjednici Srbije i Hrvatske, danas pokojnici Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, dogovorili da joj za svagda zabiju glogov kolac u srce.Karađorđevo je zato, nesumnjivo, paradigma stalnih susjedskih nastojanja da raščereče našu domovinu!

 Bosanski usud

Tuđman i Milošević su formirali tzv. ekspertne timove za konkretizaciju svojih ideja.

Sa hrvatske strane pregovaračku grupu sačinjavali su savjetnici predsjednika Tuđmana: Josip Šentija i Dušan Bilandžić,  profesor zagrebačkog univerziteta Zvonko Lerotić i Smiljko Sokol.

Srpsku grupu sačinjavali su savjetnici predsjednika Miloševića: akademik Kosta Mihajlović i Vladan Kutlešić, te profesori beogradskog univerziteta Ratko Marković i Smilja Avramov. Prvi njihov sastanak je održan u lovačkom dvorcu blizu Osijeka, 10. aprila 1991. godine, drugi na Dedinju 13. aprila 1991. godine, a treći u Zagrebu sedmicu kasnije.

Pokojni Hrvoje Šarinić,  nekadašnji predsjednik Vlade Hrvatske i šef ureda Franje Tuđmana, kazao je svojevremeno autoru ovih redaka da je dogovor u Karađorđevu „nije mit i da je on postojao“.

Suprotno tome, da je Karađorđevo  mit godinama dokazuje je u svojim naučnim pisanijama dr. Ivo Lučić, ratni šef zloglasnog SIS-a.

Razgovore dvojice lidera Šarinić je osobno dogovorio s Miloševićevim šefom kabineta Goranom Milinovićem. Istina, postoji dilema da li je sastanak održan 25. ili 26. marta, ali je Šarinić na stanovištu daje riječ o potonjem datumu.

„Tuđman i Milošević su razgovarali dva i pol sata šetajući u šumi Karađorđeva. Vjerovatno da je podjela Bosne bila jedna tema razgovora na tom susret. To je gotovo neupitno! Ali, mislim da je puno sadržajnije razgovarano i o toj temi u Tikvešu  kod Osijeka (15. aprila 1991. godine, op.a.)  kada su Milošević i Tuđman proveli puno više vremena sami. No, Tikveš kao da nije postojao. A on je više sadržajniji od samog Karađorđeva. Neupitno je da je sadržaj tog sastanak bilo i pitanje podjele Bosne. Na susretu u Tikvešu Milošević je bio mnogo direktniji. On je na jedan grubijanski način htio podijeliti Bosnu“, kazivao je Šarinić.

On je o ovom i drugim razgovorima čelnika Srbije i Hrvatske svjedočio i  2004. godine u postupku protiv Miloševića pred Haškim tribunalom.

Šarinić se, inače, čak 13 puta tajno susretao sa srbijanskim predsjednikom između 1993. i 1995., o čemu je napisao i knjigu “Svi moji tajni susreti sa Slobodanom Miloševićem”.

Sudjelovao je na svim važnim sastancima na kojima su se crtale karte razgraničenja između Srbije, Hrvatske i BiH…

Profesor Dušan Bilandžić bio je jedan od članova hrvatske grupe stručnjaka koju je u proljeće 1991. godine osnovao Tuđman da bi s grupom srpskih kolega pregovarali o podjeli naše zemlje.

U svojim „Memoarima“ on je, također iznio uvjerenje da su Tuđman i Milošević upravo u Karađorđevu postigli načelan dogovor o podjeli BiH.

„Bez potpunije elaboracije toga sporazuma, mogao sam zaključiti da bi Tuđman želio granice Banovine Hrvatske iz 1939.  Znam da je Tuđman već 1964. pohvalno pisao o Sporazumu Mačeka i Cvetkovića. O istoj ideji Tuđman mi je govorio 1988., dakle, četiri godine prije Karađorđeva“, govorio je Bilajdžić.

Poput Bilajdžića, koji je i upozoravao da je BiH nemoguće podijeliti,  mnogi u Hrvatskoj smatraju da je Tuđman u Karađorđevu naišao na Miloševićevu „političku minu“.

Po njima, Karađorđevo je njegova životna greška koja će ga u historiji zasigurno zabilježiti kao zločinca.

 Dogovor agresije

Jedan od vodećih bh. intelektualaca, bivši predsjednik SK BiH, osnivač SDP-a i ratni član Predsjedništva RBiH, rahmetli prof. dr. Nijaz Duraković mi je, također, govorio nešto prije smrti o Karađorđevu.

„Proizlazi da su se Milošević i Tuđman dogovarali o prekrajaju karte Jugoslavije i podjeli Bosne kao da je SFRJ ne postoji i da su se njene republike već razišle. Dakle, velikosrpski i velikohrvatski planovi razrađivali su se 13 mjeseci i prije nego što će biti izvršena agresija na BiH! Druga bitna značajka tih dogovora jeste da su Milošević i Tuđman tajno prekrajali još postojeću saveznu državu, odnosno federalnu BiH. Sakrivali su svoje namjere najprije od ostalih republika, a čak i od najvećeg dijela vodstava u svojim republikama.  To znači da su oni ne samo najvećim djelom odgovorni za raspad Jugoslavije, već i za ratove u Hrvatskoj i BiH. Posebno za stradanje Bošnjaka“, govorio je rahmetli Duraković.

Sve ove činjenice, nastavlja profesor Duraković, dokazuju kako se rat u BiH vodio za stvaranje novih granica takozvane “velike Srbije”, pa i “velike Hrvatske”.

Prisjetio se tada i čuvene  salvete na kojoj je Tuđman  Paddyju Ashdownu nacrtao podijeljenu Bosnu.

„Iako taj sporazum nije do kraja realiziran, jeste instalirana jedna satelitska tvorevina koja je nastala genocidom, to jeste Republika Srpska (RS). Ali, BiH je ostala cjelovita. Nažalost, duh tog sporazuma, duh tih podjela, i dalje živi i implementira se na razne načine. Vidimo da ponovo oživljava ideja o hrvatskoj samoupravi, Herceg-Bosna se glorificira i pompezno se proslavljaju njene godišnjice. Čuju se razne prijetnje! Istovremeno, izjave Dodika se ne razlikuju od one Miloševića i Karadžića. Koketiranje na relaciji Čović-Dodik pomalo miriše na sporazum Bobana i Karadžića. Nažalost, duh tog sporazuma, ideje o nestanku i podjeli BiH su malo kada bile živo prisutne kao danas. To je ono što nas treba zabrinjavati. Za to treba razotkriti sve te zavjere“, govorio je Duraković 2011. godine.

Duraković govorio da se „zlo već porodilo“.

“Podigle su glavu separatističke i destruktivne snage! Plasiraju se teze koje ne vide opstanak BiH kao jedinstvene države. Dakle, poziva se na secesiju RS ili ponovno stvaranje treće federalne jedinice, odnosno hrvatske federacije u BiH kako je to zvao Tuđman.  Mislim da će situacija negativno eskalirati”, bojao se ugledni profesor prije sedam godina.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je, po vlastitom svjedočenju, u razgovoru sa bivšim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Borislavom Jovićem i dogovorio prvi susret u Tuđmana i Miloševića, isticao je u svome iskazu pred Haškim tribunalom da se skrivena Tuđmaova politika prema BiH počela primjenjivati tek nakon Karađorđeva.

Tuđman je, naime, vjerovao da će Milošević svakako razbiti BiH, te da će to i njemu odgovarati.

„Mislim da je taj susret u Karađorđevu bio neka vrst prekretnice  kad se  politika promijenila. U početku se smatralo da nema Bosne bez Hrvatske i obrnuto“, govorio je Mesić u Hagu.

Hrvoje, daj karte

Nadalje,  posvjedočio je da se Tuđman sa sastanka s Miloševićem vratio sav ozaren i crven u licu i sa vrata rekao:

„Evo, što Tuđman radi, Tuđman gradi Hrvatsku za tisuću godina. Hrvoje, daj karte.”

Mesić se tada prisjetio da je Šarinić izvadio karte i da su one razastrte na stol.

„Tuđman je rekao: “Dogovorio sam se sa Miloševićem. Hrvatska je dobila banovinsku Hrvatsku. Milošević mi je rekao i ovo – uzmi, ti, Franjo, i Cazin, Kladušu i Bihać, to je takozvana “turska Hrvatska”, to meni ne treba.” Time je taj sastanak praktično bio završen. Ja sam jedini postavio pitanje: “Kako je moguće mijenjati granice bez rata?”, jer je Tuđman napomenuo kako će se sve to ostvariti bez ispaljenog metka. Ja sam rekao da se granice obično ne mogu mijenjati bez ispaljenog metka i da mi tu nema logike. Tuđman mi je rekao: “Slušaj, Stipe, ti ne znaš povijesne silnice, ovdje se radi o dogovoru, a ono što se Srbija i Hrvatska dogovore, to će drugi poštivati.” Ja sam rekao: “Možda ne znam povijesne silnice, ali imam logiku”, ispričao je Mesić.

Znakovito je da se Hrvatska od žrtve srbijanske agresije upravo na krilima dogovora u Karađorđevu pretvorila u agresora i to  već poslije prvih pregovora o prekidu vatre sa Srbijom.

Nekako u isto vrijeme započelo je i formiranje takozvane Hrvatske zajednice „Herceg-Bosne“ koja se prije ili kasnije trebala priključiti Hrvatskoj. Također, Tuđman je napravio značajne ustupke Miloševiću u Posavini…

  „Zemljica Bosna oko Sarajeva tampon između Srbije i Hrvatske“

Zanimljivo je da se u Tuđmanovim stenogramima, nešto više od dva mjeseca nakon Karađorđeva, da iščitati jasna namjera da se BiH podijeli. Tako „predsjednik svih Hrvata“ na sastanku Vrhovnog državnog vijeća Hrvatske 8. juna 1991. godine, dakle, u razgovoru sa najbližim saradnicima, naglašava da su „sadašnje granice Hrvatske apsolutno neodržive, posebno u pogledu obrane“.

„I, prema tome, i sa našega gledišta, ne maje, nego li sa srpskog, postoji problem, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata jeste povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stojeća. …I Izetbegović, kao predsjednik BiH, je svjestan da je bespomoćan u odnosu na taj srpski pokret razgrađivanja BiH. A isto tako zna i o hrvatskom, hercegovačkom nemirenju sa tom i takvom situacijom“, kazao je Tuđman.

Već koncem iste godine Tuđman je otišao korak dalje i  konstatirao da suverenost BiH nema nikakvih izgleda. On vjeruje da bi osim „Herceg-Bosne“ i Posavine hrvatskoj pripala i cazinska i bihaćka krajina, kako mu je obećao upravo Milošević.

„To bi bilo gotovo optimalno za zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada nego za budućnost. Iz preostalog dijela bi Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, mogli stvoriti oko Sarajeva  jednu državicu koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu. Ona bi bila tampon između Srbije i Hrvatske, a koja bi se nužno u takvim uvjetima u većoj mjeri oslanjala na Hrvatsku“, govorio je Tuđman.

Malkom: Milošević i Tuđman su dijelili Bosnu

Po uglednom britanskom historičaru Noelu Malcolmu srpskim političarima su bile preostale dvije mogućnosti. Ili da raskomadaju BiH vojnim sredstvima ili da je raskomadaju političkim sredstvima uz prijetnju oružanom slom.

„Ova je druga metoda je još bila moguća do posljednjeg tjedna u ožujku, a najviše je ovisila od bosanskih Hrvata. Dugo se već mogla pratiti stanovita simetrija u srpskim i hrvatskim stavovima prema BiH. U ožujku 1991. godine sastali su se predsjednici Milošević i Tuđman da rasprave da rasprave na koji način bi mogli podijeliti Jugoslaviju, pa je na dnevnom redu bila i podjela BiH“, ističe Malkom u svojoj „Povijesti Bosne“.

Tuđman i Milošević nisu krili svoje planove

Možda je najautentičnije svjedočenje ono Vorena Cimerman, posljednjeg američkog ambasadora u Jugoslaviji. On smatra da se na nesreću tadašnja pasivnost SAD-a podudarila sa sve većim pritiscima na Bosnu.

„Ni Milošević ni Tuđman nisu se trudili da od mene sakriju svoje namjere prema Bosni. Ona je predstavljala izazov za ove klasične hegemoniste. Na kraju mog drugog sastanka sa njima, Tuđman iznio bujicu pogrda na račun Izetbegovića i muslimana. Govorio je da su oni opasni fundamentalisti i da Bosnu koriste ka poligon za širenje svoje ideologije po čitavoj Evropi, pa čak i do Amerike. Civilizirane zemlje, kazao je, trebaju se ujedine da bi uklonili ovu prijetnju. Bosna, smatra, nikada stvarno nije postojala kao država i ona treba da bude podijeljena između Srbije i Hrvatske“, pisao je Cimerman.

On je žestoko uzvratio Tuđmanu pitanjem kako može da očekuje od Zapada da mu pomogne vratiti dijelove Hrvatske kada i sam  iznosi neprekrivene pretenzije prema susjednoj državi.

Pitao ga je kako može da od Miloševića očekuje da ispoštuje dogovor o podjeli Bosne, iako on želi da anektira dijelove Hrvatske, Tuđman je odgovorio da može da vjeruje Miloševiću!

„Evropa bi pozdravili naš udar na Muslimane“

Prema Bilandžićevim  „Memoarima“, srbijanska ekspertica  Smilja Avramov je glavnu opasnost za Srbiju i Hrvatsku vidjela u Bošnjacima „koji su se već povezali sa svjetskim islamom, i tako prijete i Srbima i Hrvatima“.

“Muslimani  se prostiru na golemom teritoriju – u BiH, u Sandžaku, na Kosovu, u Albaniji… Islamsku opasnost od balkanskih muslimana identificirala je i jedna studijska grupa NATO-a, koja u njima vidi mostobrane prodora Azije u Europu. Zato bi Europa pozdravila naš udar na Muslimane. Muslimani su dekolonizacijom u Africi i Aziji stvorili nezavisne države bogate naftom i sada prodiru na Balkan. Okrivljuje Dizdarevića (Raifa, bivšeg predsjednika Predsjedništva SFRJ) da je prekinuo ulazak Jugoslavije u EFT-u, kako bi Jugoslaviju vezivao za islamske zemlje. U tom cilju je išao i na konferenciju ministara vanjskih poslova balkanskih zemalja. BiH treba razoriti”, prenosi Bilandžić stavove Avramove.

Nadaje, „ekspert“ Mihajlović je upozoravao da Bošnjaci istiskuju i Srbe i Hrvate iz Bosne u njihove matične zemlje, tako da se BiH razvija na štetu i Srbije i Hrvatske.

Napominje da čak eventualno sužavanje BiH, a da ona ostane republika, ne dolazi u obzir, te da nju treba dijeliti, i to odmah!.

“Lerotić je govorio da je Zapad svjestan opasnosti od Muslimana, što pokazuje i to da sada, u otvorenoj Albaniji, forsiraju pravoslavlje i katolicizam – zabilježio je Bilandžić, dodajući kako su Srbi u svim razgovorima o podjeli teritorija isticali da se “Muslimani ne računaju“.

Faruk Vele (INS)