Kliker.info

Gospodine Lagumdžija, zašto ste odbili Prudski sporazum i da li su u pitanju, kako Vam spočitavaju, neki "lični razlozi"? – Prvi razlog jeste taj što smo ga pročitali. Prudski sporazum je jedan papir, koji zajedno sa naslovom, datumom, potpisima, nema ni dvije strane. Nijedna od šest tačaka nema više od šest redova. Šta taj sporazum sadrži? Prije svega, da će promijeniti Ustav i da će to biti urađeno uz pomoć međunarodne zajednice. Šta je tu novo? Oni formirali koaliciju prije dvije godine sa šest stranaka s obećanjem da će uraditi ustavnu reformu. Dakle, nisu oni u Prudu napravili novi Ustav, nego su samo ponovno rekli da će ga napraviti. Kada je u pitanju državna imovina – napravili su vrlo jednostavan dogovor – prihvaćeno je ono štoje Dodik htio.Popis stanovništva negira postojeći ustav entiteta, negira Dejtonski sporazum.

U kojem smislu? – Primjera radi, u sporazumu su potpisnici rekli da je 2011. popis koji će imati etničke i vjerske karakteristike, pri čemu su priznali da će prvi naredni saziv skupština biti po popisu iz 2011. Šta je tu sporno? To što je u martu 2002. godine kada je usvojen sporazum o amandmanima na ustave entiteta, u ustavima garantovano da će se novi popis stanovništva primjenjivati tek nakon što se proglasi da je Aneks 7 ispunjen.

Taj sporazum iz 2002. su pored lidera SDP, PDS, SNSD; NHI; HSS, SDS, SBiH, potpisali i američki ambasador, predstavnik Evropske unije i komisije i visoki predstavnik (Wolfgang Petrisch) lično. Dogovor iz Pruda je u direktnoj suprotnosti sa odlukama visokog predstavnika i sporazuma iz 2002. godine o amandmanima na entitetske ustave. Šta je licemjerno od Tihića? Da sada potpisuje popis stanovništva sa etničkom rubrikom koji neće biti uslovljen negiranjem etničkog čišćenja, a tada je bio protiv ustavnih amandmana koji su garantirali da se ne može izvršiti popis koji bi valorizirao ovu stavku.

Distrikt Brčko u Prudskom sporazumu ima jedan i po red, i tu su konstatovali da će Brčko riješiti ustavnim zakonom koji ne postoji u našem zakonodavstvu. A zašto onda da ne ugradimo Brčko u Ustav? Na pitanje zašto tako napraviste, dobili smo odgovor – pa neće ni Haris ni Mile da to bude u Ustavu BiH. Različiti su motivi: Dodik neće jer kad tad će morati da prizna aribitražnu odluku po kojoj nije validna deklaracija NSRS iz 1999. o neprihvatanju arbitražne odluke za Brčko. I on dobro zna da stavljanjem Brčkog u Ustav on prihvata arbitražnu odluku. Brčko izvan Ustava je njemu znak da RS može tražiti ponovnu arbitražu tog otvorenog pitanja.

Zašto Silajdžić neće to? Pa zato što on samo posljednjim naivcima prodaje priču da će Ustav BiH biti legaliziran tek onda kada se promijeni! Kao, ovo što imamo od 1995. je nelegalno. Silajdžić, iz potpuno ličnih razloga prodaje priču da Ustav koji je ‘96 priznala Skupština, Predsjedništvo i Vlada RBiH, u kojoj je sjedio i Haris Silajdžić, je nelegitnimna. Peta tačka – ima dva i po reda: Daje se podrška odluci Fiskalnog vijeća o budžetima za 2009. godinu. Ona je sramna jer se njome daje toliko para za povratak i implementaciju Aneksa 7 da bi se on mogao ostvariti 4014.godine. Posljednja stavka je rekonstrukcija Vijeća ministara. Tri lidera su se dogovorila da će o tome razgovarati. Pa neka im je sa srećom. Dakle, sve ovo mogu, ali bez nas.

Ipak, dio međunarodne zajednice zajedno sa Miroslavom Lajčakom čvrsto je podržala Sporazum iz Pruda.   – Prvo što je Tihić meni rekao jeste da ima podršku međunarodne zajednice. Rekao sam mu u razgovoru: je li hoćeš da me impresioniraš time ili ti je neko iz međunarodne zajednice uvalio taj sporazum? Priznajem da je rekao da je to njegovih ruku djelo i da ima podršku Lajčaka.

I PIC je pozitivno ocijenio Prudski sporazum.   – To je stvar PIC-a i onih koji misle da su danas vlast u ovoj zemlji. Iz rječnika koji je PIC koristio vidi se daje kominike pisalo više ljudi. Podsjećam, ovo društvo je dogovorilo Mostarski sporazum. Trebalo im je mjesec dana da taj sporazum pretvore u zakone, i raspali su se nakon toga u roku od deset dana. Onda su napravili sporazum o policiji, ne šest nego njih pet. Usvojili su sporazum o policiji pa smo dobili Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a potom nismo dobili više ništa. Izgleda da su potpisnici još mahmurni od proslave. Ni Dodik nije dobio podršku za Prud, nego je dobio podršku duhu Pruda, ali je odmah po povratku optužio Raffija Gregoriana da je na čelu zločinačke organizacije. U krajnoj konzekvenci radi se o potrebi da se opere Lajčak, da Sulejman proda priču da je veliki državnik, da je Mile garant dogovora, da je Dragan sklon kompromisu. Lajčak je sa svojom koalicijom zapravo dobio od PIC-a nekoliko mjeseci da "diše pod vodom".

Ipak, u SDA-u tvrde da će poslanici SDP-a podržati neke od zakonskih rješenja Prudskog sporazuma, što bi, pretpostavljam bio uvod za participaciju vaše stranke u vlasti. – Ja sam u opoziciji svojom voljom. Sad sam još više, jer smatram stanje u zemlji treba mijenjati radikalnim hirurški zahvatom, a ne da se spasi aktuelna vlasti. SDP nije zainteresiran za šminkanje Lajčakovog političkog mrtvaca. Ako je on sebi dopustio luksuz da kaže da je aprilski paket mrtav, onda svako ima pravo reći daje aprilski paket mnogo življi od njegovog djela -postojeće vlasti. I da bude jasno – sve ijednu tačku, jednu po jednu ili ne podržavam ili ne znače ništa pa se još nema šta ni podržati!

Kako se osjećate što ste u društvu sa Harisom Silajdžićem? Neki mediji već spominju tzv. Antiprudsku koaliciju… – Stavovi SDP-a su konstanta, stavovi ostalih stranka su lutajući. Mi smo davno izašli iz situacije da nas tangira koga ćemo podržati i s kim ćemo biti na istoj strani. Nećemo valjda sa Marsovcima? Primjerice, ustali smo protiv Silajdžićevog sramotnog sporazuma o reformi policije. Pitali su nas: nećete valjda sa SDA? Prvi argument kontra Pruda iz SDA bio je: Nećete valjda sa Harisom? Iako, priznajem, iskreno sam iznenađen Harisovim javno izrečenim stavovima da se kod SDP-a, iako zakašnjelo, prepoznaje evidentan interes države.-Naravno da smo za Harisa zakašnjeli – mi imamo stranačke organe koji se moraju očitovati, a Harisu je stranački organ on sam, pa valjda ne može sam zakasniti za svojim mišljenjem.

Hoćete li podržati manjinsku vladu SDA, po uzoru na slične podrške na kantonalnim nivoima?Mi smo podržali neke kantonalne manjinske vlade bez našeg uešća u njima sa ograničenim vremenom trajanja, jer je alternativa bila ulica. Država i entiteti su ipak druga stvar. Mi nikome nećemo dati bjanko podršku. Nije pitanje hoćemo li mi dobiti sva mjesta SBiH-a i HDZ-a 1990, ili više ili manje. Onog trenutka kada tako uđete u takve pregovore bez principa i bez podjele posla i odgovornosti,onda je samo pitanje jeste li na prodaju za manje ili veće pare.

Vodi li nas to ka prijevremenim izborima? – Postavimo to ovako: ima samo jedno ozbiljno rješenje. Da Prudska trojka izađe sa ustavnim rješenjima u narednih nekoliko sedmica, i da se napravi prvi ustavni paket koji će državi dati kapacitet da implementira SSP, a koji će biti završen ulaskom BiH u EU. Da bi to uradili, moramo imati ustavni „paket plus" koji će državi dati potrebne prerogative i kreirati pozitivnu atmosferu da se uhvatimo u koštac sa stvarnim ekonomskim problemima i ubrzamo put ka EU.

Primjer? – Evo, danas u čitavoj BiH ima zaposlenih koliko je ‘92 bilo u današnjoj Federaciji. Rast bruto društvenog proizvoda cijele planete u tom periodu iznosio je prosječno četiri posto, što znači da je danas zemaljska kugla duplo bogatija, a mi, eto, duplo manje zaposleni. Zato, neka vladajuća većina, ako postoji, zovnu svoje međunarodne sponzore, i neka se pozabave time.
Nakon toga se može formirati prelazna ekspertna vlada koja će imati obavezu da implementira ustavna rješenja i organizuje izbore po novom ustavnom stanju. Formiranje takve evropske koalicije na tim osnovama koja će iskoristiti pozitivnu klimu u regionu, dovelo bi do toga da bi 2014. mogli postati članica Evropske unije.

Naravno, sljedeće godine u Washingtonu imat ćemo prijatelje koji nam nisu veći prijatelji od nas samih i neće rješavati našu domaću zadaću. Ali dokazani prijatelji koji dolaze u Obaminu administraciju znaju pronaći Bosnu na svjetskoj mapi zajedno sa bosanskim problemima.

Alternativa ovome, i najizvjesniji razvoj situacije je valjanje u blatu do 2010.

Koje su to unutarnje snage koje mogu tako nešto uraditi u korist evropske budućnosti BiH, kad je očigledno da Evropa pozdravlja sve sporazume zasnovane na unutrašnjem kompromisu? – EU je potrebno snažno partnerstvo sa SAD i zato je proljeće iduće godine ključno. Evropi je u interesu da se završi proces integracija u EU. Šest zemalja Jugoistočne evrope zajedno imaju bruto društveni proizvod manji od jedan posto pet najrazvijenijih zemalja EU zajedno! Pravo pitanje je kako imati efikasniju državu. Evo jedan primjer: od 12 KM javne potrošnje u državu danas ide jedna marka, opštinama dvije, a devet ide entitetima i kantonima.

Projekat za paket plus je kako za početak napraviti da struktura javne potrošnje bude kao u Švicarskoj, najlabavijoj državi na svijetu, u kojoj, od 12 maraka, šest maraka ide državi, tri srednjem nivou i tri lokalnim zajednicama. A ne ova izmišljena priča i svađa o konfederaciji ili federaciji…

Bojite li se Vi spomenuti riječ konfederacija? – Ma ne bojim se ja toliko glupih odgovora koliko se plašim glupih pitanja koja nam vlasti nameću. Nas ovdje prave budalama! Krajšnik ni po koju cijenu nije u Daytonu dao da se BiH zove federacijom, naši nisu htjeli konfederaciju, pa su ovo što imamo nazvali – entitetima. Ko biva – jače od konfederacije slabije od federacije. I sad se Dodik sjetio da inzistira da je BiH federacija, a Silajdžić neda. Zašto? Pa da kao Dodik ne iskoristi pravo na samoopredjeljenje do određenja. Na osnovu koje reference? Na osnovu djela Vladimira Iljiča Lenjina!

Ja sam za suštinsku preraspodjelu – šest jedinica para državi, tri jedinice lokalnoj zajednici, tri srednjem nivou. Kao u konfederaciji. Kojoj? Švicarskoj!

Sarajevo i izbor gradske uprave postaje slučaj za sebe. Kako će se to riješiti i koliko vjerujete svojim partnerima? – Građani su vrlo jasno rekli da neće Stranku za BiH i SDA na vlasti u gradu. To je prvi put od ‘90, od kada su oni uvijek u gradu Sarajevu zajedno imali nadmoćnu većinu. Ovo je prvi put da su građani vrlo jasno rekli šta misle o vlasti u Sarajevu koju personificiraju ljudi iz SDA i Stranke za BiH. To je za nas odgovarajuća obaveza. Mi smo dobili mandat građana da grad dobije vlast koja će biti prije svega SDP-ova. Mi želimo da ustvari na primjeru grada pokažemo otvorenost prema svakome ko je spreman na jednoj zajedničkoj podjeli i posla i odgovornosti idemo naprijed. Moram priznati da je za mene u startu bilo malo čudno kako gospoda iz SDA govore da ništa nije jasno, kad je sve bilo jasno. Jasno je bilo kao dan da oni od 28 vijećnika ne mogu imati više od deset. To je bilo jasno! Tako je matematika kazala, statut grada, izborni zakon i broj i nacionalna struktura opštinskih vijećnika. Ne zaboravite da u gradu Sarajevu postoji obaveza određenog rasporeda pripadnika sva tri konstitutivna naroda i ostalih. Mi sami mo`emo imati 14, bez ikakvih problema, a možda i 15, ali nama to nije toliko važno. Znajući te matematske činjenice koje proizlaze iz izbornog zakona i statuta mi smo opet pozvali druge političke stranke, i BPS, i NS, i Liberale, i BOSS i SDU, i Penzionere, i Radom za boljitak i Mlade. Dakle, pozvali smo osam političkih stranaka koje su tu prisutne da se pridruže nama da formiramo općinska vijeća oko zajedničke političke platforme, i gradsko vijeće. Zajedno. Poslije sam shvatio šta su u SDA mislili kada su rekli da ništa nije gotovo. Onda su počeli zaduženi aktivisti, emisari, da idu sa konkretnim obećanjima prema pojedinačnim ljudima, i to vrlo konkretna obećanja materijalne i statusne prirode.
Ako čovjek s tašnom i mašnom dođe nekom mladom čovjeku koji je prvi put ušao u općinsko vijeće, pa mu ponudi put do doktora nauka a on je student, ili mu zaprijeti da će mu izbaciti oca sa posla u javnom preduzeću, pa potom pita za cijenu glasa, onda je sasvim prirodno da ti ljudi počnu razmišljati na drugačiji način.

Iz SDA? – Dolaze iz te strukture. Ovdje se više ne zna ni ko je SDA ni koji SDA, a ko je Stranka za BiH. Vi imate npr. čovjeka koji je do jučer bio ugledni SDA-ov vijećnik u Gradskom vijeću, koji je ugledni biznismen, sudeći po najtiražnijoj dnevnoj novini u Bošnjaka, koji se svaki dan slika rješavajući ekonomske i sportske krize u zemlji. Dakle, imate čovjeka koji je izrastao iz SDA, biznis mu je izrastao iz SDA, tajno je prvak u pljuvanju po načelnicima i ljudima iz SDP-a, a njegovi prsti se nalaze u formiranju vlasti kada treba izabrati čovjeka iz Stranke za BiH za mjesto nekog premijera Kantona ili ministra iz druge stranke. To je struktura koja je rasuta po vladajućim strankama i koje se stide i plaše mnogi časni ljudi iz svih stranaka, a čijim se izvršnim ograncima sada sudi pred Kantonalnim tužilaštvom. Dakle, tu strukturu vi slušate na snimljenim telefonskim razgovorima na televiziji. Ta struktura kaže ništa nije gotovo kada je narod rekao da je gotovo. Zna se, u demokratiji ima Bog, ispod Boga je samo narodna volja i kraj priče. Nema međunivoa između Boga i narodne volje. Međutim, ta struktura se umislila da su oni nivo između Boga i naroda i zato kada kažu jedan drugome kome će u njihovo ime neko silovati dijete, za svaki slučaj kažu "Allaha mi". To je struktura koje se između sebe brani tako što jedni drugima odvajaju jezik od pameti, lik od djela. S tom strukturom imamo problem u Sarajevu ili čitavoj BiH, a ne sa SDA i Strankom za BiH. Narod je rekao svoje. Još ako Bog da, gradonačelnik će biti iz SDP-a i biće čovjek koji će ponovo vratiti dostojanstvo funkcije gradonačelnika. To je za nas bitno. Biće čovjek i ekipa oko njega koja će biti ono što grad treba. Danas je vrlo važno okupiti što je moguće veći broj ljudi, pa i političkih stranaka koje su spremne da ovo mijenjaju. Ljudi koji su za promjene postojećeg stanja i mi imamo mnogo više zajedničkih dodirnih tačaka nego onoga oko čega se ne slažemo. Sada se npr. pokazuje da je Naša stranka stranka koja je uspjela da probudi jedan broj ljudi koji su i razočarani, i SBiH-ovaca, i ljudi i to, na žalost, uglavnom samo u Sarajevu koji traže nešto potpuno novo. Iskreno se nadam da će oni jačati u naredne dvije godine. To se odnosi na sve one koji mogu sutra učestvovati u jednoj ozbiljnoj promjeni stanja.

Dotakli smo se sigurnosne situacije u Sarajevu, spomenuli ste medijske prezentacije monstruoznog kriminala koji je očigledno povezan sa politikom. To seže, kako jako duboko, i Vi ste svjesni da kriminal, prije svega u Sarajevu, a to važi za cijelu BiH ima duboke političke zaštitnike, patronate. Kako se izboriti sa spregom mafije, politike, i medija? – Ako namje za Ustav, za kretanje naprijed, potrebna ustavna reforma sa ustavnim „paketom plus" kao pretpostavka za ispunjavanje ubrzanog ugovora o SSP-u, onda namje za pravljenje normalnog života i pretpostavki za ozbiljan ekonomski razvoj i pravo hvatanje u koštac sa ekonomskom krizom, potreban je jedan, slobodno mogu reći, „paket plus plus" obračuna s kriminalom. Zašto plus plus? Zato što se ovdje treba obračunati sa ljudima koji su mali kriminalni miševi i koji su postali veliki financijski magovi, a s druge strane imate drugi plus da udari u drugi korijen tog kriminalnog zuba, a to je kriminalizirana politička struktura. Danas, mafija i organizirani kriminal još uvijek nisu ovladale državnim strukturama, ali su ih kao hrđa počele preuzimati. Nije problem u jednoj Njemačkoj, Americi, Italiji, Španiji, kada se uhvati 50-100 terorista, otmičara djece, 200 krupnih kriminalaca. Nije to problem. Problem je ako u tim dr`avama toga ima, a država pušta da se i dalje dešava. Nakon toga problem uđe u slijedeću fazu kada država postane sastavni dio zločinačke strukture koja se time bavi. Dakle, nije problem kada imaš deset, zločinaca, kriminalaca ili terorista problem je kada je država dio te strukture, i kada politički vrh postane dio te strukture. Zato mi nećemo da učestvujemo u šminkanju političkog mrtvaca šestorke Miroslava Lajčaka. Zašto? Zato što se oni uopšte ne hvataju u sukob sa pravim problemima ove zemlje, a za to je potreban paket plus plus u obračunu sa kriminalom. On se ne može napraviti bez političke volje. Prvo političke volje, a onda postojanje dr`ave koja je spremna da sprovodi tu volju i treća stvar je javno mnijenje…

Kako doći do javnog mnijenja kada… – Ne može javno mnijenje rješavati to ako ne postoji politička volja i državni aparat koji je spreman da to radi. Šta vi sada imate? Nije čudno da dovedete tužioce i policajce u poziciji da se u znatnoj mjeri plaše da rade svoj posao. Šta od njih da oččekujete kada počnu da rade svoj posao i završe tako što im pred stanom od 60 kvadrata ili pred malom kućicom stoji policijska kućica, zato što ih čuva od kriminalaca koji na sudu direktno pljuju u njih. Zamislite, kod nas danas na sudu policajca ili tužioca čovjek pljune ili mu opsuje majku. Jeste li ikada gledali makar u nekom američkom filmu da se to dešava? To nisu radili ni oni ratni zločinci koji su znali da su osuđeni. To ni Sadam Husein nije rekao dok nije došao na vješala. O čemu se radi? Ovdje im se tako nešto dešava i to fino i uredno mediji prenose, i onda naš svijet kaže: "Mora da tu nešto ima". Šta? Da javno kriminalac optuži tužioca da mu je dao odijelo, dajte molim vas. Dotle smo spali. Zato je potreban „paket plus plus" u tom smislu. Mediji sami ne mogu uraditi ništa, ne može ni opozicija sama uraditi ništa. Ali mi možemo zajedno puno učiniti da ohrabrimo ljude u državnim i istražnim organima da rade svoj posao, da im kažemo da stojimo iza njih. Koristim ovu priliku da ka`em da svi ljudi koji rade svoj posao treba hrabro i časno da rade svoj posao. Mi stojimo iza njih kao politička snaga, ljudi u parlamentima, naši načelnici, sutra naš gradonačelnik, stajat ćemo iza svakoga ko radi svoj posao u tužilaštvima, sudovima i policiji, makar nama kucali na vrata prvima da vide šta mi radimo. Ako treba neka prvo i to urade. Zašto ovo govorim? Nikad neću zaboraviti zasjedanje Parlamenta kada je formirana pobjednička vlast sa Adnanom Terzićem na čelu. U Zenici u zatvoru su se bunili kriminalci, izašli su na krov i zapalili zagradu. Izašao je pred vaše kolege direktor zatvora i rekao: "Ja sa njima pregovaram ali imam jedan problem – ovo mi se nikad u životu nije desilo. Šta je bilo? Ljudi neće ni bolju hranu, ni bolje grijanje, ni više slobodnog vreme. Ljudi hoće kući." Na pitanje šefu robijaškog pregovaračkog tima kako to da hoćete kući, čovjek kaže da se promijenila vlast i hoće ljudi kući. Dakle, to je suština cijele priče. Ovdje je potrebna politička volja za obračun sa kriminalom. Zašto to ovako govorim? Zato što se u SDP-u stvorila jedna kritična masa ljudi koji ovako misle i to više nije moj stav. Ja vam ovdje mogu izgledati kao politički Mik Džeger, a ko je pjesmu skladbo, to nisam ja. Ovo je postala narodna pjesma. Oni su ti koji imaju problem. Mi nemamo dugoročni problem. Mi imamo sada problem što su kriminalci postali glavne face u ovoj zemlji. Ali oni imaju problem veći nego mi. Ovo neće moći ostati ovako. Ovo nije prirodno. Ovo nije normalno i to će biti sklonjeno. Mi samo znamo jednu stvar, bar ovo što vam pričam, to sutra mogu biti ja, može biti nego drugi, ali će ovo biti ovako kako vam govorim. To više nije stvar ni moja ni nekoga ko sjedi sa mnom u SDP-u, to čak nije stvar samo ni SDP-a kao cjeline, koji sigurno neće posustati na ovakvim stavovima bez obzira ko ga bude vodio i bez obzira ko sjedi na njegovom rukovodstvu. Ovo je postalo, što rekoste, narodna pjesma. Zar ne primjećujete da su oni stvorili atmosferu u kojoj to što oni govore, to što možete da čujete iz njihovih presretnutih telefonskih razgovora, nije samo problem krivične i sudske prirode. Najveći problem je što su oni izgubili svaku moguću vezu sa elementarnim moralom, sa elementarnom ljudskošću i svode nas na nivo džungle. Jer ono zbog čega se mi zgražamo često nije uopšte krivižno djelo. Za dobar dio onoga što smo mi slušali ne može se ići u zatvor, ali kada to čujete, vi vidite da je to jedna struktura moralnih nakaza…

Ali mnogo jaka. – Još uvijek mnogo jaka. To je struktura Radovana III, iz onih famoznih predratnih kultnih predstava Radovana III Zorana Radmilovića. Onda se nama desio Radovan I poslije Radovana III i to je također bila struktura mentaliteta Radovana III. Mentaliteta koji u sukobu sa civilizacijom doživi kulturni šok. Znate šta je problem tih ljudi? Problem je što pričaju na mobitel od dvije hiljade maraka a pričaju kao divljaci koji su sišli sa grane. Voze se u autima od 200 hiljada maraka, blindiranim, ali se ponašaju kao ljudi iz kamenog doba. Znači, možete mu dati blindirano auto od 200 hiljada maraka, može imati plastenik u kojem prave, sebi i svojoj strukturi, "generičku" hranu, možete dati mobilni telefon gdje će se vidjeti na telefonu kada priča. Ali džaba. Takav opet ostaje divljak i to je suština cijelog problema. Osnovni problem ove zemlje je što su ljudi tog mentalnog sklopa postali važni i moćni. Zato ja ne govorim, ni o SDA-u ni o Stranci za BiH, ni o Vladi, ni o SNSD-u, ni o HDZ-u sa i bez brojeva nisu ni tamo svi isti. Mi smo objektivno podijeljeno društvo ali ne na stranke ili na vlast i opoziciju. S jedne strane imate ljude koji hoće da pravila džungle u ovoj zemlji važe jer se oni tu najbolje osjećaju i hoće ovdje da se svi valjamo s njima u blatu. S druge strane su obični ljudi i civilizacija. Oni, dakle, vole da se ponašaju po zakonu džungle jer su oni tek tada kod svoje kuće,a mi nismo. I tu je sukob neminovan. Ova zemlja je postala duboko podijeljena na dvije Bosne i Hercegovine. Mi imamo preko puta sebe tu zločinačku organizaciju, strukturu, mentalne divljake koji hoće da nas organizovano uvedu u svoju džunglu u kojoj će onda oni odlučivati ko šta može ko šta ne može. Danas na telefon a sutra će ti zakucati na vrata i pitati gdje ti je dijete. To je razlika između nas i njih. Ne moraš me voljeti, ali ćeš me bar poštovati. Više volim da sam poštovan nego da kod njih budem popularan. I razlika između medija, političkih struktura, ljudi u državnoj administraciji i intelektualaca je da li su pristali, ne više da li da se bore, nego da li pristaju da ta struktura upravlja njihovim sudbinama. To je suština cijele priče. Šta je problem nas,što bi rekli kulturnih, civilizovanih ljudi? Problem je što se mi ponašamo, suštinski neodgovorno komotno. Jedan drugog kad sretnemo, kažemo vidi mu glave, vidi mu frizure, vidi mu kravate,znam ja njega, ko je on, možeš misliti štaje kazao…. Mi smo naivno sofisticirani, stalno jedni drugima nešto zamjeramo u pet deka, dok oni uzmu sataru i sve sijeku, uključujući i nas. I na kraju oni odlično se slažu bez obzira na razlike. Ako treba nešto da uradimo, onda trebamo te fine niti koje nas vezuju malo više držati na okupu a ne dozvoliti toj strukturi kojoj je sve jasno i jednostavno, da nas napravi njihovim igračkama.

Ono što mene čini skeptičnim glede mnogih stvari koje smo sada ovdje dotakli, jeste da je Milorad Dodik dozvolio sebi da pokrene tužbu protiv visokog dužnosnika američke vlade, Raffija Gregorijana i da mu se nagovori svega u javnom diskursu, a da su izostale reakcije. Mislim da mnoge od ljudskih karakteristika ljudskih koje ste spominjali iz Radovanskog miljea, zapravo ima upravo Dodik.        – Nema nikakve dileme da je Milorad radovanoidan po političkoj praksi u posljednje vrijeme. On je nastao na negiranju Radovana a pošto je vremenom izdao vlastite principe na kojima je nastao onda mu ništa drugo nije preostalo nego da se pragmatično prikloni staroj političkoj praksi. Biti pragmatičan za njih znači, biti lopov a da te ne uhvate. Mislim da u tom Miloradovom ludilu i te kako ima sistema. Međutim, u posljednje vrijeme, ipak je prešao rubikon.

Mnogi će reći upravo ovu konstrukciju – Dodik ima demokratski legitimitet na izborima, pa je ostalo jedino da ga se "hvata" na kriminal. On je očigledno shvatio da je to jedini adut koji nema on u rukavu nego oni koji su protiv njega, odlučio da žrtvuje sebe, da bude Obilić 2008.

Mislim daje došao u stanje u kojem njemu treba novo pravno stanje da izbjegne pravdu. Kada kažem novo pravno stanje -treba mu država. To je razlog zašto on okolišava i okončava svoju državu. Miloradu Dodiku može doći glave Milorad Dodik. Niko drugi. On se jednostavno plaši odlaska sa funkcije vladara. To je evidentno. On je očigledno dobro analizirao lokalne izbore. Zna dobro šta je očekivao od lokalnih izbora, da će sve da pomete. Bio je ubijeđen da će napraviti bar 50 hiljada novih glasova u odnosu na prije dvije godine. Kada mu se broj glasova u odnosu na prije dvije godine smanjio za 50 hiljada, počeo je da broji načelnike u opštinama od po par hiljada ljudi i da tako proglašava sebe pobjednikom. Jako dobro zna da više nema podršku koju je imao. Jako dobro zna daje najbolji garant njegovog opstanka SDS Mladena Bosića, koji se vratio Radovanovim korijenima. Treba mu SDS Radovanov, jer sa njim strancima može reći, vidite ko je meni alternativa. Ja sam manji Radovan od njih. Dakle, alternativa politici Radovana Karadžića u Bosni i Hercegovini, pa ni za ljude koji prije svega posmatraju kroz srpsku političku vizuru, nije manji Radovan, nego nešto sasvim drugo. Interes Srba u Bosni i Hercegovini je, uvjeren sam, Evropska unija i to možda čak više nego drugih naroda u Bosni i Hercegovini. Mnogo je važnije, za Srbe, Hrvate i Bošnjake , za obične ljude, za građane, da BiH u|e u Evropsku uniju nego da njihove nacionalne livade u BiH budu veće. Mislim da, za godinu dana Milorad Dodik ili će biti bitno drugačiji ili ga nećete vidjeti na radaru političke scene BiH.        Faruk Borić (Oslobođenje)