Kliker.info

Priča o najbrutalnijoj terorističkoj “pojavi” u novijoj povijesti zapravo je mnogo više priča o suvremenim političkim, interesnim, imperijalnim i neokolonijalnim zbivanjima na planetu u kojima se urušava donedavno poznati međunarodni poredak. Islamska država Iraka i Levanta (ISIL), ili Islamska država Iraka i Sirije (ISIS) ili Islamska država Iraka i Šama (IDIŠ) kako su ih na raznim stranama i u raznim fazama zvali donedavno, a danas jednostavno samozvanom Islamskom državom (IS ili ID), samo je posljedica tog urušavanja onih ranije koliko-toliko uređenih odnosa u svijetu. Podjednako, to je i novi upaljač za stvaranje daljnjeg kaosa, ako razum, mudrost i diplomacija ne počnu konačno preuzimati stvar u svoje ruke.

Za to su, međutim, potrebna prvo iskrena suočavanja s realnošću oko koje se svijet još uvijek laže, ali su potrebni i mudriji lideri mnogo ozbiljnijih političkih i ljudskih gabarita. Prema svemu onome što se događa na Bliskom istoku ali i šire, nažalost, nema mnogo razloga za optimizam. Dokaz za ovu sumnju je ono što se događa doslovce i danas, u malom kurdskom gradu Kobani, na arapskom Ayn al-Arab, uz tursko-sirijsku granicu, gdje ti svjetski lideri kao na tržnici trguju životima tisuća ljudi što očajno pokušavaju spasiti svoj život pred groznom likvidacijom koju su im namijenili koljači ISIL-a. A mogli bi biti spašeni u intervenciji od nekoliko sati, snagama koje su – kakvog li cinizma – okupljene eto baš u “koaliciju za borbu protiv ISIL-a”.

Čisti talog zla na planetu
Istina o neintervenciji priča je o onom urušenom međunarodnom poretku, sitnim i krupnim interesima, trgovinama, geostrateškom pozicioniranju, strastima i potencijalnim slastima na listi zvučnih imena svjetske političke realnosti poput Ujedinjenih naroda, Amerike, Turske, EU-a, NATO-a, Rusije, arapskog svijeta…I svi oni uz pomoć moćnih a dirigiranih i kupljenih medija, tzv. humanitarnih organizacija, nobelovaca, interneta itd. itd.. Naspram tog ISIL-a ili kako ga hoćete zvati, kojeg se hoće proglasiti nepobjedivim a kojeg, svjesno ili nesvjesno mnnogi od onih gore pobrojenih, zapravo, ne žele pa možda više i ne mogu pobijediti, jer ISIL više uopće nije samo vojska terorista, koljača i manijaka, već je čisti talog ukupne sociopatologije na planetu koji kao da ne nalazi ni snage ni interesa da se konstituira na principima humanizma i ljudskosti.

Zapravo, već je poodavno pobijeđen surovim i sirovim interesima najjačih. Generacije koje su povijest učile i tumačile kroz humanistički sistem obrazovanja ovo danas naprosto ne mogu shvatiti. Zvuči katastrofično, možda i patetično ali tako je. Izjava kretena od 15 godina koji danas u gradu, u tramvaju, iz čista mira ubije nožem momka kojeg nikada nije vidio, nije poznavao i nije s njime riječ progovorio, pa kaže da je to uradio “jer mu se nije svidio, i nitko mi ništa ne može”, priča je o “isilčićima” koji se geometrijskom progresijom množe unaokolo dok tzv. normalni to ne mogu ili ne žele vidjeti.Kako je cijela ova priča počela, tko su kreature o kojima svijet govori, čiji su to igrači, što im je ideologija, kako su organizirani, zašto i kako ih se ne želi i ne može eliminirati, kamo njihova priča vodi…

Kako su rasli
Nastali su u okrilju Al-Qa’ide, u vrijeme kada je to bila “vodeća” teroristička organizacija, također svojevremeno proizvedena ciljano, u funkciji globalnih polariziranih sudara velikih u svijetu. Poput talibana u Afganistanu i kasnije mnogih sličnih sve do ISIL-a. Uza sve kontroverzije koje je ta operacija nosila sa sobom. Događaj od 11. rujna 2001. obilježio je početak navodno frontalnog obračuna s terorizmom u svijetu. Tada je utvrđeno, čak poimenice, da su izvršitelji napada na Newyork iz Saudijske Arabije, a protunapad carstva izveden je na Afganistan i Irak ! Na prvi pogled čudno. No, Rusi i nafta koju je Saddam Hussein zaprijetio da će prodavati u eurima, očigledno su bili prava adresa “terorizma”. To je druga, duga, premda ne baš komplicirana priča.

Pojednostavnjeno, Al-Qa’ida je stvorena u Iraku 2003. godine, nekako paralelno s američkom i britanskom intervencijom tamo, temeljem sramno lažne izmišljotine Amerikanaca i još sramnijeg prihvaćanja te izmišljotine u UN-u, o “oružju za masovno uništenje koje posjeduje Saddam Hussein”. Colin Powell, tada državni tajnik SAD-a i “svjedok postojanja tog oružja”, kazao je nedavno da mu je zbog svega “žao što je imao tada pogrešnu procjenu”. Ta “pogrešna procjena” koštala je Irak milijun života, premda se i o toj cifri godinama laže u medijima i arhivima demokratskog svijeta.

Lider krvave terorističke organizacije tada stvorene u Iraku bio je Jordanac porijeklom, Abu Musab al-Zarkawi. Ubijali su, raznosili dinamitom pred sobom, poticali sektaško nasilje, otimali, klali… Svijet je tada bio prvi put užasnut videosnimkom odsijecanja glave Amerikancu Nicholasu Bergu. Posle je to s ISIL-om postalo uobičajeno sve dok, opet, žrtve nisu postali Amerikanac i Britanac. To je svjetska realnost. Zarkawijevu glavu Amerikanci su ucijenili na 25 milijuna dolara, Jordanci ga osudili na smrt u odsutnosti, ali taj novac nitko od onih koji su mogli nije htio uzeti. Zato je raketom iz aviona F-16 pogođena “sigurna kuća” u Bakubi, bezmalo u predgrađu Bagdada, u kojoj se terorist našao 7. lipnja 2006. godine. “Njegova” Al-Qa’ida nastavlja rat protiv Amerikanaca u Iraku, uz mnoge sunite, vojnike i oficire Saddama Husseina obješenog zadnjeg dana te iste godine.

Njih je poveo brutalni Saddamov general Izzat Ibrahim al-Duri, potpredsjednik Savjeta revolucionarne komande, lider Baath partije i Saddamov vojnik broj jedan. Izvršitelj zločina kemijskim otrovima protiv Kurda i šiita u Iraku. Najtraženiji general nakon američkog osvajanja i urušavanja Iraka. Živ i danas i, prema mnogima, jedan od glavnih pomagača ISIL-a u njihovu vojnom, strateškom i taktičkom osposobljavanju i korištenju suvremene vojne opreme i tehnologije. Bez takvih kao što je on, i slični poput Kodeira al-Morshedija koji su organizirali i objedinili gerilske grupacije, bivše sposobne oficire i vojnike, iračke plemenske vođe i mnoge džihadiste, ISIL ne bi rastao u Iraku tako kako je rastao. I bez donedavnog premijera Malikija, igrača CIA-e, u razaranju Iraka.

Novu, ideološku, vjerski do kraja fanatiziranu i brutalnu dimenziju ali i specifičnu organizaciju u osvojenim gradovima i selima dao im je konačno današnji neprikosnoveni lider ISIL-a i “kalifa” Abu Bakr al-Baghdadi, tamo poznat kao Abu Dua. Uglavnom nevidljiv, bez javnih nastupa i pokazivanja, očigledno veoma inteligentan, obrazovani doktor teoloških nauka, a prema ocjenama Amerikanaca, vrhunskih taktičkih i organizacijskih sposobnosti. Ratna iskustva stjecao je u gerilskim borbama protiv Amerikanaca. Nakon likvidacije Osame bin Ladena, shvatio je da mu je Al-Qa’ida postala tijesna za njegove ambicije, da je novi lider, stari Egipćanin Ayman al-Zawahiri svojim zapovijedanjem iz afganistanskih špilja prevladana priča. Stavio se 2010. godine na čelo ISIS-a, pa potom “proširenog” ISIL-a. Oni koji su ga slijedili već tada su bili iskusni, surovi i beskrajno gladni vladanja islamskim svijetom. Kao takvi, privlačni za mnoge slične unaokolo po svijetu. Njihova priča počela je nadilaziti Irak.

Koljači iz epruvete
Početak zbivanja u Siriji – navodno tragom tzv. arapskog proljeća a zapravo tragom ozbiljnih obavještajnih i pripadajućih američko-britanskih priprema još od 2009. godine za “destabilizaciju” i rušenje Assada koji se nikako nije htio uklopiti u geostrateške i geoenergetske planove Zapada – bila je idealna prilika za Baghdadija. Selidbom operacija iz Iraka u Siriju dobiva dvije nove dimenzije. Uklapa se u mnogobrojnu džihadističku bratiju tamo kojoj se i šakom i kapom dijeli logistička potpora sa Zapada, iz Zaljeva i Turske – novac, oružje, oprema, treninzi, savjetnici itd. – samo neka je protiv Assada, pa makar bio i crni đavo. I drugo, ISIL svojom izrazitom brutalnošću ali i fanatično vjerskom i ideološkom rigidnošću postaje mamac podjednako i za “pse rata”, vjerske fanatike ali i zadnji svjetski šljam željan pljačke, nekažnjenih zvjerstava i potrebe za dokazivanjem hijerarhijom i “osvetom” zbog osjećaja poniženosti svake vrste. Baza za regrutaciju ovakvih neiscrpna je na pljačkanom i svjesno u razvoju zaustavljanom Bliskom istoku. Ujedno, ono što Zapad ni do danas ne želi priznati, uz svoje islamsko – monarhističke, cionističke i neootomanske satelite, sve je ovo odgovaralo tamošnjoj ideološkoj, korporativnoj i vojno – industrijskoj logici.

Istina o njihovoj ulozi i odgovornosti za sve što je poslije došlo ne samo da nije, mimo rijetkih, prihvaćena i priznata već se uporno krila i odbijala od sebe. Sve dok iz političke i interesne epruvete proizvedeni džihadistički koljači kao borci protiv rata u Siriji nisu postali oteta i odmetnuta realnost. Koja se, ipak, i dalje koristi u tužnoj trgovini životima poput ovoga u Kobaneu. Tako Turska, formalno član američke koalicije “protiv ISIL-a”, može ali neće da mrdne prstom i za dan završi s ISIL-om, na nekoliko stotina metara pred svojim tenkovima, osim ako “Amerika ne skine Assada”, koji je opsesija Erdoganovim neootomanskim ambicijama. I opasan primjer za Tursku u podršci ambiciji Kurda da dobiju autonomiju, kao što im je Assad to ponudio u Kobaneu i u cijeloj zoni uz granicu s Turskom. Amerikanci shvaćaju ambiciju Turske, ali znaju i njihovu važnost na južnom krilu NATO-a, pa bi i da bombardiraju ISIL tamo, ali ne i da ih sravne sa zemljom, i da ne pristaju na ucjene Turske ali i da ih ne naljute, i da eliminiraju Assada ali i da ne uđu sa svojom vojskom u to novo ratno grotlo.

U čemu je snaga ISIL-a
Mudri Baghdadi, silno ojačao i američkim oružjem i arapskim novcem i zapadnim medijskim petljavinama dok nije pred kamerama skinuta glava Amerikancu i Britancu, i vojnicima zvjerima iz Čečenije, Alžira, Libije ali i s Balkana i iz Europe – koristi priču u kojoj zgraža svijet. Ta priča pada na plodno tlo na svim mjestima s kojih mu dolaze pristaše. Od izluđenih balavica koje hrle da se tamo udaju za “mitske” heroje, preko budala koje su željne pljačke, besplatne droge, tuđih kuća, žena, automobila i slobodnog klanja, do profesionalnih ubojica i ratnika koji znaju kako se upravlja sofisticiranim tenkovima, “Humwee” oklopnim vozilima, raketnim lanserima sve do zaplijenjenih Blackhawe helikopterima. Uključujući naftne izvore, milijune pokradenih dolara, svekolika dobra Iraka i Sirije. On pritom sasvim dobro zna da bi istinska koalicija protiv njega imala smisla jedino kada bi se veliki lideri malog kalibra u svijetu odrekli svojih pojedinačnih interesa i ambicija u ovoj priči, uzajamnih laži i prijevara, i formirali doista efikasnu alijansu kojoj ISIL kao armija ne bi bio problem.

Ovako, ISIL postaje čista patologija koja polako preplavljuje i ljude u zapadnim gradovima na tragu duhovne ispraznosti i urušavanja svih tradicionalnih civilizacijskih vrijednosti, a ne samo one koji vjeruju u nekakav “striktni islam”. I, recimo, u legendu o proročanstvu Poslanika Muhammeda o “sukobu islamske armije i nevjerničkih horda koji će prethoditi sudnjem danu”. U taj 1300 godina star hadis (skup učenja, pouka i izreka Poslanika) eto, navodno, vjeruju vojnici ISIL-a, čitajući ga kao svoju ulogu u borbi protiv “horda s 80 zastava koja se obračunava s muslimanskom vojskom u gradu Dabiku u Siriji, na ‘malihim’ (sudnji dan), kada će muslimani konačno pobijediti”.

Na prvi pogled, eto osnova za “kalifat”, uronjen u naftu i oružje, kojeg od početka nitko i ne piše uz navodnike, podjednako kao što se tzv. islamska država tretira bezmalo baš kao prava, priznata država čak i s Raqqom u Siriji kao”glavnim gradom”. U toj realnosti, konstruiranoj s “ove strane” do jučer normalnog svijeta, politike i međunarodnog poretka, leži snaga ISIL-a s njihove strane. Abu Bakr al-Baghdadi, mudar i učen, to je dobro shvatio, kao što je shvatio da se mnogi interesi njegovih “neprijatelja” sasvim poklapaju s njegovima, pa mu otud, oni, ti kobajagi neprijatelji to zapravo i nisu.Eto, u tome je istinska opasnost od ISIL-a, za ono što smo do jučer smatrali humanističkom civilizacijom. Nju, na kraju krajeva, nije srušio ni taj ISIL ni slični njemu.
Zlatko Dizdarević (Slobodna Dalmacija)