Kliker.info

Svi koji su pažljivo pratili bosanskohercegovačku politiku 2019. smrznuli su se kad je 5. augusta objavljen sporazum Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića o formiranju državne vlasti: Tim je dokumentom, koliko god ga Izetbegović tad pravdao, Dodiku i Čoviću bilo servirano sve – prvom potpuno zaustavljanje puta BiH u NATO, drugom Izborni zakon po njegovom ćeifu.

Željko Komšić je tad svojim odbijanjem da kao član Predsjedništva BiH saučestvuje u imenovanju Zorana Tegeltije bez slanja ANP-a u Bruxelles, prvo otvorio oči Izetbegoviću i natjerao ga da shvati šta radi pristajanjem da podlegne pritiscima za formiranje vlasti po svaku cijenu, a potom, zajedno sa Šefikom Džaferovićem, natjerao Dodika na popuštanje. ANP, kamufliran u Program reformi, već je u Bruxellesu.

E, sad, onima kojima je jasno šta NATO znači za BiH ne moramo objašnjavati zašto nam je već i samo to bilo dovoljno da ga izaberemo za ličnost koja je obilježila 2019. Da ne bude zabune, Komšić to ne mora raditi. Mogao je i može, kao lider nevelike partije, s premalo poslanika da bi bila nešto previše bitna, a previše da bi se ugasila, odsjediti ovaj mandat u Predsjedništvu ne radeći ništa. Još bi ga svi sažalijevali što je, tobože, nemoćan. No, on je izabrao drugi put. Na kojem ga ove godine čeka druga velika bitka, sa Čovićem oko Izbornog zakona. Hoće li je dobiti, vidjećemo, za to mu treba čvrsta SDA.

On kaže da je obećanja dobio, a u ovom intervjuu otkriva i kako se osigurao sarajevskom kantonalnom milijardom… E, sad, te bitke i te procese Komšićeva Demokratska fronta mogla je voditi sa SDP-om i Našom strankom jer, podsjetimo, u intervjuu za Dane u decembru 2018. jasno je izveo matematiku po kojoj vlast “može bez bilo koga”, pa i SDA, HDZ-a, čak i SNSD-a. No, i ovaj intervju svjedoči koliko su daleko građanske i lijevo orijentirane partije

DANI: Šta mislite, da li biste bili ličnost godine da je izbor pravljen 15 dana ranije?

KOMŠIĆ: Nemam pojma, nije moja odluka ko je ličnost godine. Možda je to sve stvar percepcije.

DANI: Možda, ali morate priznati da je zapanjujući intenzitet reakcija upravo prema Vama nakon odluke Demokratske fronte, SDA i SBB-a da krenete u realizaciju sporazuma koji je potpisan u maju, što u ovom času znači zahtjev za smjenu Vlade Kantona Sarajevo.

KOMŠIĆ: Treba razdvojiti reakcije. Krenuću od one koja možda ima najbezazleniji motiv. To je reakcija nekih čestitih ljudi koji su možda vidjeli nešto pozitivno u ovoj Vladi takozvane šestorke, koji ne vide da ta Vlada ništa pozitivno nije uradila. Evo, godina je prošla, ne znam da su ijedan problem riješili. Grad je i dalje kao crna rupa, odnosno Kanton. Šta je s ubistvom policajaca? Nema odgovora. Šta je s deponijom? Šta je s javnim prevozom? Šta je sa smećem po gradu? Da ne pričam o nečemu što se mora dugoročnije rješavati, kao što je zagađenje Sarajeva. Ne postoji ništa što se može učiniti? Ljekari štrajkuju – nema odgovora. Dakle, kad ih pita čovjek od tih banalnih, operativnih stvari, doći ćemo do velikih tema i opet ostati bez odgovora. Eto, šta je uradila ta Vlada?

DANI: Oni će, recimo, odgovoriti da su riješili problem snabdijevanja vodom, odnosno ukinuli redukcije.

KOMŠIĆ: Koje vode? Problem vode je riješen još u prošloj Vladi kada je tadašnji premijer, a sadašnji predsjedavajući Skupštine Kantona smijenio direktora i odjednom se voda iznenada pojavila. Otkud, kako, ja ne znam, ali voda se pojavila. Dakle, nisu oni riješili problem vode. Oni su tek sad krenuli u neku priču zamjene dijela cijevi. A da ja pričam kakve su vodovodne cijevi u Sarajevu i koliko ima azbestnih cijevi o kojima niko neće da izvijesti građane Kantona jer otvara priču o tome kakvu vodu pijemo?

DANI: Povorka ponosa?

KOMŠIĆ: Dobro, ali zahvalnost za onakvu organizaciju Povorke ponosa ipak trebamo da uputimo nekom drugom, ili makar dijelovima te Vlade, a nikako cijeloj Vladi. U toj Vladi imate priču o tome da se jedan dio ljutito protivi Povorci, poziva čak na proteste. Ako ćemo pravo, najveći dio posla u smislu sigurnosti Povorke ponosa je zapravo odigrala Islamska zajednica. Budimo pošteni. Hoćemo li da pričamo o glasno najavljenom džumbusu oko Mustafe Busuladžića na čemu se toliko jahalo kad su se skupljali glasovi? Je li iko to pomenuo kad se došlo do vlasti?

DANI: Jesu novinari.

KOMŠIĆ: Pustite novinare. Nisu novinari u Vladi.

DANI: Naravno da nisu, ali jesu glas javnosti, pa smo zato pominjali data obećanja.

KOMŠIĆ: Zašto onda stranka aktuelnog premijera kantonalne Vlade, koja je jahala na tom pitanju i skupljala glasove, to ne smije da pomene svom koalicionom partneru Narodu i pravdi? Toliko o licemjerju. A da ne pričamo o obrazovanju, koje je bolna tačka, nedavno smo dobili rezultate gdje se nalazimo. Dakle, šta je učinjeno? Šta je napravljeno konkretno? Godina je prošla, nema ništa. Pa bar da se počelo nešto, ja bih shvatio. Treba pripremiti, možda projekte planirati za buduće vrijeme, ali nema ništa. Toliko o najboljoj Vladi. Druga stvar je ta nesretna teza, koja je, po mom mišljenju, autonomaška, Republika Sarajevo.

DANI: Oprostite, šta to treba da znači? Otkud Republika Sarajevo?

KOMŠIĆ: To su, koliko se sjećam, lansirali iz Naše stranke, Tarik Haverić je lansirao. Stvarno, šta znači Republika Sarajevo? Je li to Sarajevo bez Bosne i Hercegovine? Kao da je Bosna i Hercegovina na drugom kontinentu. I šta je ovdje važnije? Kanton? Kanton danas jeste, sutra nije. Vlada danas jeste, sutra nije i nije ni prva, ni zadnja Vlada koja je pala. Ili je u toku ljuta i žestoka bitka za Bosnu i Hercegovinu, šta će biti s njom, kakva će biti, gdje će ići, s kim će surađivati? Te, u suštini, autonomaške teze koje su nakaradne, ne samo što nemaju empatiju prema drugim dijelovima BiH i što dodatno svađaju Sarajevo s drugim dijelovima BiH već za direktnu posljedicu imamo takav imidž da u ostalim gradovima naše zemlje počinje da nestaje elementarna solidarnost s Bosnom i Hercegovinom zbog toga. Nije Kanton Sarajevo Bosna i Hercegovina. Izađe se prema Kozijoj ćupriji, ode se prema Kiseljaku ili prema Ilijašu, pa vidiš šta je BiH.

DANI: Teza šestorke je bila da Sarajevo može poslužiti kao model da se takva vlast preslika diljem BiH?

KOMŠIĆ: Pa neka se preslikaju. Ali tu ima jedan problem realizacijske prirode. Ovo društvo je takvo kakvo jeste, sviđalo se to nama ili ne. Ovo društvo su ipak ljudi koji ne žive na društvenim mrežama, nego žive i u rudnicima i na poljima, a ne u virtualnoj stvarnosti. Žive u lošem zdravstvu, žive u lošem školstvu. Maločas sam skrenuo pažnju na rezultate PISA testova. I glasaju. I to je suština tog problema. Ja poštujem rezultate izbora. Poštujem i da ljudi imaju pravo na legitimnu političku borbu. Poštujem da imaju pravo na šansu na osnovu izbornog rezultata. Ali, gdje je rezultat? Stalno se nešto čeka. A da ne pričam o odnosima unutar te nesretne šestorke.

DANI: Pričajte.

KOMŠIĆ: Na pregovorima je bilo skakanja da se tuku između sebe. Ne želim iznositi detalje.

DANI: Vi ste tražili da premijer bude iz Naše stranke?

KOMŠIĆ: Jesam, zato što smo tada nastupali kao SDP, DF i Naša stranka. To je bio najjači politički blok. Smatrao sam da mjesto premijera pripada Našoj stranci, koja je među nama imala najbolji politički rezultat. Istina, oni su u početku zagovarali ideju da se to mjesto da Konakoviću i Narodu i pravdi, pa su odustali i prihvatili ovu logiku. Dogovor je bio da se predloži aktuelni premijer. Došao je Edin Forto i imao je našu maksimalnu podršku. Pitajte ih – može li se požaliti i na koga iz DF-a? Onda smo došli u situaciju da pitamo a ko je premijer. Ja sam i ove neke međunarodne zvaničnike koji jako stoje iza tog cijelog projekta pitao ko je premijer. Znate šta su mi rekli? Radimo na tome da se ojača. Pa hoćete li ga ojačati već jednom? Tako dođete do toga ko zapravo upravlja cijelom pričom, pa onda i do raspodjele sredstava.

DANI: O kojim sumama pričamo?

KOMŠIĆ: Kažu da je riječ o nekih 600 hiljada KM.

DANI: To je onih 600.000 za koje je Dino Konaković objasnio da su preusmjerene, ako se ne varam, u kupovinu stana jednom imamu ovdje u Sarajevu, a pominjala se i kampanja Muamera Zukorlića za reisa. Mene zanima zašto ste Vi pristali da podržite tu lakrdiju sa Zukorlićem?

KOMŠIĆ: Nikad na to nisam, niti bi DF pristao. Ranija je praksa bila da sredstva rezerve, sredstva za grantove dodjeljuje Vlada, a ne predsjedavajući Skupštine. Uporedite samo koliko su imali raniji predsjedavajući Skupštine. I to je suština, to pokazuje o čemu se radi i ko upravlja tom pričom, koji koncept.

DANI: Ali otkud Muamer Zukorlić? Vi ste u jednom intervjuu rekli da nećete vrijednosti koje se zovu Muamer Zukorlić, a mene zanima kako se uopće moglo dogoditi da predsjednik Odbora za obrazovanje Skupštine Srbije, poslanik te Skupštine, dakle lider političke partije iz druge zemlje dobija sredstva iz Kantona Sarajevo?

KOMŠIĆ: Ne znam. Zaista ne znam otkud on u toj priči. I s kojom namjerom je to urađeno.

DANI: Da li ste vidjeli Zukorlićevo saopštenje o Vama, izdato u ime svih njegovih brojnih funkcija? Oprostite, ali ne mogu citirati njegove uvrede.

KOMŠIĆ: Nećemo ih ponavljati. Naravno da sam ih vidio. Dakle, otkud on tu? Kako je došao? Kako se na njegov račun pravi buduća infrastruktura cijelog jednog političkog projekta? Sami ste rekli, mi pričamo o poslaniku Narodne skupštine Srbije i predsjedniku Odbora za obrazovanje Narodne skupštine Srbije. I dolazimo do vrijednosnih kategorija. Ljevica je ta koja vodi priču. Ljevica pod navodnicima, dragi Bog zna odgovoriti šta je to ljevica u BiH. Ljevica i potpuno ekstremno desni sistem vrijednosti protiv kojeg niko ne smije da progovori ništa. Zašto? Evo vraćamo se na priču gdje nestade Mustafa Busuladžić? Zašto se troše državne pare za takve kampanje i pravljenje nečije infrastrukture. Pazite, meni je jasno da ja plaćam ceh mržnje prema SDA.

DANI: Mržnje?

KOMŠIĆ: Ljudi su dugo u vlasti i imali su katastrofalnih poteza. Tu ima svega. Ima korupcije. Ali, ne možemo se baviti korupcijom samo kada nekom treba za političke obračune. Ako se bavimo korupcijom, onda idemo po redu, nikoga ne izostavljamo.

DANI: Onda se počinjemo baviti pravosuđem?

KOMŠIĆ: Govorim o antikorupcionom timu u Kantonu Sarajevo. Šta je cilj tog antikorupcionog tima? Je li samo SDA? Nisam protiv, bavite se SDA, ali šta je s drugima? Imate onda osjećaj da je riječ, kad govorimo o toj Vladi, o jednoj ogromnoj manipulaciji u kojoj jedni tačno znaju šta hoće, a niko drugi iz svojih nekih interesa ne smije da se suprotstavi. Eto u čemu je problem. I onda stanete i upitate se ima li ovdje nekih sumnjivih namjera? Šta je politički cilj?

DANI: Šta Vi mislite šta je politički cilj?

KOMŠIĆ: Mislim da je politički cilj udar na SDA.

DANI: Zašto biste se Vi suprotstavljali udaru na SDA?

KOMŠIĆ: Zato što je meni Bosna i Hercegovina važnija od SDA. Zato što mi treba i SDA i svako ko hoće i ove nesretnike smo zvali da idu s nama u tu bitku. Treba mi za ANP, treba mi za Izborni zakon, za normalan odnos, da se ne dozvoli ono što traži HNS. Eto zašto. U njima trenutno imamo partnera. Onog trenutka kada to ne budu, bez obzira na to koliko mi mali bili kao stranka – ja neću njima da budem partner. Veće su stvari u igri. Oni pričaju o milijardi godišnje budžetskog novca, ja pričam o ANP-u i Izbornom zakonu. A oni kažu – milijarda. Pa milijarda je državna.

DANI: Trebalo bi da je državna.

KOMŠIĆ: Tačno. Ali kakva je to politika – zgrabi milijardu? To nije politika. Pa valjda imaš neki politički cilj. Politički cilj smo davno definisali, doživio ja ili ne doživio: članica EU i NATO-saveza. NATO je bliži i trebamo ga brže hvatati. Politički cilj je zemlja jednakih građana. To se ne dobija HNS-ovim izbornim zakonom. To je vraćanje na ‘93. Šta je ovdje bitnije? Ili sam zaista ja poremećen?

DANI: Jesmo li dobili ANP, bez obzira na to što se zove Program reformi BiH?

KOMŠIĆ: Pravo je pitanje ide li MAP, akcioni plan za članstvo?

DANI: MAP imamo.

KOMŠIĆ: Da, ali ne ide, stoji. Dok ovaj dokument ne pošaljemo u Bruxelles. Sva je caka u tome. Ljudi su lijepo rekli, zovite kako hoćete, samo ga pošaljite. Završili smo tu priču. Biće malo nezgodno, Nova je godina, ali samo neka ide. Dakle, suština je u tome da je NATO-u taj dokument znak da je BiH krenula u MAP. Taj dokument aktivira pregled odbrane, a pregled odbrane stoji. To je usvojilo prošlo Predsjedništvo. Ja sam im zahvalan na tome. A u pregledu odbrane stoji da je BiH u MAP-u s aktivacijom pregleda odbrane. Pazite, to su autonomne odluke naših organa – Predsjedništva BiH u onom i u ovom sazivu. Mislim da za tu priču, samo za tu priču vrijedi politički poginuti. A da ne pominjem ovu suštinsku o Izbornom zakonu.

DANI: Dobro, ANP, aktiviran MAP i Pregled odbrane daju nadu Bosni i Hercegovini koja je u ovom času crna rupa i ozbiljna moneta za razna potkusurivanja. Upravo zato, šta možemo očekivati? Da li je u BiH moguća repriza Sjeverne Makedonije i Crne Gore?

KOMŠIĆ: Mislim da to neće tako ići, mada ima ambicija da se to desi. Ima i aktivnosti, ali to nisu aktivnosti o kojima sam ovlašten da govorim, pogotovo javno, ali znam da ih ima. To su informacije koje su zaštićene određenim stepenom tajnosti. I zaista ima raznih informacija, ali ima i razloga zbog kojih mislim da do toga neće doći. Mislim da se upravo nakon završene priče sa Sjevernom Makedonijom i Crnom Gorom te Bosnom i Hercegovinom aktivnom u MAP-u, ta ruska politika zamrznutog konflikta na kojem insistiraju na zapadnom Balkanu lagano izgurava. Šta se nama desilo? Za nas je NATO strateška odluka, kao što je strateška odluka za Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru, Albaniju, a Hrvatska je već od prije zemlja članica. To su strateški važne odluke za budućnost ove regije. Kad smo mi odabrali taj put i pokrenuli se, to istovremeno pokazuje da se taj mogući utjecaj Rusije na cijeli ovaj prostor smanjuje. Nema razloga da živimo u uvjerenju, pogotovo neki ljudi u Srbiji ili RS-u, da je ovo geostrateški važan prostor za Rusiju. Ovo je sitan kusur. Geostrateški važne zemlje za Rusku Federaciju su Ukrajina i Gruzija. Tu Rusija neće popuštati. A ovo ovdje samo služi za sitan kusur. U to uključujem čak i Srbiju.

DANI: Zašto smo sitan kusur?

KOMŠIĆ: Šta god mi o sebi mislili – kako smo veliki, kako smo važni, nismo ni toliko veliki, ni toliko važni. Važni smo jedino u ovom kontekstu priča o NATO-u i EU. Važni smo kao meki trbuh Evrope, ranjiv, nesređen unutra, izložen pritiscima, izložen utjecaju drugih. Samo smo tako važni. Evropska unija to još nije dovoljno pojmila, u NATO-u su to shvatili. Zato i jeste pojačana ta priča o BiH u NATO-u. Sjetite se, mi smo MAP dobili u Tallinnu 2007. i rečeno je da imamo uvjet da uknjižimo perspektivnu vojnu imovinu. Pa je nismo mogli uknjižiti, počeli smo knjiženje, lokacije, ali nismo sve završili. Onda su nam rekli – zbog svega ovoga što se odigrava okolo, knjižite to, nema veze, evo vas u MAP-u. MAP je aktiviran 5. decembra prošle godine, pa je rečeno: Morate nam dostaviti taj dokument, koji se u praksi NATO-a zove ANP. Kod nas se zove Program reformi. Ljudi su rekli – bitno je da ste taj dokument vi dogovorili, da je on konsenzusom donesen. Sad karikiram: Da smo Mikija i Šilju stavili unutra – oni bi rekli Miki i Šilja su proizvod konsenzusa, dakle, pokazali ste da hoćete zajedno u NATO. To je ono što su oni od nas tražili. Ne toliko šta piše u dokumentu. Jer NATO ima svoja pravila i ta pravila će se ovdje provoditi. Njima je trebao politički konsenzus i mi smo ga dobili. Nakon godinu smo ga dobili, nakon cimanja, ali smo ga dobili.

DANI: Čemu tajnovitost?

KOMŠIĆ: Zato što je bio dogovor da se ne izlazi u javnost.

DANI: Gospodin Dodik je najavio da će prekršiti taj dogovor….

KOMŠIĆ: Nije mu ni prvi, ni zadnji put da prekrši dogovor. Neka ga on krši, ja ne bih, radi se o suštinski važnim stvarima.

DANI: Da, za koje on, uz najavu o raspravi Narodne skupštine RS-a, ispaljuje opciju da će shodno odluci – povući potpis. Kako to može?

KOMŠIĆ: Pa ne može. Ne može povući svoj potpis, kad je glasao za odluku Predsjedništva. Donesena je odluka Predsjedništva. Znate li koliko je vremena imao da povuče svoj potpis? Imao je 72 sata i da to obara na NSRS-u. Nije to uradio i hvala mu. Sad ga ne može povući, to je odluka koja kola u pravnom sistemu BiH. Gotovo, kraj. E hoće li se on igrati s tim, opstruirati… Ja da sam na njegovom mjestu, ne bih. Jer da sad kaže pustite šta sam ja dogovorio, nema od tog ništa, nije pametna odluka i izbor.

DANI: Mladen Bosić je u intervjuu za Oslobođenje rekao da će biti najzanimljivije gledati kako on poslanicima u Narodnoj skupštini objašnjava da je nevažno i šta piše i šta je potpisao.

KOMŠIĆ: Njemu NSRS treba da ne ostane sam u toj priči, jer objektivno – kada gledate politički scenu u RS-u – on štrči. A to nije prijatna pozicija. On traži autoritet NSRS-a da stane iza njega i da kaže da je uradio dobru stvar. Koju će on argumentaciju upotrebljavati, apsolutno je nebitno. To su sve dnevnopolitičke unutrašnje igre.

DANI: Da, ali sama činjenica da je i ANP metoda unutarpolitičkih obračuna na entitetskoj razini je loša poruka o nama svima…

KOMŠIĆ: To smo mi. To je naš politički život. Kod nas najbanalnije pitanje može biti predmet rasprava godinu, pa onda kažu ovo je besmisleno. Ovo smo mogli uraditi mnogo ranije. Onda se postavlja pitanje – zašto nismo uradili?

DANI: Baš kao novogodišnji poklon stiže novo Vijeće ministara BiH. Šta to znači za federalnu Vladu? Hoćemo li dobiti novu vlast Federacije?

KOMŠIĆ: Mislim da nećemo. Mislim da će gospodin Čović još otezati tu priču, ali će na kraju i on pristati. I onda se vraćamo na pitanje – čemu sve to?

DANI: Na koji način se vode pregovori o federalnoj Vladi? Je li uvjet svih uvjeta Izborni zakon?

KOMŠIĆ: Nije uvjet svih uvjeta, to je Čovićev uvjet svih uvjeta. Ne razumijem zašto insistira na nečemu što je već jednom probao pa mu propalo? Šta on misli ko će mu to dati? Ko je taj u Sarajevu ko će se složiti s onim što on traži?

DANI: Šta traži?

KOMŠIĆ: On traži presudu, odnosno odluku Ustavnog suda, koja se tiče izbora delegata u Dom naroda, a Ustavni sud je rekao da odredba Izbornog zakona koja kaže da iz svakog kantona dolazi najmanje jedan pripadnik konstitutivnog naroda, jer je takav bio Izborni zakon, nije ustavna, s obzirom na to da u Ustavu piše da iz svakog kantona dolazi najmanje po jedan pripadnik konstitutivnog naroda ukoliko je izabran. E to je razlika. Ustavni sud je rekao – ova odredba se briše, morate je uskladiti s Ustavom. Uskladiti s Ustavom je jednostavno. Samo u Izborni zakon napišete ono što piše u Ustavu. Iz svakog kantona dolazi po jedan pripadnik konstitutivnog naroda ukoliko je izabran. Riješili ste to i proveli odluku Ustavnog suda. Ali ne. On kaže – neću ja to. Ja hoću da mi se garantuje da Hrvat iz Sarajeva ne može biti izabran u Dom naroda. Pa mu je i to malo, kaže – ja neću da se ovako biraju članovi Predsjedništva. Kao da je to uopšte materija koju reguliše Izborni zakon! To reguliše Ustav. I u Ustavu je rečeno kako se to radi. On to traži i pokušava da izboksa da, zapravo, s nekih 150 hiljada glasova, da uzmemo da je to njegov politički maksimum, mada je i tu svašta bilo, ima zagarantovanog člana Predsjedništva, trećinu vlasti u državi i pola u Federaciji. A već sad ima ovo dvoje zagarantovano.

DANI: Čović to traži za HDZ?

KOMŠIĆ: On sebe doživljava kao jednačinu – HDZ jest jednako hrvatski narod. A kad uđete u brojke, vidjet ćete da čovjek nema uopšte natpolovičnu većinu, nego ima 26 do 28 posto glasova Hrvata, kad ih već brojimo. Kad uzmemo koliko Hrvata živi u BiH, ne po popisu, već po crkvenim knjigama. Mada ni jedan ni drugi podatak nije potpuno ispravan. I onda hoće s 20 i nešto procenata glasova da uvijek ima člana Predsjedništva, uvijek pola vlasti u Federaciji i uvijek trećinu u državi. Može, ako piše u Ustavu. A u Ustavu to ne piše.

DANI: U ovom času ima trećinu vlasti u državi. Kad se možemo nadati novoj Vladi Federacije? I šta to Vama znači s obzirom na to da zapravo jedino DF nije dio aktualne Vlade, a treba biti?

KOMŠIĆ: Znate šta mene interesuje u vezi s Vladom Federacije? Samo Izborni zakon. Samo me on interesuje, da se ne pristane na ustupak ove vrste.

DANI: Kako mislite to spriječiti?

KOMŠIĆ: Imamo čvrst dogovor sa SDA da se to ne prihvati. A tu je i Kanton Sarajevo. Zašto bismo mi stajali uz partnera koji je izdao temeljne vrijednosti i temeljnu borbu kada je riječ o Izbornom zakonu? Zato je Kanton Sarajevo osigurač cijele priče, pošto je ovdje svima stalo do resursa i para. Pa kada vam je stalo do resursa i para, meni je stalo do Izbornog zakona.

DANI: Ako dobro razumijem, nema nove Vlade KS-a dok ne dobijete garancije za Izborni zakon?

KOMŠIĆ: Imamo čvrste garancije i zato je ova Vlada šestorke prošlost.

DANI: Može li se neko predomisliti?

KOMŠIĆ: E sad, ulaziti u ljudski moral je zeznuta priča. Iskreno, ja se procedurama i ne bavim, meni su druge stvari važne. Možda i griješim, ali od cijele priče o Kantonu Sarajevo meni je bitno da će Mario Nenadić biti premijer nove Vlade – to je poruka cijeloj Bosni i Hercegovini.

DANI: Zanimljivo je da SDA, SBB i DF kandidiraju Marija Nenadića, kojeg bismo – recimo – prije očekivali od šestorke?

KOMŠIĆ: Ne mogu odgovarati u ime šestorke, četvorke, koliko ih je sad?

DANI: Gospodin Konaković je najavio mogućnost da Narod i pravda, SDP i Naša stranka nastave zajedničko djelovanje, što je onda trojka kao što ste i vi. No, vratimo se Nenadiću.

KOMŠIĆ: Gospodin Nenadić je zajednički kandidat sve tri partije i mislim da je to važan podatak. I drugačiji politički pristup. On je prvo kvalitetan čovjek, a zna raditi svoj posao. Rat je proveo ovdje, nakon Vašingtonskog sporazuma gradio je federalne institucije, pa onda nakon završetka rata državne. Struktura cijelog jednog ministarstva je zapravo počivala na njegovom poslu i radu, da se ne lažemo. Iskreno, neki su se prema njemu loše ponijeli. A u tog su se čovjeka zaklinjali svi – i Naša stranka i NiP. Želim reći da mislim da je on prava osoba na pravom mjestu. Bez tog principa, iskreno, ne bih ušao u ovu varijantu, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Gospodin Nenadić je osoba od integriteta i on će kao premijer imati stvarnu moć. I to nema veze s nacionalnom pripadnošću, već sa sposobnostima. Druga je stvar što sam uvjeren da je i sama činjenica da imamo sarajevskog Hrvata na mjestu kantonalnog premijera važna poruka koju šaljemo iz našeg glavnog grada, s obzirom na sve što nam se pokušava imputirati. K’o biva, Sarajevo je Teheran, e pa nije, Sarajevo je grad svih nas, u Sarajevu se trebamo svi dobro osjećati. I mi koji živimo ovdje i gosti.

DANI: A milijarda?

KOMŠIĆ: Nemam problem s tim da gospodin Nenadić upravlja milijardom po zakonu i svojoj savjesti.

DANI: Šta planirate za lokalne izbore? Koliko će se kampanja koja se u ovom času vodi protiv Vas odraziti na stranku?

KOMŠIĆ: Zavisi, ima još godina do lokalnih izbora. Neću dozvoliti da se to odrazi na stranku.

DANI: A hoće li se ljevica ikad ujediniti, naći zajednički imenitelj?

KOMŠIĆ: Šta je ljevica?

DANI: Recite Vi meni. Možemo li za početak govoriti o lijevo i građanski orijentiranim partijama?

KOMŠIĆ: Pa BPS u svom programu ima da je socijaldemokratska stranka. Dakle, šta je ljevica danas uopšte? Po čemu se ljevica razlikuje od takozvane desnice? Vidite šta je bilo u Velikoj Britaniji na izborima. Znam ljude u BiH koji su Corbyna posmatrali kao idola nove ljevice. Čovjek je vjerovatno mogao da vodi Laburističku stranku s onakvim idejama. On je prispio za Sovjetski savez, a ne za Veliku Britaniju. Šta je danas ljevica? Za šta se bori? Po mom mišljenju, to je, prije svega, borba za pravdu i pravnu državu. Jer u ovom dijelu svijeta gdje mi živimo, nejednakost među ljudima mora biti ispravljena.

DANI: I nejednakost pred zakonom?

KOMŠIĆ: E to je problem i ljevice danas i ovdje. Nisam veliki teoretičar, instinktivno doživljavam šta bi trebala biti ljevica u BiH. I nisam maliciozan. Ali, ja to ovako gledam: Ako si ljevičar, gledaš sve ljude jednako, bez obzira na to što se od tebe razlikuju. Poštuješ svakog čovjeka i spreman si čuvati njegovo dostojanstvo. Držiš se principa da je kriv samo onaj za koga to utvrdi institucija u kojoj piše u Ustavu da to smije da radi. Da se poštuje zakon, da se ne smije krasti, da se ne smiju pare uzimati, bilo čije, ne samo državne, od bilo koga. Boriš se da vlada red i za institucije koje će taj red održavati, a protiv si da institucija bude neko ko zapravo stvara nered. To je, po mom mišljenju, ljevica danas. A podrazumijeva se, valjda, da smo spremni na multietničko društvo. Spreman sam i na građansko društvo. Mislim da je to ideja koju treba gajiti u BiH. Jer će nam to u jednom trenutku biti izlaz pošto ćemo, bez sumnje, zaglaviti i već smo zaglavili sa principima konstitutivnosti. Ok. To je čuvalo BiH i neće biti ukinuto jednim potezom. Ali društvo mora da se kreće naprijed. Sjetite se, uđite u istoriju pojedinih zemalja, uđite u istoriju Njemačke, velike Njemačke, sadašnje. Tamo je strašno bilo prije 200 godina, ljudi su gubili glave zbog vjere. A gdje je to društvo danas?

DANI: Nažalost, svijet je otišao udesno.

KOMŠIĆ: To vam je to klatno. Pazite, više se ništa u ovakvom svijetu ne dešava izolovano. Nijedan proces nije izolovan. Na svaki proces u jednom dijelu svijeta utiče, možda, proces na drugom kraju svijeta. U ovom slučaju riječ je o tome što Evropa kao kolektivitet sistema vrijednosti ne može da učini istorijski korak naprijed. Bježi od nečega što joj kuca na vrata. Jeste posebna priča odnos prema i shvatanje islama, ali Evropa treba da iskoristi kao sistem vrijednosti stratešku prednost blizine islamskog svijeta i da se poveže s njim, umjesto da taj islamski svijet gleda kao svog neprijatelja, kao protivnika.

DANI: Je li tu vidite razloge ovakvog odnosa Francuske prema BiH i Sjevernoj Makedoniji?

KOMŠIĆ: Tu vidim razloge ovakvog odnosa prema Turskoj. Ali, sad govorim o nekim kategorijama. I tu je, po mom mišljenju, problem. Jer sva je ta priča ksenofobična, desničarska priča, kada pogledate šta joj je u korijenu, shvatite da joj u suštini nije odnos prema strancima, jer ima stranaca svakakvih, nije odnos prema Amerikancima i njihovoj moći, nije odnos čak ni prema Rusima i njihovoj moći, nego je odnos prema drugoj boji koži, prema drugoj rasi i prema drugoj vjeri. I to je problem Evrope. Šteta je, ali nema još takvog koncepta, nije se rodio lider, Merkelova je pokušala, dala je naznake tog odnosa što ju je čak jednog trenutka koštalo na izborima. To su te velike vizije. Gospodarite dijelom globalne scene. Morate da znate šta hoćete. Morate da znate šta treba da učinite da vam svijet i okruženje budu prijateljski, da se povezuju. I zato mislim da je to suština današnje krize EU. Nerazumijevanje i strah od islamskog svijeta koji je tu na vratima Evrope. Odete u Avganistan, kao što smo mi bili, i vidite jednu nesretnu zemlju, vratite se u BiH i onda je još više cijenite. Kakva je, takva je, ali znamo da može biti mnogo bolja. Ali do nas je hoćemo li to, hoćemo li biti normalni ljudi, hoćemo li pokazivati solidarnost i empatiju. Taj rat je na nas stavio teški teret. Moja generacija se neće riješiti toga. Volio bih da se riješim i da postanem neko ko traži najmanji zajednički imenitelj između Armije BiH i logora u Dretelju. Ali, ne mogu, ja to ne mogu da tražim. Za mene to nije isto. To su civilizacijske razlike. Ne mogu tražiti najmanji zajednički imenitelj s nekim ko je u Srebrenici ono uradio. Možda će neko moći, ali ja ne mogu. Ova zemlja treba vremena, ali mi moramo svaku priliku koju možemo da zgrabimo – zgrabiti. I ne propuštati je. Grehota je propuštati NATO. Pitanje je da li će nas za deset godina htjeti. Tako je i s EU, tako je i s ovom pričom oko mišljenja Evropske komisije. Po mom mišljenju, ono je jedan od istorijskih papira koji je došao u BiH.

DANI: Sad ga treba realizovati.

KOMŠIĆ: Upravo tako, sad ga treba realizovati. Pitanje je naših kapaciteta možemo li provesti presudu evropskog Suda za ljudska prava Sejdić – Finci.

DANI: Možemo li, pa makar na desetogodišnjicu?

KOMŠIĆ: Sad je bilo 10 godina, a mi se i dalje vrtimo oko toga hoće li HDZ imati garantovano mjesto u Predsjedništvu. Od te velike priče o ljudskim pravima, mi se vrtimo oko toga treba li Draganu Čoviću popustiti. Pa ne treba mu popustiti, u ime civilizacijskih vrijednosti. Ne treba popustiti u ime principa. Ne može. Ovaj Ustav je takav i treba se poštovati.

DANI: Šta ćete Bosancima i Hercegovcima poželjeti za predstojeće praznike i novu 2020.?

KOMŠIĆ: Poželjet ću svima da, prije svega, s onima koje najviše vole, s najbližim, budu zdravi i sigurni. To je najvažnije. Sreća je varljiva, ona dođe i ode. Ali, svakako, svima želim puno, puno sreće, želim nam svima zajedno nade i izvjesnosti..

Vildana Selimbegović