Kliker.info

Uprkos učtivim diplomatskim sugestijama koje su početkom godine stizale serijski iz Njemačke, Velike Britanije, Nizozemske i nekoliko drugih ‘starih članica’ EU , da je „važnije aplikaciju za pristupanje pripremiti kako treba, nego je uraditi što prije”, obećanja, pa poricanja, predsjedavajućem državnog Predsjedništva Draganu Čoviću nisu ostavila mnogo manevarskog prostora.

Piše : Zekerijah Smajić (Aljazeera)

Predugo je najavljivao, obećavao, određivao pa mijenjao datume i konačno presjekao. Prvi formalno-proceduralni korak na putu ka EU, nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 1. jula 2015., dogodit će se 15. februara ove godine. Utvrđen je i scenario tog nipočemu historijskog, događaja u sjedištu Evropske komisije, a pisani akt će, kako je sebi i zacrtao, biti isporučen za Čovićeva mandata na položaju predsjedavajućeg.

Na konferenciji za medije, održanoj 26. januara, Čović je ocijenio da je predaja aplikacije „volja i opredijeljenost BiH za integriranje u Evropsku uniju“. S predoziranim optimizmom najavio je da je „realno da početkom naredne godine BiH dobije kandidatski status, ako se bude nastavilo raditi trenutnom dinamikom.“ Dokazani dežurni optimista s državnim ovlastima je nagovijestio da će Bosna i Hercegovina, ovako raštimana i nestabilna, institucionalno nedovršena i operativno neefikasna, oboriti rekord u brzini dobijanja kandidatskog statusa za članstvo u Evropskoj uniji.

Uprkos višegodišnjim savjetima iz Brisela, koji u kontinuitetu na razne adrese u Sarajevu stižu još od 2009. godine da aplikacija Bosne i Hercegovine bude „uzorna“, „kredibilna“ i „kalendarski pametno postavljena“, na državnom nivou je odlučeno da se zahtjev za članstvo konvertira, bez obzira na nikad kritičnije stanje u pravosudnoj vlasti, na senzacionalističko lišavanje slobode Fahrudina Radončića kao glavnog stupa koalicione vlasti u Federaciji i neizbježne karike na državnom nivou, bez obzira što je kandidat za upražnjeno ministrsko mjesto u Vijeću ministara u pritvoru zbog sumnjičenja da je ometao rad pravosuđa, i bez obzira na sve preciznije Dodikovo antidržavno djelovanje i prijetnje referendumima “o svemu što Srbima nije po volji”.

Emotivna solidarnost

Nadležnima u Evropskoj komisiji, koja će se po službenoj dužnosti morati prva izjasniti o bh. zahtjevu za pristupanje Uniji, nije po volji što njihovi savjeti nisu prihvaćeni i što se u Sarajevu nije sačekalo na stabilizaciju političkih previranja i „još veću vidljivost“ u provođenju započetih reformi. Uz ocjenu da je Reformska agenda još uvijek na nivou zakonodavno-administrativnog prekomponovanja, a da će se na vidljive učinke po građane morati sačekati, uvjerenje većine zvaničnika u Briselu je da se ishitrenost s aplikacijom može opravdati samo eventualnom pozitivnom refleksijom na trenutno duševno stanje prestrašenih i indisponiranih građana.

“Ne smijemo se praviti da ne uočavamo svu ozbiljnost pravosudnih i političkih potresa u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu smo primorani da uz vrlo skromne pomake u provođenju Reformske agende, nevoljno ali, ipak, pozdravimo aplikaciju kao novi pozitivni impuls u procesu evropskih integracija”, rekao mi je 27. januara jedan visoki funkcioner Evropske komisije u čijoj je nadležnosti Bosna i Hercegovina. S percepcijom zasnovanom na emotivnoj solidarnosti, manje od polovine članica EU-a prećutno se tako svrstalo uz Čovićevo insistiranje da se aplikacija podnese početkom ove godine iako su pragmatično-racionalne članice Unije zagovarale odgodu „dok se unutrašnjo-politička previranja u zemlji ne smire.“

Pragmatično-racionalna većina među 28 članica EU-a u prvom se redu poziva na njemačko-britansku inicijativu iz novembra 2014. kao krucijalni akt nakon dvadeset godina sklerotične evropske politike prema BiH. Inicijativu iz Berlina je Evropska unija u decembru iste godine prihvatila kao vlastiti “obnovljeni pristup” prema Bosni i Hercegovini. U toj inicijativi se rendgenskom preciznošću oslikava političko, institucionalno, administrativno i ekonomsko-socijalno stanje u zemlji.

Hronološki su argumentirani prijedlozi, rješenja i očekivanja od novoizabranih vlasti na nivou zemlje i entiteta. Najveća novina je ipak u prekompoziciji uslova za podnošenje „kredibilne aplikacije“. Prvi uslov je „značajan napredak u provedbi reformi“, na drugom mjestu je „uspostavljanje efikasnog mehanizma koordinacije“, te prilagođavanje trgovinskih odredbi u sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u skladu s pravilima EU-a u oblasti tradicionalne trgovine. Preporuka berlinske Inicijative je da stabilizacija ekonomije, nova radna mjesta i borba protiv nepravde i nejednakosti u društvu, budu prioriteti koji će biti i stalno ostati na prvom mjestu. Izborne reforme i ustavne promjene, uključujući i provedbu odluke Evropskog suda pravde u Strazburu u predmetu „Sejdić-Finci“, odloženi su za bolja vremena.

I tada, i godinu dana nakon berlinske Inicijative, najveća opasnost i rizik po BiH i njen napredak u procesu evropskih integracija, u Briselu i evropskim metropolama se vidi „u neiskrenosti političkih lidera, političkoj nestabilnosti i permanentnom preispitivanju autoriteta državnih institucija“.

Imajući u vidu ovakva stajališta EU-a, nije teško zaključiti da je unutrašnja politička konsolidacija u BiH i provođenje reformi trenutno najvažniji prioritet za zvaničnike u Briselu. Utoliko više, aplikacija za pristupanje Evropskoj uniji, kao hronološki opis naših želja i političkog opredjeljenja, ne može imati niti ima ikakvo značenje državno-diplomatskog podviga ili historijskog događaja. Suštinska valjanost takvog lista hartije će biti mjerljiva tek poslije zvaničnog stava Evropske komisije koji će se temeljiti na faktima koji budu načičkani u hiljadama odgovora na evropski upitnik.

Dodatna opasnost

Upitnik EK predstavlja zvanični instrument kojim EU procjenjuje institucionalno-političku, pravnu, ekonomsku i operativnu sposobnost države u svim drugim segmentima da započne proces pristupanja. Na osnovu dobijenih odgovora, Komisija priprema vlastito mišljenje (avis) o tome da li je zemlja istinski opredijeljena i spremna za status kandidata i da li je institucionalno osposobljena za definiranje okvirnog datuma za pregovore o pristupanju. Na prijedlog Komisije, o tome konsenzusom odlučuju države članice EU-a. Da li je BiH sposobna da na sve ovolike izazove odgovori u godini dana, u stanju je ocijeniti svaki bh. građanin koji je još uvijek pri normalnoj svijesti.

Generalno opredjeljenje Bosne i Hercegovine za euro-atlantske integracije nije sporno. Od 2003. godine niko ne skrnavi politički konsenzus na nivou zemlje koji je formaliziran i kroz parlamentarnu odluku o neminovnosti integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Nije u pitanju ni generalna dobra namjera državnog Predsjedništva ukoliko cilj manje vidljive domaće i vanjske mainstream politike nije da se skrene pažnja bh. javnosti s istinskih unutrašnjo-političkih, pravosudnih, sigurnosnih, moralnih, socijalnih i drugih problema. U tom slučaju aplikacija za članstvo bi bila prevara, a samo za lakomislene apaurin za jednodnevnu terapiju 15. februara.

Dodatna opasnost po konačni pozitivni ishod bh. aplikacije krije se i unutar same Unije koja je već hronično opterećena institucionalno-upravljačkim nesuglasicama, nejedinstvom u ocjeni aktuelne prekompozicije svjetskog poretka, te milionom migranata s kojima ne zna ni šta će ni kako će. U takvim okolnostima, u EU danas nije nimalo popularno govoriti o proširenju, bez obzira što je sva progresivna historija Evropske unije utemeljena upravo na ekonomskom rastu, kolektivnom prosperitetu i sukcesivnom širenju po evropskom kontinentu.

Bez obzira na vanjskopolitičke faktore utjecaja na sudbinu bh. aplikacije, u Sarajevu bi se trebalo svakodnevno prisjećati zvaničnog stajališta Evropske unije utemeljenog i u najnovijem Lisabonskom ugovoru, po kojem uslovi pristupanja moraju biti jednaki za sve. U berlinskoj Inicijativi za Bosnu i Hercegovinu se nedvosmisleno navodi da obnovljeni pristup Evropske unije ne mijenja uslove pristupanja i ne predstavlja smanjivanje kriterija i standarda ni za početak pregovora niti za članstvo.

“Ako Bosna i Hercegovina želi da se pridruži EU-u i ako želi uživati pogodnosti članstva, onda će morati ispuniti uslove koji vrijede za sve buduće članice. To uključuje i rješavanje pitanja prava manjina koje je istaknuto u slučaju ‘Sejdić – Finci’, što je važno pitanje koje će Evropska komisija razmotriti kada se bude očitavala po pitanju aplikacije Bosne i Hercegovine za članstvo”.

Na ovako kompleksne i neumoljive zahtjeve Evropske unije, Bosna i Hercegovina može odgovoriti jedino jednoglasjem na nivou države i vojskom stručnjaka razvrstanih po timovima, institucijama, akademijama nauka, institutima, vladinim i nevladinim organizacija. A prije svega trebala bi imati obnovljenu i realnu strategiju evropskih integracija s vojnički preciznim zadacima, hodogramom, nosiocima poslova, rokovima i s instrumentom sankcije za svjesnu ili za opstrukciju zbog nekompetencije.

(Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Klikera)