Zdravko Krsmanović: Ni odbornik SDA nije bio protiv Maksimovića
Lider Nove socijalističke partije i načelnik Općine Foča šokirao je veliki dio javnosti, prije svega u Federaciji BiH, činjenicom da nije izrazio neslaganje s odlukom Općinskog vijeća da dodijeli priznanje Vojislavu Maksimoviću, jednom od ideologa Srpske demokratske stranke i najbližih suradnika Radovana Karadžića. Tim povodom Dani su razgovarali sa Zdravkom Krsmanovićem
DANI: Gospodine Krsmanoviću, da li znate da je jedan dio javnosti s velikim iznenađenjem i razočaranošću primio činjenicu da Vi niste reagirali povodom dodjele priznanja grada Foče Vojislavu Maksimoviću?
KRSMANOVIĆ: Moj politički stav i sve ono što sam radio uvijek su bili principijelni. Dakle, svaka stvar koju sam radio i što mi je donijelo političku harizmu i tri pobjede u Foči za načelnika, gdje sam čak na opozivu pobijedio i svih sedam najjačih političkih partija. Bitno je što se nikada nikome nisam dodvoravao i nisam stvari posmatrao navijački niti crno-bijelo, nego sam stvari posmatrao principijelno. Što se tiče povelje Opštine koja je dodijeljena prof. dr. Vojislavu Maksimoviću, procedura je sljedeća: načelnik Opštine tu apsolutno ni na koji način ne utiče. Znači, na prijedlog Srpske demokratske stranke, koja je u opštinskoj vlasti i koja je trenutno najjača opoziciona politička partija u Republici Srpskoj, jedinstven stav je bio da je vrijeme da se gospodin Maksimović predloži za nagradu Opštine Foča, zato što je utemeljivač tri visokoškolske ustanove 1993. u Foči, koje su sada u takvoj funkciji da Foči obezbjeđuju da je grad mladosti i obrazovanja. Stav Srpske demokratske stranke je prihvaćen od svih stranaka u lokalnoj skupštini i jednoglasno od Komisije za nagrade i priznanja. Načelnik Opštine, bez obzira na njegova razmišljanja i političke stavove, apsolutno ni na koji način nije mogao da spriječi prijedlog Srpske demokratske stranke, Komisije za nagrade i priznanja i lokalne skupštine koja je jednoglasno donijela tu odluku.
DANI: Da odmah preciziramo: kad kažete jednoglasno, odnosi li se to i na odbornika iz SDA, također?
KRSMANOVIĆ: Iz SDA niko nije glasao na toj skupštini za tu odluku, ali, na moje insistiranje, razgovaralo se sa predstavnikom Bošnjaka, koji je u ovom slučaju od 31 odbornika u lokalnom parlamentu jedini predstavnik Bošnjaka i predsjednik Skupštine, i on je član SDA. Tražio sam da se sa njim obavi razgovor kao predstavnikom Bošnjaka. Komisija za nagrade i priznanja je sa njim obavila razgovor i on je rekao da Bošnjaci nemaju ništa protiv te nagrade, da to nije "prst u oko".
DANI: Kako se zove taj odbornik?
KRSMANOVIĆ: Lutvija Šukalo, predsjednik Skupštine. Sa njim su obavljeni razgovori ispred Komisije za nagrade i priznanja i predstavnika političkih partija i tačno je rečeno da nema ništa protiv, ali on neće uručiti nagradu, i svi su se odbornici složili. Onda je on kasnije, vjerovatno pod pritiskom političke partije, na samoj Skupštini glasao protiv. Ali je isto tako bio prisutan na sjednici Skupštine kao predstavnik Bošnjaka, jer je imao obavezu predstavljanja čitavog naroda. Iz tog razloga, kad se gleda principijelno, optužnica protiv Maksimovića, ni u naznakama, za ratne zločine, za bilo kakvu ideologiju, ili bilo šta drugo, nije pokrenuta, a evo već 15 godina je prošlo od završetka rata. Mi dolazimo u poziciju da onda postoji mogućnost da neko gleda stvari iz dva ugla ili po različitim aršinima. Znači, ukoliko je neko kriv za ratne zločine ili na bilo koji način doprinio da se ratni zločin desi, da se desi nešto što je necivilizacijski čin u periodu od 1992. do 1995., ne može biti amnestiran. To je jedinstven stav. Mi imamo Sud BiH, imamo Haški tribunal, kojeg svi podržavamo, i ako se dokaže, sigurno je da mu lokalna skupština to nikad ne bi priznala i sigurno bi vratila povelju nazad.
DANI: Kakav je Vaš osobni stav o Vojislavu Maksimoviću?
KRSMANOVIĆ: Mnogo je važno reći – profesor Maksimović je živio u Sarajevu, poslije toga je živio u Istočnom Sarajevu, odnosno kako se tada zvalo Srpsko Sarajevo, i na Palama. On je u Foču dolazio samo povremeno. Znači, njegov uticaj ili bilo šta drugo u vezi sa Fočom, mislim da je u ovom slučaju predimenzioniran. Znači, Foča je imala lokalne vlasti u tom periodu. I ako se nešto dešavalo, onda su više oni krivi, nego profesor Maksimović. On je bio odbornik, odnosno poslanik, u Narodnoj skupštini Srpske Republike BiH, kako se to tada zvalo, u kojoj su sjedili i Milorad Dodik i Dragan Kalinić. I svi ti ljudi, ako su krivi, onda su svi krivi. Ne možemo vaditi jednog, a stavljati drugog, neovisno od toga kakvu ličnu percepciju neko može prema nekom čovjeku imati. Ja sam načelnik svih građana Foče. Svih. Foča je dala najveći broj optuženih za ratne zločine. I javno i tajno. I svi su u Haagu. Osim Stankovića koji je na neki način greškom zatvorskih stražara i Ministarstva pravde Republike Srpske pobjegao iz zatvora i koga treba čim prije vratiti. Ne može se stavljati ponovo hipoteka na Foču niti na Zdravka Krsmanovića za nešto za što apsolutno nema ni jedan jedini principijelni argument.
DANI: Izvinite, ali mislim da ste izbjegli odgovor na moje pitanje. Dakle, da li Vi podržavate dodjelu priznanja Vojislavu Maksimoviću, imate li Vi problema sa činjenicom da jedan od ideologa i čelnika Srpske demokratske stranke, koja je odgovorna za toliko zločina nad Vašim sugrađanima bošnjačke nacionalnosti, dobija priznanje Općine Foča?
KRSMANOVIĆ: Ja vam mogu reći ono što osjećam i što treba raditi. Sigurno je da čovjek koji se ozbiljno bavi politikom promišlja i o političkom trenutku u kojem se nešto dešava. I on mora da vodi računa o svakoj svojoj izgovorenoj riječi. Sigurno je da sam ja čovjek koji nijednog momenta nije za to da povezujemo period ‘92. – ‘95. godine na način koji može biti vađen iz konteksta. Sve ono što se dešavalo od ‘92. do ‘95., o svim tim stvarima sudit će istorija. I ona će dati sud o svakom od nas, o svakom pojedincu, o svakom čovjeku koji je bilo šta u tom periodu radio.
DANI: Da mi ostavimo historiju, neka ona sudi, mene zanima Vaš stav.
KRSMANOVIĆ: Tražite od mene da kažem nešto što bi onda moglo biti izvađeno iz konteksta.
DANI: Pitam za Vaš stav.
KRSMANOVIĆ: Gospodin Maksimović u Foči nije provodio vrijeme. Gospodin Maksimović je živio i radio i bio gradonačelnik Srpskog Sarajeva.
DANI: Pa nije ni Karadžić provodio vrijeme u Foči, ali je također odgovaran za ono što se dešavalo.
KRSMANOVIĆ: I odgovara za ono što je uradio i sudi mu se u Haagu, u redovnoj zakonskoj proceduri. I svakom treba tako da se sudi. Moj odnos je bio jednako korektan prema svakom. I prema Seferu Haliloviću koji je bio u Haagu i oslobođen je, i prema generalu Deliću koji je nepresuđen sahranjen sa svim državnim počastima. Znači, treba imati jedan principijelan odnos. Sve one kojima se ne dokaže krivica, Atifu Dudakoviću, znači, sve kojima se ne dokaže krivica, treba posmatrati onako kao i sve ostale ljude.
DANI: Pa dobro, njemu nije dokazana krivica, ali Vas pitam za Vaš stav. Znate šta se dešavalo u Foči, znate koje je on mjesto zauzimao u hijerarhiji Srpske demokratske stranke, pa Vas pitam za Vaš stav. Nemojte mi nuditi historiju kao odgovor.
KRSMANOVIĆ: I ja isto mislim o svemu onome što se dešavalo u BiH od ‘92. do ‘95. Ali nemojte mene da prljate, niti bilo kog drugog čovjeka. To je sticaj istorijske okolnosti koji nas je bacio u neko đubrište.
DANI: Pa to je negacija zločina, ne znam jeste li svjesni Vaših riječi? Ljudi, zločinci poput Radovana Karadžića i Vojislava Maksimovića su nas bacili u to, nikakav sticaj, nego vrlo konkretni ljudi i vrlo konkretna politika.
KRSMANOVIĆ: Ja volim da svaku svoju riječ izvagam. Ljudi koji su optuženi za ratne zločine moraju i već odgovaraju za ono što su uradili. I niko tu ne može biti amnestiran. Ali isto tako nemojte da tražite da ja i vi budemo i sudije, i tužioci, i porota, i egzekutori za ljude.
DANI: Ne tražim, ali to nam ne uskraćuje pravo i mogućnost da kažemo šta mislimo o angažmanu ljudi poput Vojislava Maksimovića.
KRSMANOVIĆ: O kojem angažmanu da pričam kada čovjeka tu nikad nismo ni vidjeli?
DANI: Nije tačno, pitajte Vaše sugrađane Bošnjake kakva je uloga Maksimovića u zločinima nad Bošnjacima u Foči.
KRSMANOVIĆ: Ja onda insistiram da tu stvar pokrenemo kod državnog tužioca i da tražimo da se ta stvar ispita. Svaka. Znači, ako je bilo kakav angažman Vojislava Maksimovića bio izvan ovoga, zašto za 15 godina niko ništa nije pokrenuo?
DANI: Niste mi opet odgovorili na pitanje. Treći put Vas pitam, kakav je Vaš osobni stav: da li se Vi slažete s dodjelom priznanja Općine Foča Vojislavu Maksimoviću ili ne?
KRSMANOVIĆ: Lično, kad mene pitate, nisam za to da se dodjeljuju bilo kakve nagrade i priznanja za one ljude koji su na bilo koji način dokazano optuženi za period koji je iza nas, ‘92. – ‘95. I nikad neću biti ni za koga. Što se tiče Vojislava Maksimovića, ja apsolutno nemam podatke niti imam informacije koje mogu da govore o njegovoj ideologiji, o nečemu što se u ovom slučaju naziva ideolog ratnih zločina. Ja da bih nekom rekao da je ideolog ratnih zločina, stvarno bih volio da dobijem bilo koju njegovu knjigu, rečenicu, potez, da bih bio korektan čovjek. Može lično neko da mi se ne sviđa, da mi je neko antipatičan, ali kao načelniku Opštine i kao čovjeku, hoću da svakog čovjeka vidim sa jednim dokazom da je on ideolog ratnih zločina na području Foče. Ja taj dokaz i taj podatak nisam dobio da bih mogao da sudim o nekome da li je takav ili nije.
DANI: Zanimaju li Vas uopće reakcije Vaših sugrađana Bošnjaka, bilo onih malobrojnih što su se vratili ili onih koji se nisu vratili, na takav Vaš stav? S takvim stavom o Vojislavu Maksimoviću i priznanju koje je dodijeljeno, imate li obraza pogledati tim ljudima u oči?
KRSMANOVIĆ: Mislim da u nekim stvarima sad pravimo politikantstvo. Ja sam načelnik Opštine i načelnik svih građana. I ja moram jednako da uvažavam sve građane. I tako se i ponašam. Jednako posmatram i Srbe i Bošnjake i Hrvate, i sve druge koji ovdje žive. Meni je stalo da se u ovom slučaju razvija grad. Da ovdje vladaju pravda, principi, korektan odnos. I prvi ću insistirati da se istraži ako ima bilo kakve odgovornosti, šta je Vojislav Maksimović uradio na području opštine Foča. Da se istraži, da se za to kazni. Ali nemojte da presuđujemo ljudima ako za to nisu krivi. Onda imamo dva aršina. Kako da nekoga optužujemo, a da mu to nismo dokazali? Želim argument, bilo koji, da možemo da stanemo na nečiju stranu.
DANI: Ako ništa, znate da je Vojislav Maksimović primio odlikovanje Radovana Karadžića?
KRSMANOVIĆ: Ta odlikovanja je dobio i Milorad Dodik.
DANI: To ne amnestira Maksimovića.
KRSMANOVIĆ: Ta odlikovanja su dobivali i drugi. Ja tu ne vidim neki argument za izdvajanje nekoga od nečega. Ja vidim ovo što ste vi rekli. To jesu teške riječi. Da li je neko ideolog ratnih zločina u Foči, u Republici Srpskoj, u ovom slučaju? Ako je to, on mora odgovarati. A za to onda moramo da kažemo, jest, postoji taj i taj dokaz. Ja nisam za navijačku politiku i da stvari posmatramo crno-bijelo. Sad je neko dobar ako smo ovdje u Foči napravili najjaču islamsku zajednicu u istočnoj Bosni, ako ovdje pravimo skupove, od bajramskog prijema do mevluda na koji dođe 500 ljudi, i gdje sve protekne besprijekorno, i gdje pravimo atmosferu tolerancije i suživota. Nisam za to da nemamo iste principe. Svi koji su krivi za ratne zločine, odgovarat će. I ovdje se svi osjećaju korektno i bezbjedno. I nemoguće je da se to u danu promijeni. Ovdje se pokušava ispolitizovati stvar i dovesti se u poziciju neke predizborne kampanje, jer čim se počne razgovarati na pravi način, principijelno, onda to izgleda nekome ne odgovara.
DANI: Koliko se Bošnjaka vratilo da živi u Foču?
KRSMANOVIĆ: Prema podacima sa kojima se ovdje raspolaže, to je 4.500 ljudi.
DANI: A koliko je Bošnjaka zaposleno u općinskoj administraciji?
KRSMANOVIĆ: Četiri čovjeka.
DANI: Jeste li razgovarali s Vašim koalicionim partnerima iz Naše stranke, jesu li oni oduševljeni Vašim odnosom prema dodjeli priznanja Vojislavu Maksimoviću i Vašim stavom povodom toga?
KRSMANOVIĆ: Nisam ja dodijelio nagradu. Vojislavu Maksimoviću nagradu je dodijelila Skupština opštine na prijedlog Komisije za nagrade i priznanja, a na prijedlog SDS-a. Nikakve veze opštinski načelnik i Zdravko Krsmanović sa tim nema. Apsolutno. I da je Zdravko Krsmanović htio da to spriječi, to nije bilo moguće. Jer imate potpuno odvojenu proceduru. Od 31 odbornika, 30 je glasalo za.
DANI: Je li bilo razgovora s kolegama iz Naše stranke povodom ovoga?
KRSMANOVIĆ: Nije, niti govora. Naša stranka je, po meni, jedna vrlo multietnička, korektna, čista partija, koja uvažava argumente i principe. I vrlo je principijelna. I nikad nije dolazila u navijačku poziciju niti se stavljala na stranu nečega što je u startu bez argumenata, crno-bijelo. To je vrlo korektna stranka, vrlo otvorena i ja sa njima nikad nisam ni razgovarao, jer je ovo nešto što je u vezi sa lokalnim nivoom. Stvari o kojima razgovaramo i koje imamo, to su stvari koje su u vezi sa državom BiH.
DANI: Vi ne mislite da bi ovo mogao biti problem u funkcioniranju te vaše koalicije?
KRSMANOVIĆ: Što se mene tiče, mislim da su stvari koje se ovdje dešavaju, koje su bile u Foči, koje nisu ni na koji način u vezi sa Novom socijalističkom partijom i Zdravkom Krsmanovićem, apsolutno u ovom slučaju nemaju veze. I drugo, ne vidim da išta iz ovoga što sam rekao i vama, ne izlazi iz principa. Principi su ko je kažnjen i ko je optužen i protiv koga je dignuta optužnica, sa njim nema razgovora. A sve ostale, za koje nije podignuta optužnica, mi moramo posmatrati kao članove jedne zajednice jednog prostora. I moramo uvažavati ono što su prijedlozi političkih partija i drugih, koji na neki način svi zajedno čine neku političku odgovornost. Ako sve političke partije prihvate taj prijedlog, šta je onda to? I ako predstavnik Bošnjaka kaže da nema ništa protiv toga, onda je to nešto drugo. Ovo je pokušaj izvrtanja činjenice i pokušaj diskreditacije Zdravka Krsmanovića lično, na bazi nečega što je neprincipijelno i na bazi nečega što to nekome ko zagovara multietničnost u BiH na neprincipijelan način odgovara. Ovo što ja radim je krajnje korektno i principijelno. Prema svakome i na svakom pedlju ove zemlje, svakome je isto.
DANI: Reakciju u javnosti u Sarajevu izazvala je i Vaša nedavna ocjena o stranci Fahrudina Radončića. Da li Vi vidite tu stranku kao prihvatljivu, s kojom biste surađivali?
KRSMANOVIĆ: Neko je sve to pogrešno prenio. Ja sam samo rekao da podržavam osnivanje novih političkih partija, jer je u političkim partijama nemoguće provesti demokratiju iznutra. Političke partije u BiH su postale društva jednog lica, koja se ponašaju kao "Partija – to sam ja". I onda podržavam formiranje novih političkih partija, jer je to doprinos demokratizaciji političke scene u BiH. Što se tiče stranke gospodina Radončića, o njoj niti nešto znam niti sam upoznat s tim niti mi je interesantna. Ja samo podržavam formiranje novih političkih partija, a koliki će njihov politički kapacitet biti, to će pokazati izbori koji su pet mjeseci udaljeni od nas. O tome će se sve znati.
Senad Pećanin (BH DANI)
Komentari