Kliker.info

Svjetska ekonomija je već bila u velikim problemima i prije pandemije korona virusa, a politički procesi, kao što su autoritarizam i izolacionizam, sada će dobiti vjetar u leđa, što će još više generirati nacionalizam. Stanje na globalnom nivou preslikat će se i na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je već 30 godina svakako postoji permanentna ekonomska, politička i socijalna kriza.

Ovo je prognoza Žarka Papića, direktora Inicijative za bolju i humaniju inkluziju te doktora ekonomskih nauka s diplomatskim iskustvom u međunarodnim institucijama, kao što je Organizacije za saradnju i ekonomski razvoj (OECD), koji smatra da će realni scenarij na kraju godine što se tiče posljedica korona virusa biti gori od sadašnjih procjena svjetskih organizacija, pogotovo zato što se predviđa novi val epidemije.

Bosni i Hercegovini je, nakon ekonomske krize 2008. godijne, trebalo pet godina da dostigne nivo bruto domaćeg proizvoda koji je postojao godinu ranije, a očekuje se da će sada on pasti za više od deset posto, dodaje Papić, koji je autor brojnih knjiga o ekonomskim i političkim sistemima. Smatra da su afere s respiratorima i drugim javnim nabavkama stvorile potencijal za veću građansku energiju, ali da ne postoji politička snaga u Bosni i HercegoviniH koja bi to mogla artikulirati.

Objašnjava i zašto je u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine bez posla ostalo više ljudi nego u Srbiji, Hrvatskoj i bh. entitetu Republika Srpska zajedno. Za Al Jazeeru je govorio i o “Korona zakonu”, pomoći privredi, raspodjeli 330 miliona eura kredita Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) te zašto su zemlje na Zapadnom Balkanu imale manju stopu smrtnosti i zaraženosti od zapadnih razvijenih država.

• Socijalna i ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini je i prije korona virusa bila nepovoljna. Kako će se posljedice epidemije odraziti na Bosnu i Hercegovinu u makroekonomskom smislu?

– Ključna je stvar koju ste spomenuli je da je Bosna i Hercegovina u permanetnoj krizi u smislu ekonomskog razvoja. Prosječna stopa rasta BDP-a godišnje, koja je u zadnjih pet godina oko tri posto, apsolutno je nedovoljna. Svjetska banka ima procjene da će nam tom stopom rasta, dva posto je i prosjek EU-a, trebati nekih 100 godina da stignemo sadašnji prosjek EU-a. Standardna makroekonomska teza za zemlje u razvoju, što Bosna i Hercegovina jeste, da je sve što je manje od plus šest posto recesija. Mi zato jesmo stalno u recesiji. Da ne govorimo o institucionalnoj krizi, neefikasnosti sistema, da ne govorimo o zatrovanosti ekonomije i društvenih odnosa korupcijom i nepotizmom. Na tu sitaciju dolazi korona, koja onda pogoršava situaciju.

Evo jedan primjer. Konsolidovani dug javnih preduzeća u 2018, a to je podatak MMF-a, bio je četiri milijarde eura. Dakle, javna preduzeća su ne plaćajući doprinose i poreze i tražeći da im se pokriju gubici koštala sve nas toliko novca, a to je 25 posto BDP-a. Zamislite da toga nije bilo, da imamo ta sredstva koja su pojela javna preduzeća. A zašto su pojela – zato što je menadžment partijski izabran bez ikakvih kvalifikacija. Pa onda oni otvaraju zapošljavanja partijskih vojnika. U BiH, 25 posto od ukupno zaposlenih radi u javnom sektoru. U Sloveniji je to 16 posto, u Njemačkoj 11 posto. Istina, tu spadaju i zdravstvo i socijalne službe, ali imate 100.000 zaposlenih u čistoj administraciji, a sem toga taj menadžemt služi ne samo zapošljavanju nego i da se javne nabavke, svjedoci smo toga sada, obavljaju tako da se ta sredstva dodijeljuju stranačkim tajkunima, koji će onda naći načina da svoju stranku finansiraju “ispod žita”. 

To je jedan čvor koji ni korona virus ne može da razbije. Mi živimo u sistemu ‘nacionalne političke ekonomije’, jer to nije višepartijski sistem, nego tri jednopartijska sistema nacionalno podijeljena. Opozicija dođe kao ikebana, sem nekoliko ljevičarskih partija koje su nedovoljno moćne i hrabre. Nas više pogađa sistem, nego što će biti najnegativniji mogući efekti korone. 

• MMF je odobrio kredit od 330 miliona eura, Evropska unija također je osigurala zajam od 250 miliona eura, Svjetska banka 33 miliona eura. Da li će veliki dio ovih sredstava ići na pokrivanje troškova ogromne javne administracije?

– Definitivno će nešto ići na pokrivanje tekućih troškova ovog našeg sistema. Ako zanemarim na momenat da su sredstva MMF-a blokirana zato što se u Federaciji Bosne i Hercegovine ne mogu dogovoriti kakav je odnos kantona i Ferderacije. Prema “Korona zakonu”, federalni budžet pokriva poreze i doprinose za radnike iz preduzeća koja se mogu kandidovati za pomoć. Dakle, iz budžeta se daju pare koje se ponovo vraćaju u budžet ili fonodve, a kantonima se ostavlja da plate neto plate.

Međutim, 200 miliona konvertabilnih maraka [oko 100 miliona eura] od MMF-a, koji trebaju ići u kantone u tu svrhu, ne idu zbog političkih svađa, i sada kantoni ne mogu da isplate neto plate. Dio tih kredita odlazi na stabilizaciju budžeta, a u opštinskim, fedralnim, državnim službama dva mjeseca se radi skraćeno ili svaki drugi, treći dan, a primaju se pune plate. To je nevjerovatno, anegdotski skoro.

Tu ima jedan momenat koji je pozitivan u svijetu i EU. Sada se ne daju pare bankama i firmama, nego direktno za plate radnika. Neko je shvatio da su rad i radnik najvažniji proizvodni faktor. Naravno, to je kratkoročna intervencija, na tri mjeseca. Dakle, oni koji dobijaju minimalac imaju puno manje prihode nego da nije bilo krize, što znači da će potrošnja biti manja. Tako će biti i u Bosni i Hercegovini.

• Koji će biti utjecaj svega toga na siromaštvo u Bosni i Hercegovini? Možete li objasniti razliku između relativnog i apsolutnog siromaštva?

– Analiza o radničkom siromaštvu u Bosni i Hercegovini iz 2017. godine pokazuje da 25 posto zaposlenih radnika sa svojom platom ne mogu za svoju četvoročlanu familiju da osiguraju da budu iznad linije apsolutnog siromaštva. Ako jedan član porodice ima ovu radničku platu, ne ovu prosječnu, on ne može porodicu izdržavati.

Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine siromaštvo mjeri kao relativno siromaštvo. To jeste metodologija koja se krositi u EU i ona pokazuje razlike u prihodima. U Njemačkoj je relativno siromašan onaj čiji je prihod manji od 60 posto prosječnog prihoda. Kada to preračunate, Nijemac koji je relativno siromašan ima jedno auto, živi u normalnom stanu i može ljetovati na Jadranu. A Nijemac koji je relativno nesiromašan može imati dva auta, kući i ljeto na Havajima. Dakle, relativno siromašni Nijemci su bogatiji od prosjeka u Bosni i Hercegovini. Zato je to potpuno neadekvatna metodologija. Po posljednjoj anketi, relativno siromašno je 16,9 posto stanovništva u Bosni i Hercegovini, a prosjek za zemlje EU-a je 24 posto, iz čega slijedi da je EU siromašnija, iz čega bi slijedilo da mi ovdje ne možemo da savladamo Nijemce koji dolaze da traže posao.

Apsolutno siromaštvo utvrđuje od zemlje do zemlje takozvanu liniju koja pokriva esencijalne troškove, uglavnom prehrambene. Kad se u Bosni i Hercegovini koristila ova metodologija, a to se radilo u okviru međunarodnih projekata, ispod linije apsolutnog siromaštva živjelo je 23 posto ljudi, a to je oko 800.000 stanovnika.

Vedrana Maglajlija (AJB)