hamburger-icon

Kliker.info

Žarko Papić : S ovom političkom elitom nam neće svanuti u Bosni i Hercegovini

Žarko Papić : S ovom političkom elitom nam neće svanuti u Bosni i Hercegovini

11 Maja
04:06 2014

PapicZ77Ono što je žalosno i što govori o nultom stepenu stvarne demokratije u BiH, jeste da nemamo nikakve demokratske procese unutar partija. Metaforički ću ponoviti, ako je ovo bio mali cunami, sljedeći put će biti biblijski potop u kojem za njih neće biti Nojeve barke, kaže u intervjuu za Oslobođenje Dr. Žarko Papić, analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.

• Gospodine Papiću, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić nedavno je izjavio da se, prema nekim pokazateljima, u FBiH osjeti blagi oporavak ekonomije. Da li je situacija baš takva?

– Oporavak ekonomije je krajnje relativna stvar. Realni društveni proizvod u FBiH, za 2012, za 2013. još nemamo podatke, bio je manji nego realni društveni proizvod 2008. Dakle, bila je tendencija velikog pada. Taj pad se sada usporava, ne zbog velikih rezultata jedne, druge ili treće vlade, nego zato što se reflektuje oporavak u Evropskoj uniji i na BiH. Dakle, tu moram reći, domaćih zasluga u mjeri u kojoj postoji nekakav uslovno rečeno oporavak, nema. Bitnija je stvar pratiti ono što su negativne tendencije posljednjih nekoliko godina, govorim o Federaciji, a ništa drugačije nije u RS-u, a to je dramatičan rast siromaštva. S obzirom na to da se IBHI time bavi, siromaštvo je u 2011. u odnosu na 2007. poraslo za pet procentnih poena.

Ako je 2007. bilo 18 posto stanovništva ispod linije siromaštva, 2011. je bilo 23 posto. To je četvrtina stanovništva. To je statistički podatak, ali analitički je jednako bitno pratiti i neke jako male stvari. Gledajte koliko ljudi više obilazi kontejnere danas, nego prije pet godina. To vam je uporedni podatak. Ili gledajte strukturu malih oglasa, ranije je neko prodavao sobu, sada prodaje stolicu. Gledajte koliko ima radnji koje otkupljuju zlato. U zadnju godinu one su “eksplodirale”. To znači da se bukvalno prodaje vjerenički prsten. Drugi negativni trend je udvostručavanje zaduživanja. Nije poenta samo MMF nego poenta je ovaj unutarnji dug – obveznice, trezorski zapisi itd, s jedne strane, i stagnacija društvenog proizvoda, s druge strane. Dakle, dug ide u potrošnju javnog sektora. To su dva osnovna ključna strukturna problema.

Nema realnog sektora

Vi de facto u BiH nemate realni sektor, onaj koji proizvodi. U BiH više nemate radnike. Imate bivše radnike koji sada protestuju, s pravom, jer kroz tu pljačkašku privatizaciju su ostali bez radnih mjesta ili im se ne isplaćuju plate više mjeseci unazad ili nemaju zdravstveno i socijalno itd. Dakle, ekonomska i socijalna situacija u BiH, u Federaciji, veoma je loša! I sad pazite, ne volim taj termin “spinovanje” pošto nikad ne znam šta znači. To se nekad pametno zvalo propaganda – a to je nešto gdje nastojite da ubijedite javnost u nešto što nije. To je, dakle, komentar na tu opštu situaciju. Te bombonice koje su već predizbornog karaktera, definitivno, nemaju nikakvu svrhu, jer gledajte, ne može neko ubijediti ni mene ni vas, a da ne govorimo o ovima koji žive od nekoliko stotina maraka, da se desio nekakav oporavak, da je budućnost svijetla. Sa ovakvom vlašću budućnost je mračna.

• Kome ovakva situacija najviše odgovara?

– Realni politički sistem de facto čine političke partije i njihova struktura. One se ni po čemu bitno ne razlikuju. One su sve kartelski organizovane. To su interesne grupe koje imaju vertikalnu hijerarhiju, nikakvu unutarpartijsku demokratiju. Sve što su tzv. politički programi ili platforme se pravi eseistički i u predizborne svrhe. Stvarni ciljevi partija su da osvoje što više glasova da bi kroz to osvojile što bolje pozicije, ne samo broj ministarskih fotelja nego da bi participirale u moći na način da mogu što više finansijskih i materijalnih sredstava da, recimo, prebace u neku svoju, ne mislim partijsku kasu, nego u taj neki svoj sistem koji obezbjeđuje neku vrstu podrške, uključivši i lično bogaćenje. E, tom karakteru političkih partija odgovara. Naime, tog karaktera ovo stanje je posljedica. I ovakvo stanje će se nastaviti dok se ne desi slom s tim karakterom političkih partija.

• Jesu li moguće promjene unutar partija?

– Manje od pola godine pred izbore na političkoj sceni imamo manje-više isto. Imamo dvije, uslovno rečeno, nove partije (SBB i  Demokratska fronta), koje samim tim imaju neku malu prednost u odnosu na druge, veliko je pitanje kako će proći, i imate ove stare strukture. Ono što je žalosno i što govori o nultom stepenu stvarne demokratije u BiH jeste da nemamo nikakve demokratske procese unutar partija. Bez demokratizacije partija nije moguć demokratski parlament, ni demokratija u širem smislu riječi. Gest Slobodana Popovića, njegov izlazak iz rukovodstva SDP-a, na neki način mogao je biti naznaka da će ljudi početi dolaziti sebi, a ne slušati glavnog šefa. Međutim, očigledno svi su vezani i spregnuti interesno tako da vi jednostavno nemate izlaz iz te situacije. Evo, gledajte šta se dešava Devedesetki.

Poraz SDP-a, SDA i SNSD-a

Moram reći da o Raguževoj orijentaciji mislim pozitivno. Prvo, on insistira na demokratiji unutar partije, drugo, ne želi da hrvatski narod bude pod vječitom kapom HDZ-a BiH. Dakle, želi neku vrstu pluralizma unutar nacionalnog korpusa, sa vrlo racionalnom idejom “idemo zajedno tamo gdje hrvatski interesi mogu biti ugroženi, ali nećemo ići zajedno za parlamente”. I šta se njemu dešava? Njega napušta dio rukovodstva. Ja mislim, za razliku recimo od HDZ-a BiH, da time Devedesetka jača jer su se očistili redovi od onih koji su očigledno sjedili na dvije stolice. To govorim kao ilustraciju onoga što bi bio pozitivan proces. Međutim, bojim se da je jako kasno sada za bilo kakve unutrašnje potrese i transformacije partija. Siguran sam da će do tih stvari doći poslije izbora i poslije, moja je procjena, izbornih poraza ovih koji se sada smatraju vladajućim – govorim o SDP-u, SNSD-u, SDA. Bojim se, jako se bojim da SDA može skrenuti udesno s obzirom na to da je Tihić van igre de facto, ali moram reći da promjene unutar partija su moguće tek kad se vidi nula bodova na izborima.

• Ostali smo i zvanično bez novca od MMF-a. Postoji li rješenje za izlaz iz novonastale situacije?

– Rješenje apsolutno na kratak rok nije moguće naći. Stvarno rješenje je ući u strukturne promjene. Kao makroekonomista dijelim mišljenje ovoga što jeste, ipak, najkompetentniji dio svjetske ekonomske misli koja govori o tome da koncept restrikcija i štednje nije dao dovoljne rezultate, da jednostavno treba stimulirati i potrošnju i proizvodnju. Dakle, nije riječ o smanjivanju potrošnje, nego o restrukturiranju potrošnje. Ako je riječ o štednji da definitivno, evo vidjeli ste šta su u Srbiji uradili, dio radnika administrativno-javnog sektora se ima prebaciti u privatni sektor i prozvoditi. Dakle, nije više na budžetu, nije taj aspekt potrošnje jer on prima platu zato što nešto zarađuje – to je jačanje realnog sektora.

To je osnovna strukturna promjena, promjena smanjivanje administrativne javne potrošnje, ne govorim o obrazovanju i zdravstvu, naprimjer, i s druge strane, jačanje realnog sektora. Bez ozbiljnih rezova i strukturnih promjena, jedna od njih će biti u reformi socijalne zaštite, na čemu IBIH momentalno privodi kraju taj projekat i prerađujemo zakone itd. da tih čuvenih četiri posto društvenog proizvoda koji se troši na direktne budžetske transfere, na socijalne naknade, bude usmjereno stvarno onima kojima treba, a ne statusno određeno. Najsmješnije, podatak za 2012. godinu, od svih budžetskih novčanih transfera direktnih, uključujem sve oblike i boračke i civilne, najsiromašnija petina stanovništva prima oko 17 posto tih sredstava, a najbogatija oko 20 posto. Stvar je potpuno apsurdna. I sad razvijamo tu metodologiju zajedno sa Univerzitetom Maastricht do boljeg ciljanja, kojom bismo omogućili da se gađa 10 posto najsiromašnijih i da se oni izvuku s tog dna, pri čemu nećemo da dirnemo boračko-invalidsku zaštitu. A ona će doći na red, kad-tad.

• Je li Federacija BiH finansijski održiva?

– Federacija je definitivno u administrativnom smislu preskupa. Ali i ovakva kakva je, ona bi bila mnogo bolja da se uopšte vodi neka ekonomska politika. Sada niko ne vodi ekonomsku politiku. Šta vlade rade, one skaču s požara na požar i gase ga, i sumnjam da neko podvlači crtu i sabira koliko košta gašenje nekog požara. Dakle, reaguju ad hock na specifične situacije. Ne postoji ozbiljna strategija. Neophodna jeste racionalizacija, hajmo reći, ustavnog uređenja Federacije. Odista jeste potrebna. Međutim, ja se jako bojim da smo mi potrošili, govorim o BiH, deset godina na doktrinarne sukobe oko ustavnog uređenja. O.K. ono ne valja, ali nema tako dobrog ustavnog uređenja u kojem bi ovaj realni sistem, ove političke partije funkcionisale drugačije. Ili nema tako lošeg ustavnog uređenja u kojem ozbiljne političke organizacije, s ozbiljnim ekonomskim politikama, ne bi mogle napraviti rezultat. Pazite, teorijski gledano, nemojte mi reći da je švajcarski sistem perfektno racionalan, da ne govorim belgijskom ili bilo kom drugom. Mislim da je vadiona za ovu našu kartelsku koaliciju, oni su svi de facto u indirektnoj koaliciji, te opšte priče oko ustava ovog ili onog. Treba ići mali malim koracima. Kad se uspijete dogovoriti oko tri mala koraka, četvrti može biti veliki, ali ako vi krenete od najvećeg koraka, onda blokirate sve male korake. To je, nasreću, shvatila i EU, i to poslije protesta.

Dinamički proces

EU je to ozbiljnije shvatila nego domaće političke elite i zato je, uslovno rečeno, išla na modifikaciju tog pristupa. Niko ne zna detalje šta to znači. Nije riječ o spuštanju ljestvice, nego riječ je o tome “dajte, ljudi, nećemo se zakivati u nekakve stvari oko kojih ovi očigledno ne mogu da se dogovore, morat će se kad-tad dogovoriti, ali hajmo krenuti od stvari gdje se mogu dogovoriti”.

• Može li se ustvrditi da je Federacija već doživjela kolaps, samo to niko ne želi javno reći?

– Znate, i kolaps je dinamički proces. Hajmo reći uslovno, bankrot je samo jedan segment u tom procesu. Dotle se još nije došlo. Međutim, proces, nažalost, vodi finansijskom kolapsu ako se ne dese ove temeljne strukturne promjene za koje je preduslov da se promijene političke elite.

• Koliko će generacija bh. državljana vraćati kredite koje će iza sebe ostaviti aktuelna vlast?

– Generacije i generacije će to vraćati. Mi se ne možemo tješiti da je zaduženost FBiH još nešto ispod 50 posto društvenog proizvoda, a Grčke recimo 180 posto, ili Hrvatske blizu 70 posto, a ni Srbija nije puno bolja. Ne možemo se time tješiti, jer nije najbitniji nivo zaduženosti, nego kako se taj dug koristi. Tragedija je što nove generacije neće imati koristi od tog duga. Da imam 18 godina, ja bih prihvatio da se FBiH zadužuje tako što će meni osigurati radno mjesto kad završim fakultet, pa ću onda vraćati ja dug, jer imam ga od čega vraćati. Čitava tragedija jeste u karakteru tog duga. On je definitivno potrošački, definitivno radi održavanja, neki kažu socijalnog mira. Ne! Političke moći.

• Koliko tako dugo?

– To dugo trajati odista ne može. Uostalom, svi uslovno rečeno analitičari, pa i ja spadam u one koji se dobre tri godine čude kako nema socijalnih nemira u FBiH. IBHI je kao organizacija bio na terenu i radio socijalne teme u svim opštinama u BiH. Dakle, znam kako to praktično izgleda. Mi smo u aprilu prošle godine objavili analitički dokument gdje stoji rečenica “nije pitanje hoće li biti socijalnog bunta, pitanje je samo kad će ga biti”. Procjena je bila jesen. Desilo se u februaru.

• Danas samo nekolicina građana javno negoduje, da li je taj bunt ugušen?

– Desila se Tuzla i naravno da spontani bunt nije kontrolisan. Drugo je pitanje zašto Sindikat nije prije šest mjeseci izveo radnike na ulicu u Tuzli i bilo gdje drugo, pa bi ih kontrolisao i ne bi bilo paljenja. Pa onda van pameti svake istog tog Bajramovića ponovo izaberu za predsjednika Sindikata. Dan kasnije dešava se Sarajevo. Apsolutno sam protiv nasilja. Kome je nasilje odgovaralo, tu osim političke analize treba uključiti čitav niz psihoanalitičkih aspekata. Postavit ću sad hipotetičko pitanje: Ko je odgovoran za kulturu nasilja u kojoj mi živimo? Ako vi ne možete proći ulicom da vam neko ne pokuša oteti tašnu ili ako meni neko za godinu dana tri puta obija auto da bi izvadio radio od 50 maraka, da bi ga prodao za 10 i kupio jednu dozu. Jako pozitivan aspekt je bilo samoorganizovanje ljudi koji protestuju u plenume, gdje su se artikulisali zahtjevi. Pokazalo se da se moguće samoorganizovati i da je moguća neposredna demokratija. To je najveća kritika postojeće demokratije kod nas, što su se građani koji osjećaju da ta zvanična demokratija ne izražava njihove interese počeli samoorganizovati, demokratski. Naravno, to je sve spontano i naravno da imate svačeg, ali isto tako činjenica je da se iz tih plenuma pojavilo nekoliko osoba koje su kvalifikovanije da budu premijeri – po vokabularu, po znanju i obrazovnom nivou, od postojećih. Međutim, ono što je najinteresantnije da od samog početka vlast, govorim o političkim elitama, funkcioniše savršeno efikasno. Mi kažemo oni su nefunkcionalni. Tačno!

Čisti lažnjak

Kad treba nešto rješavati u interesu građana, tada su totalno nefunkcionalni, ali kad treba rješavati problem opstanka na vlasti, onda su perfektno funkcionalni. Četiri vlade su podnijeli ostavke, kobajagi, jedna nova je izabrana tri će čekati izbore u tehničkom mandatu. Dakle, čisti lažnjak. Od samog početka ide zamjena teza – glavno je nasilje i paljenje, a protiv toga sam, ali drugi dan niko nije ni pominjao uzroke. Zatim ide drugi nivo, zastrašivanje. Pazite, direktor FUP-a bi mogao krivično odgovarati za svoje javne nastupe – to je terorizam, napad na ustavni poredak i najavljuje masovna hapšenja i na kraju se završilo sa dva klinca sa ili bez prava, u to ne ulazim. Ali je izveden pravi potez, dakle zastrašili su se ljudi. I amortizovali su se protesti, malo ljudi i dalje stoji pred Predsjedništvom. Ovi protesti su u značajnoj mjeri probudili svijest građana BiH.

• Mogu li se ponoviti događaji s početka februara?

– Ukoliko se bitno stvari ne riješe. Usvajanje seta antikoruptivnih zakona je pozitivna stvar. Moći ćemo ih dijelom pripisati i utjecaju protesta. Ali usvajanje zakona ne znači ništa. Ni po postojećim zakonima niko nije smio da krade, da pljačka kod privatizacije, da se bavi organizovanim kriminalom ili reketom. To što ste usvojili zakone, lijepo je da ste ih usvojili, ali to ne znači ništa dok se ne promijeni praksa. Ne može se promijeniti praksa dok političke kartelske organizacije funkcionišu ovako. I dodajem, niko ne smije da otvori te sudsko-tužilačke mafije. Sebi ne mogu da dođem: ta Kajmakovićka, kako podmeće Budimiru lažne pare, svi gledamo na televiziji i nikom ništa. To je stvarno nevjerovatno. Ne treba zaboraviti i tuzlanski protesti drugi ili treći dan su bili pred Tužilaštvom. Stvari stoje u ladicama godinama. Poenta je u sljedećem; na stranu te kozmetičke promjene koje imaju predizborni karakter – to što je Vlada FBiH tražila papire 20-ak privatizacija, to je stvarno da se čovjek zaprepasti. Zašto nisu tražili prije tri godine ili ranije? Jednostavno, to su predizborni potezi. Bojim se da će se naše političke elite baviti predizbornim potezima. Nema naznaka da bi se socijalna situacija mogla poboljšati. I ako ne shvati vlast, a očigledno je da nisu shvatili ozbiljno šta se dešavao u februaru, onda ih u nekom narednom periodu može očekivati nešto puno gore. Metaforički ću ponoviti, ako je ovo bio mali cunami, sljedeći put će biti biblijski potop u kojem za njih neće biti Nojeve barke! Kad to eksplodira, kad umjesto par hiljada bude tri dana 15 hiljada bez ikakvog nasilja, nema vlade koja to može podnijeti.

• Postoji li politička volja za reformom socijalnog sistema?

– Reforma sistema socijalne zaštite nije definitivno moguća ako se ne otvori i reforma većeg dijela kolača tih direktnih budžetskih transfera koji se odnosi na kompletnu boračku zaštitu. Ogroman broj, sada bih vam mogao nabrajati sadašnjih i bivših potpredsjednika Federacije, ministara, parlamentaraca itd. prima neki oblik invalidnine. Ja ne govorim o onim pravim, najtežim ratnim invalidima, nego govorim o onome, nemojte me krivo razumjeti, dobio upalu pluća u rovu. Dakle, to je jedan aspekt zašto se to neće dirnuti.

Jedan ministar

Ova Pandorina kutija koja se zove boračko-invalidska zaštita, ona će naići na veliki otpor zato što je to biračko tijelo svake od partija. Vi vidite da je druga ili treća najvažnija politička funkcija u RS-u predsjednik BORS-a. Dakle, u tome je problem. Vladu će vjerovatno ove stvari proći, moram izdvojiti Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, koje odista ima volju da provede ozbiljnu reformu. Ali to je jedan ministar.

• Hoće li nam svanuti i kada, profesore?

– S ovom političkom elitom nam neće svanuti ako se građani BiH ne probude i definitivno ne eliminišu iz vlasti ove koji su na vlasti. S ovima se ništa desiti neće.  Idealno bi bilo kada bi unutar postojećih političkih partija došlo do lomova u demokratskom smislu riječi.

Edin Barimac (Oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku