Kliker.info

Bilo je takvih, i sličnih bračnih parova u Bosni i Hercegovini nakon rata koliko god hoćete… Visokoobrazovanih a na minimalcu. Akademskih građana ove države a zaposlenih u firmama u stečaju. Radno sposobnih a bez uplaćenih doprinosa. Bilo je, naprosto, bračnih parova bez prava na bilo šta. Ali ih nije bilo mnogo koji su se odlučili rizikovati i pokrenuti privatni biznis. Mada, u takvim situacijama, rizikovati znači odlučiti da se više ne patiš i ne čekaš da firmu u kojoj si zaposlen kupi neki pametnjaković koji će je još više upropastiti. Zato su Nenad i Radomirka Vukoje, kako to pametan svijet kaže, odlučili sudbinu uzeti u svoje ruke. Otvorili su, nadomak Bileće, 1999. mljekaru Pađeni.

«Na samom početku, krajem prošlog vijeka, razmišljali smo o tome kako preživjeti. A kasnije, kako se u Bosni i Hercegovini popravljala situacija, sve je išlo svojim tokom. Imali smo nove prohtjeve u realizaciji, nova tržišta, nove otkupe. Ukratko: u ovih petnaest godina željeli smo napraviti i postići uvijek nešto više od postojećeg. Kada je kompletna porodica angažovana na istom poslu, kao što je kod nas slučaj, i djeluje u istom pravcu, onda sve ide brže,kvalitetnije i efikasnije», objašnjava Nenad Vukoje, osnivač, vlasnik i direktor ove mljekare.

DOBRA I LOŠA ISKUSTVA

Nenad Vukoje po struci je diplomirani inženjer saobraćaja, sarajevski student, a Radomirka je diplomirana ekonomistica, fakultet je završila u Dubrovniku. Mljekara je ime dobila po rodnom selu Nenada Vukoje koje je smješteno na području opštine Bileća, a izgrađena je tek nekoliko kilometara dalje od table na kojoj piše Pađeni, kada se vozite iz Stoca prema Bileći, u selu Plana, na 650 metara nadmorske visine. Vrlo lako ćete je uočiti, s lijeve strane ceste.

«Zapravo, sve je počelo od jedne pretpostavke. Moja supruga, koja je iz Trebinja, radila je u Jugomontaži, a ja u Jugoprevozu Bileća, i po završetku rata vjerovali smo da će se kvalitet i količina posla, u tim našim firmama, vratiti u one prijeratne okvire. Ipak, na vrijeme smo shvatili da će to teško ići, a kasnije se ispostavilo da smo bili u pravu. Jednostavno, nije nam se više isplatilo da idemo na posao, radili smo a nismo dobijali plate. I razmišljali smo od čega da počnemo. Bitno nam je bilo da otvorimo firmu od koje ćemo moći preživjeti i da od te proizvodnje možemo platiti sve troškove.

Tako smo i počeli, ali smo i odmah rekli sami sebi: nema povratka», prisjeća se naš sagovornik. Ipak, je li u tim počecima bilo trenutaka kada im je došlo da sve napuste, ostave, prodaju, pitamo. «Ima toga i sada», odgovara Radomirka sa smješkom. «Sigurno je da u svakom životu postoje fini i loši momenti. A iz finog i lošeg uvijek treba izvući neko iskustvo», «smiruje» Nenad: «To smo uvijek i radili, tako da nikad nismo dolazili u neke složene, da ne kažem, bezizlazne situacije. Poteškoće smo savladavali u hodu.»

Uglavnom, bilo je to početnih 130 litara prerađenog mlijeka na dan. U iznajmljenom prostoru gdje je sedamdesetih godina bila otkupna stanica, nedaleko od sadašnjeg, i budućeg sjedišta glavnog pogona i Direkcije firme Pađeni. «Veliko je bilo tada 130 litara. To je bilo mlijeko kupljeno od naroda iz ovog kraja. Tada smo imali jedan vojnički kazan od 300 litara i jednu pakericu. Naš prvi proizvod bio je jogurt u čašici od 0,2 litra, a prvi konzumenti narod od kojeg smo kupili mlijeko i naše komšije. Onda smo čašice jogurta prodavali nekim trgovcima u Bileći, pa kad tamo nismo sve prodali odlazili smo u Trebinje, potom u Gacko…

Proizvodnja je svaki danom išla uzlaznom putanjom, bila je izuzetno pozitivna. Pa smo vrlo brzo počeli razmišljati kako napraviti vlastiti prostor, kako povećati proizvodnju, kako se razvijati, pravili smo srednjoročne i dugoročne planove. Sada imamo dugoročni plan razvoja firme do 2025. godine! U tom planu, između ostalog, piše u šta ćemo investirati i koja tržišta treba da pokrijemo. Trenutno prerađujemo oko 35.000 litara mlijeka na dnevnoj bazi, za tridesetak proizvoda i u radnom prostoru od oko 3.500 kvadrata. Svake godine pokušavamo ‘izbaciti’ neki novi proizvod i pronalazimo neko novo tržište», tvrdi Nenad Vukoje.

Interesovalo nas je i koji je to recept za uspjeh? «Veliko odricanje i, naravno, volja za uspjehom», veli gazda Vukoje. I ljekovito hercegovačko bilje, tek da dodamo. «Poznato je da je Hercegovina krševit kraj. A u takvim krajevima ima dosta ljekovitog bilja, pa je i sirovo mlijeko kvalitetnije nego u nekim drugim područjima. U Hercegovini je registrovano čak osam stotina vrsta ljekovitog bilja, a priroda je najbolji lijek. I alternativna medicina je, naprimjer, nastala na osnovu bilja koje se može pronaći u prirodi. Kada su krave na ispaši, to se može jasno uočiti, neće da pasu ako im ne odgovaraju trave u prirodi.

Pa su životinje zdrave, a meso i mlijeko je najbolje upravo od životinja koje same pronađu i pojedu ono što im odgovara. Dakle, sirovina je ovdje izuzetno kvalitetna pa su i proizvodi upravo takvi. Važno je reći da krave koje su na ispaši daju malo mlijeka, u prosjeku 2.000 do 3.000 litara u laktaciji, a krave koje borave u zatvorenom prostoru moraju dati šest, sedam, osam hiljada litara mlijeka, zavisno od pasmine, da bi se posao isplatio.» Period laktacije, za one koji ne znaju, a mi smo tek naučili, traje otprilike dvanaest mjeseci, ili baš po seljački: od teljenja do teljenja.

NOVA DOBIT ZA NOVA ULAGANJA

Na lokaciji ovog uspješnog privatnog privrednog kolektiva boravili smo 20. decembra. Zid prostrane kancelarije, koja je namijenjena, prije svega, za donošenje «strateških odluka», krasi uramljeni grafikon. Od direktora smo dobili informaciju da je svake godine, od početne 1999. pa do 2013., mljekara Pađeni «rasla» za 20 do 25 posto…: «Osim ove godine, kada je zabilježen rast od blizu 40 posto! Svaka godina kod nas je kvalitetnija od prethodne. Dobit se kreće od pet do šest procenata od ukupne vrijednosti ostvarenog prometa.

Prema završnom bilansu za 2013. naša dobit je bila 300.000 KM. Koliki je bio prihod ove godine tek trebamo vidjeti, kad bude gotov završni bilans za 2014. godinu.» Kod vas nema recesije? «Jok!» A, sva dobit se, svake godine, pretvara u nova ulaganja, naglašavaju u mljekari Pađeni, ponosni i na svojih oko 1.000 kooperanata sa područja opština Bileća, Berkovići, Gacko, Nevesinje, Trebinje, Foča, Kalinovik, Han Pijesak, Rudo, Čajniče, Rogatica, Sokolac, Pale, Višegrad…

(Slobodna Bosna)