Kliker.info

Ubiti dijete jer je preglasno plakalo, čovjeka zbog parking mjesta, staricu zbog pljačke, verbalni obračun završiti sa nožem u srce…. Krvava statistika zbog koje s prvim mrakom nije uputno naći se na ulici, svakodnevica je BiH. I dok se ljudi zatvaraju u domove, u kojima su jedva sigurni, većeg odjeka u javnosti i u sigurnosnim službama nema. Jednako kao što nema ni rješenja, koje, vjeruju eksperti, znači i uređenje države, što mnogima nije u interesu. Mada, samo je pitanje kada će neko zakucati i na njihova vrata.

Monstruozno ubistvo dvogodišnjeg dječaka u Kaknju, dogodilo se nakon što je Semira Velagića, njegovog očuha, kako navode policijski izvori, nervirao djetetov plač pa je “bacio dječaka na kauč”. Obdukcija će kasnije utvrditi da je dijete preminulo od posljedica zlostavljanja. Slučaj je, bar ako je vjerovati komšijama i rodbini, iznenadio sve.

“Ne mogu da pudem pametna, da vjerujem da ga je ubio”- prokomentarisala je Velagićeva komšinica.

Ispostaviće se da su protiv Velagića ranije pokrenute tri krivične prijave zbog nasilja u porodici, prema njegovoj bivšoj supruzi. Još je strašnije što je majka ubijenog dječaka, koja živi s Velagićem, pokušala ubistvo prikriti rekavši kako je dijete palo s balkona na beton i tako se povrijedilo. Sve manja osjetljivost na nasilje, ali i opravdanja zločina znak su odavno bolesnog društva.

“U takvim uvjetima je sasvim logična situacija da je prema kriminalcu, socijalni odnos korektan, fini”, kaže sociolog Mirsad Abazović i navodi primjer:

“Nije se desilo da kada medijski uposlenici pitaju komšije kakav je bio, kažu divan, nikad to nismo očekivali, pa sve je to tako fino i porodično. Tu se radi o tome da ljudi bježe da prepoznaju nasilje nemaju institucionalnu zaštitu, nemaju zaštitu pravne države. Postali smo više osjetljivi prema kriminalcu nego prema onome ko pokušava da promijeni takvo stanje.”

Ništa manje monstruozan nije ni slučaj ubistva Kasima Halilagića kod Velike Kladuše. Samir Osmanagić smrskao mu je lobanju, zatvorio ga u gepek njegovog mercedsa i zapalio. Osmanagić je priznao ubistvo, a kao motiv su poslovi povezani sa trgovinom drogom.U svega mjesec dana i Sarajevo je vratilo epitet grada opasnog življenja. I dok policija tvrdi kako nema porasta kriminala – statistički, zateći se s prvim mrakom na ulici više nije uputno.

Nedavno je zbog sukoba oko parking mjesta u starom dijelu grada ubijen Vedad Bajrica. Uhapšeni su osumnjičeni Ademir Pezo i Samir Potogija. Nedugo potom u Sarajevu je nožem zboden osamnaestogodišnjak, jer je blicao vozilu koje se kretalo sporo, a osoba kojoj je signalizirao kasnije ga je ubola nožem.Životi se gube i u saobraćajnim nesrećama, uzrokovanim bahatom i brzom vožnjom. Reagirao je i gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić zbog alarmantnog stanja u gradu.

“Povećan je broj krađa vozila, kladionica, trgovina džeparenje u sredstvima javnog prijevoza, kao i provala u stanove. Ulice Sarajeva postale su poligon za utrke” – konstatovao je gradonačelnik.

Vlast gluha, reakcije posljedične

Komšić kao rješnje vidi povećano prisustvo policije u naseljima i na ulicama, kao preventivnu mjeru. S druge strane, prvi čovjek kantonalne policije ministar Nermin Pećanac kaže kako je do danas u glavnom gradu počinjeno šest ubistava i da su sva riješena u svega nekoliko sati.Po tim parametrima ne može se govoriti o neefikasnoj policiji. Ali može o procedurama i zakonima koji nikako ne služe prevenciji. Analizirajući zakone o držanju i nošenju naoružanja došli su do zaključka da “sankcije ne daju onaj rezultat koji se očekivao”.

“Mi smo tražili izmjene tog zakona. Da nema novčane kazne za ilegalno nošenje oružja.Tražili smo da to bude od jedne godine do tri (zatvora op.aut). Skupština Kantona Sarajevo je to odbila”, tvrdi Pećanac.Vlast je gluha, a reakcije posljedične. U lancu nešto ne štima već godinama i to u cijeloj zemlji, gdje kriminalci sa sudskim presudama mirno šetaju čekajući da dođe njihov red da odsluže kaznu. Svjestan je toga i gradonačelnik Komšić rekavši “policajci uhapse, predsju ga sudu, sud ga pusti na ulicu zato jer nema dovoljno zatvora”.

“Pa kako 20 godina poslije rata nemamo dovoljno zatvora za kriminalce i maloljetnike?”, upitao je gradonačelnik.

Mnoga ubistva počinili su mladi ljudi i to, mahom, ona iz koristoljublja. Tako je nedavno u mjestu Mokro nadomak Sarajeva ubijena Radojka Jugović. Nju je ugušio 22- godišnji Nemanja Đokić koji je tražio novac koji je nesretna žena čuvala za vlastitu sahranu i spomenik. Radenko Vasiljević, načelnik CJB Istočno Sarajevo potvrdio je kako ubica čak nije ni našao novac.“Mi smo ga pronašli u kući”, kazao je.

Sve mlađe ubice i sve monstruozniji zločini posljedica su višestruke nebrige za dobrobit društva koje je sve manje osjetljivo na ono što se oko njega zbiva, što potvrđuju i sami građani.“Da nismo pasivni i hladni prema tome šta se dešava u komšiluku ili mom prijatelju na ulici”, konstatuje jedan Sarajlija.

Elementarno odsustvo pravne države u BiH znači da njime gospodare drugi centri moći koji imaju uticaj i na sigurnosne agencije. Devastirana je porodica, više se djeca ne uključuju u organizacije koje će ih usmjeravati – sve se urušilo, navodi profesor Abazović, mada je “očigledno da vladajućim strukturama odgovara ovakvo stanje, ali dokle? Svaka sila za vremena.” – konstatuje Abazović.

Kao moguće rješenje Abazović predlaže da “vratimo dostojanstvo obitelji, ojačajmo je ekonomski, moralno i usmjerimo ogromne snage u obrazovanje i društvene organizacije, a ne da svako dijete koje hoće da trenira košarku, rukomet, nogomet mora da plati. Porodica koja je ekonomski uništena ne može da plati”.

Političke blokade, zastoji u reformama, promocija vlastitih i partijskih ispred interesa građana došli su na naplatu na najgori mogući način. Ali, kako navode stručnjaci, može i gore.

(Kliker.info-RSE)