hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : U čijem su avionu Bošnjaci?

Vildana Selimbegović : U čijem su avionu Bošnjaci?

25 Marta
13:51 2013

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Avion Azre Radončić sretno je sletio u Sarajevo. Liderska šestorka je prezadovoljna. Riješili su pitanje Sejdić – Finci. Šefik Džaferović, potpredsjednik SDA, i jedini koji je u Bruxelles putovao miješajući se s običnim svijetom, nije krio zabrinutost: u Bruxellesu je otvoren put ka trećem entitetu, rješenja će – umjesto u Izborni zakon – direktno u Ustav Bosne i Hercegovine, o Ostalima nije ni bilo riječi, a na stolu je bila ponuda koja u izborni sistem uvodi novi, elektorski princip po kojem, tumači Džaferović, glas jednog Hrvata vrijedi pet bošnjačkih. U ime svoje stranke, Džaferović je rezolutno odbio prijedlog.Lavina reakcija ne jenjava. No, o detaljima susreta u Bruxellesu, osim Džaferovića, niko i ne govori. Milorad Dodik, istina, nije krio sreću što Republika Srpska ostaje jedna izborna jedinica, bez ikakvih izmjena, što je potvrdio i Mladen Bosić. Već poslovično suzdržljivi Božo Ljubić konstatirao je da su "na dobrom putu", Draganu Čoviću se žuri da sve prođe u Parlamentu. Kako su Bošnjaci prošli i jesu li zaista diskriminirani, Senadu Hadžifejzoviću njegov gost, aktualni ministar sigurnosti i domaćin onog Azrinog aviona, niti je htio niti je želio odgovoriti iako je, sudeći po programskojšemi, probio sve rokove emisije.

Uzalud je Senad tražio detalje iz Bruxellesa, uzalud se raspitivao za elektorske glasove, uzalud je ravno tri puta pitao svog gosta je li svjestan odgovornosti izdaje Bošnjaka koju je preuzeo prihvatajući ponuđeno: od Radončića je dobio samo i jednako jedno te isto – objede na račun SDA i niti jednu jedinu rečenicu iz koje bi se dalo makar naslutiti kako je to riješeno pitanje Ostalih prošlog petka. Saznali smo da su razgovori vođeni jedan na jedan, tj. da su Stefan  Sannino, Peter Sorensen i Renco Davidi razgovarali ponaosob sa svakim od sedam pozvanih, da je Džaferović reagirao i na zajedničkom ručku, da je prijedlog Evropske komisije, ali da ga ne žele tako predstaviti, te da ostaju tri člana Predsjedništva – jedan bošnjački, drugi hrvatski i treći srpski. Što će reći da Ostali neće dobiti svog člana, a kakoće sve funkcionirati, Radončić je krio jednako kao svoje dugogodišnje veze s Naserom Keljmendijem. I od Hadžifejzovića zatražio da mu vjeruje na časnu bošnjačku riječ, nudeći kao argument svoj "lični, realizirani uspjeh" koji je – kako je objasnio – "najveći u historiji bošnjačkog naroda"?!

Ne mogu da odolim: da vidimo kako to izgleda najuspješniji Bošnjak u historiji, makar se sam tako titulirao. Rođen je u Gusinju, Plav, iz čega valja zaključiti da se uspješni Bošnjaci trebaju tražiti po drugim zemljama; od škole ima četvorogodišnje nastojanje da se dočepa svjedočanstva KV trgovca; kao partijskom funkcioneru SK-a na općinskom nivou trebale su mučetiri godine da dobije diplomu nastavnika likovnog, čime je završio svoje obrazovanje, pa sa riječi krenuo na djela. U BiH je dospio na još uvijek nerazjašnjene načine da bi nešto duže od godine bio u kabinetu Sefera Halilovića, u vrijeme dok je Halilović bio načelnik Glavnog štaba ARBiH. Da je vidio front postoji samo jedan dokaz: fotografija na kojoj je go do pasa, navodno snimljena nadomak Trusine, netom po okončanju nedjela za koje se vodi postupak pred Sudom BiH u predmetu ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima. U jesen ‘93, uči nas historija, završio je u zatvoru zbog odavanja vojne tajne. Nije osuđen, već se stavio na raspolaganje SDA da joj napravi bošnjački Avaz. Nema islamske države iz koje nije kanula koja para u ovaj projekat, koji od svog nastanka sustavno progoni Bošnjake – obrazovanije od svog utemeljitelja, one koji imaju veće firme od njegove, one koji imaju više firmi od njega, one koji nemaju ništa, ali imaju drskosti da misle svojom glavom, one koji nemaju džipove, one koji nisu kredite Razvojne banke FBiH dobijali na zahtjev faksom, one koji su pisali o Naseru Keljmendiju kad je došao u BiH, one koji su istraživali njega, Keljmendija i ostalu bulumentu koja u raljama kriminalne hobotnice drži i BiH i Bošnjake, one koji su upozoravali na njegove poslove s Miroslavom Miškovićem, one koji su…

Mala digresija: nedavno se jedan ovdašnji istražitelj susreo sa kolegama iz regije (što bi rekao Himzo Selimović: akcije Besa i Igman su operativne, pa ih zato ne komentira) koji su se interesirali ima li u BiH snage da se do kraja razotkriju poslovi Nasera Keljmendija, sa svim onim kracima sistema u koje je, zahvaljujući svojim vezama, uplovio novcem od droge. Naš je predstavnik mudro odgovorio: Keljmendiju je istekao mandat. Kad su zbunjene kolege pitale je li se to odnosi na njegovo bjekstvo, ovaj je domaći predstavnik pojasnio: Ne, nego na njegovo dosadašnje vođenje istraga – on je završio proces Gašiju, Dacićima i Turkoviću, sad je red da i mi završimo jedan proces, njegov.

Vratimo se samoproglašenom najuspješnijem u historiji Bošnjaka, Fahrudinu Radončiću, poslovnom partneru tog istog Keljmendija, po vjerodostojnom (potvrdio Himzo Selimović) izvještaju Interpola, prvom do Nasera nakon njegovih sinova. Je li i to kriterij za bošnjačke uspjehe? Ili je kriterij uspješnost supruge koja je dan prije nego će u Bruxelles ispratiti avion sa šestorkom, bila jedan od glavnih likova u sudnici u kojoj se sudi Turkoviću, optuženom za vođstvo zločinačke organizacije? Inkriminirani vođa zločinaca uredno je pitao svjedokinju je li bila prisutna kad je Azra Radončićnjegovoj supruzi Šejli nudila novac da se u procesu ne pominje Fahrudin Radončić?Odgovor je bio: da.

Pravo pitanje je, zapravo, pristaju li Bošnjaci da im jedinica mjere uspjeha bude taj i takav Radončić, ma kako se danas činilo da je postao poželjan partner i Evropi i Americi: iako se kod Hadžifejzovića hvalio kako on vodi Bošnjake "daleko od iransko-vehabističkog puta", što je objektivno odlična žvaka međunarodnim predstavnicima nezainteresiranim za BiH koliko za zvjezdice u karijeri, nije niti jednom riječju odgovorio gdje su Bošnjaci na tom evropskom putu, tačnije na šta je on u ime Bošnjaka pristao, kako u izmjenama izbornog procesa, tako i u izmjenama Ustava koje je prihvatio u Bruxellesu. Ostao je nijem i na insistiranje da objasni zbog čega Dodik likuje, dok je na pitanje o elektorskim glasovima lakonski odgovorio da oni u BiH već postoje?! Ako je i od najuspješnijeg, previše je. Što se Bruxellesa tiče, jasno je: papir koji ne postoji valja predočiti javnosti, pa da vidimo ko to maže oči Bošnjacima. Ili makar u čijem su avionu za Evropu.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku