Kliker.info

Početak aprila je u novinarskom svijetu rezerviran za Senada Hadžifejzovića: gdje god bio, on se slikom i riječju vrati na one dramatične dane iz 1992. godine. No, možda i zato što sam i sama svjedočila tom vremenu, moram priznati da sam prošle subote njegov Centralni dnevnik pratila zbog ankete.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Zanimali su me rezultati glasanja povodom pitanja – ko će biti novi predsjednik SDP-a BiH? Nešto ranije, anketno pitanje – ko će biti nasljednik Sulejmana Tihića na mjestu predsjednika SDA – izazvalo je popriličan interes javnosti, ali i različite komentare: iskreno, zaista je frapantno zazvučalo da, recimo, aktuelnog zamjenika predsjednika stranke i člana državnog Predsjedništva Bakira Izetbegovića, kojeg dobar dio javnosti već vidi kao lidera, u telefonskom glasanju ubjedljivo, do nogu, poraze ne samo već pominjani protukandidat Adil Osmanović već i skoro pa zaboravljeni dvojac Denis Zvizdić i Abdulharis Šeta.

Zvizdić je Šetu naslijedio na mjestu predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo i mada su brojni stranački upućenici umjeli tvrditi kako je 100 posto Bakirov, usuđujem se reći da ni Šeta nije bio tuđi. Istina je, zapravo, da je sarajevska SDA godinama oponirala, nazovimo to tako, Tihićevoj struji, za koju se ima običaj reći da je listom čine kadrovi iz Republike Srpske, struji dakle čiji bi eventualni kandidat mogao biti Osmanović. Kako se, recimo, u ovu vrst podjele uklapa Asim Sarajlić, koji je, čak i kada je degradiran u stranačkoj hijerarhiji, redovito bio Tihićev veliki od palube? Ili, Amir Zukić, SDA-ov vječni gensek, alfa i omega svakog stranačkog poluposla? Sarajlić je bio izaslanik Predsjedništva SDA u čistki kojom je pometen Šeta i doveden Zvizdić; Zukić je u istom poslu nedvojbeno imao zasluga, no nikada sebi nije dozvolio rat sa temeljnim Sarajlijama okupljenim oko Šete, a i jedan i drugi su – što bi rekli dobro obaviješteni – sve svoje resurse stavili na raspolaganje upravo Izetbegoviću, pa slijedom logike i Zvizdiću?

Je li u ovoj priči ambicija pobijedila odanost ili je, naprosto, cijela anketa u kojoj su ispred Izetbegovića i Bakir Alispahić, smijenjen nedavno unutar Grupe za sigurnost, ali i Tešnjak Šemsudin Mehmedović, državni poslanik koji je i uoči stranačke Konvencije isticao vlastitu predsjedničku kandidaturu, pokazatelj da je bitka za Tihićevog nasljednika tek počela? Pusti, sve su to gluposti, kazao mi je poznanik kada sam mu postavila ovo pitanje i rekao: Šta oni misle, da će Bakir plakati ako mu namjeste jednu anketu? Kongres SDA treba biti održan 15. maja 2015. i zaista je rano za bilo čije suze – odgovorila sam – ali moglo bi biti kolektivnog plakanja ako se nastavite baviti sobom umjesto izborima. No, izgleda da su to i u samoj SDA shvatili i daleko od Šete i Zvizdića napravili listu prioriteta: oktobar, oktobar, oktobar, a tek onda stranački izbori.

U međuvremenu, krenula je druga anketa na Face TV: ko će biti novi predsjednik SDP-a BiH? U ovom času, ubjedljivo vodi Tuzlak Denis Bećirović, no ko zna ko će sve iskočiti do petka, do kada traje anketa. Ima tu, naravno, različitih kandidata – od Nermina Nikšića i Damira Hadžića, za koje i u samom SDP-u tvrde da se već odavno otimaju za Lagumdžijinog nasljednika, preko Svetozara Pudarića i Jasmina Imamovića do Lidije Korać i Hamdije Lipovače, koji je u prošlu subotu ubjedljivo bio na začelju sa nula posto glasova. Samo jednog nema: Zlatka Lagumdžije. Može li, zaista, ikada i iko naslijediti Zlatka Lagumdžiju osim Lagumdžije samog?

Bećirović (i) ne krije da je uvjeren kako bi baš on mogao biti Lagumdžija umjesto Lagumdžije, no Damir Hadžić se nerijetko i ponaša kao da je Lagumdžija lično. Sa svim onim manirima kojim i Veliki vođa iritira obični i pošten svijet. Nermin Nikšić, Zlatkova federalna uzdanica i (opet) udarna pesnica za borbu protiv korupcije, sukobio se do sada u više navrata s Hadžićem, sinonimom za korupciju, i to na kapitalnim projektima. I redovito izgubio. Da ne kažem, bio povaljen. Zli jezici tvrde da je svakom povaljivanju kumovao Lider osobno iz čega bi, valjda, trebalo zaključiti da je Hadžić Lagumdžijin favorit, ali svi koji bolje poznaju SDP znaju da je Zlatkova ćud varljiva. Uzmimo samo primjer nultog Lipovače. Nema ko se protiv Hamdije borio nije: Krajišnici listom, njegova partijska i šira baza, po najmanje dva puta su ga smjenjivali i svaki se put Lipovača – uz pomoć emisara iz centrale i Lagumdžije osobno – vraćao u sedlo.

I pretprošlog vikenda, kada je bila Konvencija SDP-a i kada se Zlatko svečano zakleo neponovljivim (partijskim) grijesima, Lipovača je imao toliko drskosti da svom Lideru objasni da je malo polupao rodove i u lice mu skreše kako je najveći grešnik – on sam. Iako je čak i po društvenim mrežama pukla priča da je između Lagumdžije i Lipovače umalo došlo i do (fizičkog) obračuna, svjedoci tvrde da se Lipovača naprosto pokupio kada mu je bilo dosta patetike i napustio stranački skup. Nije jedini, no za njim je, tvrde isti izvori, otišao Lagumdžijin najodaniji ministar (svih vremena) Predrag Koka Kurteš. U boljoj BiH, onoj EPP knjižici SDP-a, ni Kurteša ni cijelog federalnog Ministarstva unutarnjih poslova nema. Što je proglašeno tehničkom greškom. E, sad, ko je sve u SDP-u zadužen za tehniku i greške, dalo bi se raspravljati, no mnogo je zanimljivija scena viđena iste noći u omiljenoj Lagumdžijinoj kafani (grešnoj iz bezbroj razloga, a ponajviše zato što je upravo Lagumdžija sve velike odluke donio za istim kafanskim stolom). Elem, za Lipovačom i Kurtešom, put kafane krenuo je i Lagumdžija i uz čašicu razgovora objasnio svojim partijskim drugovima koliko ih voli i koliko ih on čuva od svih ostalih?! Svjedoci tvrde da je tu pala i ozbiljna muška suza. Zlatkova.

Ima tome osam godina. Nekako uoči partijskog SDP kongresa, u vrijeme kada su odani Lagumdžijini kadrovi listom obilazili moguće protukandidate, među kojima je bio i Bogić Bogićević, objašnjavajući im da SDP nema boljeg lidera od Zlatka, Svetozar Pudarić, današnji gensek SDP-a i potpredsjednik Federacije, ljutito mi je rekao: “Neće Zlatka nikada niko smijeniti osim nas! A mi, njegovi partijski drugovi, mislimo da je on najbolji!”. Kako tad, tako i danas. Zato sam ja uvjerena da nema tog statuta koji može pobijediti uvjerenje Zlatkovih drugova da je jedini mogući Lagumdžijin nasljednik Zlatko. Izbori su važni, ali je Zlatko važniji. Da je drugačije, možda i ne bi bilo potrebe busati se u prsa i vikati: Griješili smo! Jer, šta ćeš, majčin sine, kad dođe dan polaganja računa? Ni muške suze neće pomoći, a kamoli ankete bez Lagumdžije.