Kliker.info

Nije neka vijest ali jeste očekivana: Miloradu Dodiku, predsjedatelju Predsjedništva BiH, zastava Bosne i Hercegovine uopće nije smetala na prijemu koji je povodom pravoslavnog Božića organiziran prošlog petka.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Priča o zastavi Dodiku je trebala tek toliko da ima svoj politički show do sljedeće teme, da ne kažem one najvažnije – kosovske. Otuda njegovo prednovogodišnje vezivanje RS-a i Kosova u paket čija se mašna očekivala 9. januara, na proslavi Dana RS-a o kome Ustavni sud BiH još nije rekao svoju posljednju riječ. Istina je da je još prošle godine, u zaleđu halabuke oko prisustva Trećeg puka banjalučkoj svečanosti, sam Dodik upregao sve svoje satelite kako bi izmjenom entitetskog zakona pokušao zadovoljiti presudu (o čemu sa znatnim zakašnjenjem ovih dana priča državni ministar pravosuđa Josip Grubeša), no o procentu njezina ispunjenja opet treba da odluči Ustavni sud BiH: u to je doba Dodik svoje aktivnosti provodio ispod radara, svakodnevno barem po tri puta optužujući Mladena Ivanića da je nedovoljan Srbin jer eto nije u stanju dovesti Treći puk u Banju Luku, a on ove godine ne da nije bio u stanju nego se loše pravdao vlastitom odlukom kako neće da ponižava vojnike OSBiH. One iste kojima je Božić čestitao pod zastavom BiH.

Kako god, i zastava i Treći puk, pa čak i demonstracija despota (hoće jezik pravo) na proslavi 9. januara ostali su na margini antihrvatske histerije iz Zagreba. Hvala Vjekoslavu Bevandi na naslovu, da ne bi njegove odbrane Dragana Čovića, a i vlastitog prisustva svečarskim idama u Banjoj Luci, zaista bi teško bilo osmisliti ovako besmislenu optužbu. Ne, neću ovaj put ponavljati sve antihrvatske rečenice koje su povodom boravka delegacije hrvatskog naroda (a zapravo ne baš ni reprezentativnog vrha ovdašnjeg HDZ-a) izrekli hrvatski političari iz susjedne zemlje, neću se čak baviti ni ekspresno smijenjenim Ivanom Del Vechiom koji je u ovoj priči samo kolateralna šteta relacije Dodik-Čović, čini mi se bitnijim pokušati rasvijetliti dubine ambisa u koji je Dodik svečano bacio Čovića. Da se ne zavaravamo: lider SNSD-a je posve u pravu kada ovog vikenda propituje zašto u Banjoj Luci nije bilo sporno veličanje 9. januara u režiji srbijanske delegacije i ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, te kao jednako važnog gosta i sina još uvijek nepravomoćno presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. U moguće odgovore mogao bi se ubrojati, recimo, podatak da Mladićevom sinu ni Dodik ne zna ime, sve što je važno iz njegove karijere jeste da mu je otac još u maju 1992. upozoravao da ne zna kako će Karadžić (Radovan, osuđeni ratni zločinac) i Krajišnik (Momčilo, već odležao kaznu) objasniti svijetu političke ciljeve jer “to je, ljudi, genocid” koji je u Srebrenici Mladić na terenu i proveo. Prisustvo sina komandanta genocida je dekor, da ne kažem zastava kojom Dodik želi poručiti da od Karadžićevih i Krajišnikovih tadašnjih političkih ciljeva nije odustao. Naravno, srbijanska premijerka Ana Brnabić i djelom i riječju treba da potvrdi da današnja Srbija to također želi i hoće, a na ambasadora Ivancova ne treba trošiti riječi: on je najvažnija značka na Dodikovom političkom reveru, koja svojim fizičkim prisustvom svjedoči poruku predsjednika – pazi sad! – ruskog moto-kluba “Noćni vukovi” Aleksandra Zaldastanova, znakovitog nadimka Hirurg, koji je čestitajući 9. januar, kako javlja RTRS, naglasio “da je Dan Republike proslava svih Srba, gdje god da žive u svijetu”. “Želim vam veliku snagu, volju i strpljenje, da se nosite sa svim nepravdama, sa svim izazovima i mahinacijama neprijatelja. Neka dođe vaše dugo očekivano ponovno rođenje”, kazao je Zaldastanov, a prenio RTRS dodajući da je i “poželio da se san Srpske, tačnije dugo očekivani san ostvari. Poželio je da Republika Srpska postane jedan dio majke Srbije, te da se to u skorije vrijeme i ostvari.” Noćni vukovi su – osim na defileu u Banjoj Luci učestvovali kod kuće na “predstavi” koju su nazvali “Ruska mašta”, a koja, kako je Zaldastanov objasnio, ima “za cilj da pokaže herojsku borbu za ostvarenje toga sna. Naprijed, Srbijo! Ispuni svoju maštu!”

Dakle, kad se ovo sve zna, pa je još i očekivano, da ne kažem utabana politička staza kojom Dodik korača, onda uopće dileme nema zašto je reagirao baš svako ko u Zagrebu iole drži do članstva Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-savezu. Prisustvo svog ambasadora defileu i akademiji proslave prijetnji, zveketa oružja i obećanja nastavka regionalne krize, Hrvatska je, upravo kao članica EU i NATO, morala kazniti. Zna to jako dobro i Europejac Čović, o čemu svjedoči njegov kiseli osmijeh na svim snimkama velikog događanja. Zna to i njegov koalicioni partner Dodik kome nije bilo dovoljno da bude kažnjen samo Del Vechio, trebalo mu je da očita lekciju lideru HDZ-a. Ona koja boli jeste upravo zagrebačka: Čović i bevande pravu su poparu pojeli jer je majstor Dodik ukalkulirao histeriju koja je morala uslijediti dodjelom Karađorđevog ordena osuđenom ratnom zločincu. Ne Ratku Mladiću ili jednom – a nije da ih nema – od onih koji su naređivali smrt, pogrom, silovanja i uništavanja po Bosni i Hercegovini, već Slavku Lisici, koji se zlodjelima dokazivao po Hrvatskoj. Otud (zagrebačka) antihrvatska histerija, kako je reakcije na (sa)učešće u proslavi RS-a okarakterizirao Vjekoslav Bevanda, pokušavajući da krizu zadrži tamo gdje je njegov partijski šef skupa s koalicijskim partnerom sustavno proizvodi – u Bosni i Hercegovini.

No, da je vrag odnio šalu, objelodanjeno je ipak u Zagrebu. Upravo priznajući da mu više nije do šale, saborski zastupnik SDP-a Hrvatske Arsen Bauk čestitao je hadezeovcima Dan RS-a. Jasno je zapravo svima da se ne samo Bosna i Hercegovina već ni cijeli region nema čemu nadati dokle god bilo ko slavi ratne zločin(c)e i još ih kiti ordenjem. Logika Zagreba je također jasna: svoje pravo na rastući fašizam u vlastitoj zemlji vrijedi čuvati i ogradom od Čovićevog veličanja osovine Banja Luka – Beograd – Moskva. Otuda od njega ruke peru i bivši i sadašnji lideri HDZ-a Hrvatske. Još je jasnije da je ovogodišnja proslava 9. januara Dodikovo prostiranje crvenog tepiha za doček Vladimiru Putinu u Beogradu. Samo je nejasno do kada će ova domaća, bosanskohercegovačka agonija prijetnji, zveketa oružjem i proslava svega čega se normalan čovjek stidi, trajati. Do raspodjele fotelja među udrugom B/H/S kreatora današnjice? Uostalom, zar iko ima dilema da je Dodik Čovića i kažnjavao zbog opetovanog zavlačenja u formiranju Vijeća ministara i svako malo obećanja da će to biti do kraja mjeseca?