hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Mile, Zlaja i ostala raja

Vildana Selimbegović : Mile, Zlaja i ostala raja

16 Decembra
19:12 2013
Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Moja drugarica Ceca ima jedan dobar običaj: kad joj je najgore, kad od muke i pritisaka, optužbi, laži i svakodnevnih udaraca, povlačenja njezinog svjedočenja u Haagu koje je ubjedljivo naj(zlo)upotrebljenije na planeti, hoće iz kože da iskoči, ona posegne za Facebook vicevima. I onda ih podijeli s prijateljima. Evo jednog od friškijih. Kaže Mile Dodik svojoj supruzi: "E, stvarno je ova Republika Srpska država! Pa pogledaj ti ovo naše imanje, uljepšalo Laktaše. Imamo i vikendicu, i vilu na Dedinju, nađe se još pokoji stan i auto. Djeca zbrinuta. Tebi jedna žena dolazi da čisti, druga da kuha. Šta bi tek bilo da oboje radimo?"

Vrlo sličan kruži i Federacijom, no glavni su likovi supružnici Lagumdžija: "Kupili Zlatko i Amina cijeli sprat zgrade koji obezbjeđuje pogled s visine na rezidenciju američkog ambasadora. I angažirali arhitektu koji je dobio zadatak da od sprata napravi topao dom. Prezentira arhitekta neophodne prepravke, a Amina pita koliko to sve košta. Ovaj slegne ramenima i kaže: Sitnica, ni cijeli milion maraka. Na to će Zlatko: Ne sekiraj se, Amina, posudit ćemo od djece, vratit ćemo im za naša vakta!".

Osviješteni socijaldemokrati, ovi federalni, vjerovatno bi u vicoanalizi pronašli makar pet nedostižnih prednosti bračnog para Lagumdžija u odnosu na Dodikove, uključujući i onu da oboje rade, no poente viceva, makar na ovim našim prostorima, i jesu da u svakom ima podosta istine, ali i da su crni da crnji teško mogu biti. Ja bih dodala i još jednu karakteristiku: naši se vicevi obično takmiče s našom otužnom stvarnošću. Da je tako, poprilično ilustrira i najnovija polemika koju glave porodica Dodik i Lagumdžija vode sa Željkom Komšićem, još jednim socijaldemokratom o kojem borci Armije BiH također imaju crnjak ("vidi se da je samo nosio pušku, još uvijek sjedi u istom, predratnom stanu").

Polemika je počela zbog jednog naoko nevažnog pitanja: Ko tačno pravi i potpisuje stand by aranžmane s Međunarodnim monetarnim fondom? Već godinama, naime, MMF postavlja uvjete i rokove, od njegovih tranši zavise nam i zdravlje i djeca u školi, penzije i invalidnine i to za sve borce redom, bez obzira u koga su sve pucali, plaće silnih službenika koji nam s visina onog Zlatkovog stana iz vica poručuju da smo listom nesposobni i neobrazovani bez partijske knjižice. Od MMF-a nam zavisi bukvalno sve. I onda jedan Željko Komšić, kome valjda više nije dovoljno što je kamen svih kamenja spoticanja u presudi Sejdić – Finci, baš kao Alisa tek izašla iz zemlje čuda, postavi to banalno, da ne može biti banalnije pitanje: Ko to pravi i potpisuje aranžmane s MMF-om? Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, kaže član Komšić, iako je jedino Ustavom i zakonima ovlašteno da vodi međunarodnu politiku, a MMF je međunarodna organizacija, o stand by aranžmanima nema pojma.

Možda bi ovo Komšićevo pitanje (p)ostalo retoričko da nije izazvalo nezapamćeni bijes dvojca Dodik – Lagumdžija. Mile iz vica je trenutno posegao za argumentom svih argumenata Dragana Čovića: Komšić je bez legitimiteta, objasnio je i odmah iskoristio priliku da udari po državnim institucijama, najavljujući kako će jednog lijepog dana Republika Srpska pažljivo odabrati trenutak kada će donijeti zakon da se u RS-u ne primjenjuju oduke Ustavnog suda BiH. Zna Mile da to nije za dan, dva ili mjesec, ali taj dan će doći, obećava on, ne precizirajući hoće li tada baš sve porodice u Srpskoj imati koliko on i nezaposlena supruga mu. Dodikov sporazumni partner Zlatko Lagumdžija, valjda poučen lično od Alastaira Campbella, na Komšića je udario teškom artiljerijom: uz optužbe za nerad, neodgovornost, politikantstvo, SDP optužuje Komšića da će on sa ili bez MMF-a primiti plaću u Predsjedništvu, a Zlatko, Helez i raja su zabrinuti za penzije, invalidnine, borce i najugroženije kategorije stanovništva?! Komšić je kriv i što se nakon sedam godina mandata sjetio da pita kako to da postoji aranžman sa MMF-om, a pritom (ovo mi se ubjedljivo najviše dopalo) "namjerno prešućuje da su prvi stand by aranžman sa MMF-om, kao i posljednji po kojem vraćamo stotine miliona duga godišnje, potpisani kada SDPBiH nije bio u vlasti, nego u opoziciji, a ‘diktatora iz sarajevskog sokaka’ koji je potpisao te aranžmane Komšić treba potražiti među kadrovima SDA – svojim aktuelnim političkim saveznicima, a ne u SDP-u". Ima tu još alisterija – od one kako je Komšić odlučio da naraste preko pitanja kako je tako principijelan sebi dozvolio da sjedi u krilu čovjeku kojeg naziva diktatorom, do poziva Komšiću da položi račun o svojoj imovini i djelima. Jedino nema ni pomena da je upravo SDP, tj. Lagumdžija prije izbora obećavao ukinuti sve aranžmane s MMF-om, a jaran mu Dodik jednako pričao kako to Srpskoj ne treba, već je "u tom stand byu samo zbog Federacije".

Nema sumnje, a i ne treba gubiti dušu: jasno je k'o dan da nije Alastaira, već Zlatka zaboljela priča o imovini, a barem toliko i Komšićeva propitivanja o krađama i namještanjima tendera. Komšić je požurio da se pohvali onim stanom iz armijskog vica, sa svih 72 kvadrata i pozvao bivšeg partijskog šefa "da podastre javnosti imovinu koju posjeduje, odnosno kojom raspolaže, uključujući i onu koja je fiktivno u vlasništvu bližih i daljih srodnika, kao i svoja kreditna zaduženja". Na imovinski dvoboj Komšić je spreman izaći kad Zlatko odredi vrijeme i mjesto. U muškom krilu, kaže član Komšić, posljednji put je sjedio prije 44 godine, na dodjeli novogodišnjih paketića i nije bilo Zlatkovo, već Deda Mrazovo.

Komšiću je odgovorio i rezidentni predstavnik MMF-a u BiH Ruben Atoyan. S visina primjerenih međunarodnim predstavnicima u BiH, Atoyan je uputio Komšića na entitetske parlamente "prepuštajući vlastima u BiH da tumače nacionalne zakone". Uvijek odmjereni i (ni)malo zainteresirani za nacionalne, tj. državne zakone, također član Predsjedništva, Nebojša Radmanović u polemiku se uključio preciznom rečenicom na RTRS-u: Predsjedništvo jeste jedino nadležno za međunarodne poslove i ugovore i nije bilo uključeno u stand by aranžmane. Zlatko i Mile formalno također nisu, ali iz njihovih reakcija dalo bi se pročitati da suštinski više nego jesu. Kao gospodari entitetskih parlamenata. I tu se priča vraća na svoj početak: moja drugarica Ceca u svojim kolumnama, kao osvjedočeni ekonomista, već godinama javno upozorava na dužničko ropstvo BiH u koje nas vodi uzimanje kredita kod MMF-a. I jednako tvrdi da oni koji nas zadužuju, osobno se enormno bogate, obezbjeđujući lagodnu budućnost svojim unucima, a svim ostalim – i konstitutivnim i Sejdiću i Finciju i njihovim unucima tovare kredite koje će vraćati. Tako da mi se čini kako ne bi bilo zgoreg konačno zakazati te imovinske dvoboje i to na malo širem frontu. Pa da vidimo ko ima vile, ko stanove, a kome žena ne mora na posao.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku