Kliker.info

Jedan od najvećih glumaca sa ex-yu prostora Relja Bašić na Valentinovo, 14. februara, je napunio 85 godina. Osim otežanog kretanja uz pomoć štaka i zdravstvenih poteškoća koje donose godine, Relja Bašić mentalno se drži kao mladić. Bašić kaže kako u nizu aktualnih filmova i serija uočava njemu nepoznate i danas još pomalo anonimne bosanske  glumce.

„Mislim da se ubrzo vraća vrijeme kada ćemo svi moći opet negdje zajedno raditi, ja malo teže, ali mislim da mlađu generaciju opet čeka okupljanje najboljeg u glumačkom i režijskom smislu što je proizvela i Srbija, BiH i Hrvatska. Vjerujem u svijetlu budućnost suradnje naših zemalja”, kazao je Bašić.

Bašić kaže kako ga je posebno obradovala vijest koju je pročitao u novinama da će iduća dva mjeseca, počevši sa 3. martom, svakog ponedjeljka i utorka u 22 sata na jednom kanalu biti emitirani njegovi filmovi, tako da će se publika moći upoznati sa oko 18 filmova Relje Bašića.

Bašić je svojevremeno surađivao na filmu sa Anitom Pallenberg, talentiranom i zgodnom njemačkom glumicom, tadašnjom suprugom Keitha Richardsa (član Rolling Stonesa), koja je u njemačkom filmu „Michael Kohlhaas” igrala suprugu Relji.

Gitarist Richards se upravo te 1968. vratio sa uspješne azijske turneje i došao na snimanje filma u Bratislavu u Slovačkoj. Richards je zamolio režisera da mu bez financijske naknade omogući bilo kakvu ulogu u filmu, samo kako bi se zadržao što dulje na snimanju. Budući da je režiser imao popunjenu većinu uloga, ponudio je Richardsu da igra ulogu sluge Relji Bašiću i tako mu omogućio kontakt sa suprugom Anitom.

„I tako je Keith Richards igrao mog slugu, u nekim scenama je čak bio presvučen u ženske haljine, pa je s leđa igrao tu ulogu…”, kaže Relja.

I dana nije zaboravljen gospodin Fulir

Relja Bašić smatra neuspjehom predstave koje nisu igrane preko dvjesto puta, a rekorderi su predstave koje su gostovale na teritoriju biše Jugoslavije sa 350 do 400 izvedbi. Najdraža predstava mu je američka komedija „Ljubaf”, a potom predstava „Ljubavna pisma” koju je odigrao bezbroj puta sa Anom Karić.

„Zbog filma ‘Tko pjeva zlo ne misli’ i dan danas me, zahvaljujući imenu uloge koju sam igrao, gospodin Fulir, tako i danas nazivaju”, pripovijeda Relja Bašić.

Nezaboravna mu je predstava „Art” u kojoj je ostvario prvi, jedini i zadnji susret sa dvojicom njemu izvrsnih kolega, a to su Vanja Drach i Boris Buzančić. Predstavu „Art” su odigrali 460 puta zajedno, gostovali s njom u Europi i po Americi.

Relja Bašić dobio je, kako kaže, silesiju raznoraznih nagrada od kojih je teško odabrati najdražu ili najbolju. Ipak, na prvo mjesto stavlja priznanje koje je dobio kao jedan od dvojice Hrvata, a to je UNESCO-ovo imenovanje umjetnika za mir.

„To se piše sa velikim ‘umjetnik’ i sa velikim ‘za mir’ i svrstava me među 46 sve skupa postojećih takvih titulaša kao što sam ja u cijelom svijetu. To znači da smo učinili puno na spašavanju kulturne, likovne i slične književne baštine pod zaštitni krov UNESCO-a u Parizu”, kaže.

Druga Bašiću draga nagrada je Zlatna maska dobivena 1966. godine u Sarajevu za režiju i ulogu u predstavi „Ljubaf” u kojoj je sa Bašićem igrala Sandra Langerholz i pokojni Ivo Serdar.

Ta predstava inicirala je ideju teatarskih gostovanja u najboljem glumačkom i redateljskom sastavu po prostoru cijele Jugoslavije, kasniji „Teatar u gostima”. Pamti Bašić i niz stručnih nagrada koje su mu bile dodatna injekcija i davale mu dodatnu energiju da nastavi raditi tako kako je počeo.

„Oduvijek sam bio i sam sebe nazivao – novinoman. Pratio sam intenzivno novine jer su me informirale putem svojih kazališnih kritičara što se događa interesantno. Na žalost, danas više nema novinara tipa Marije Grgičević koja je pisala sjajne kritike, ali za ljude koji nisu vidjeli predstavu. Danas postoje tri-četiri vrlo dobro kazališna kritičara u raznim novinama, ali pišu kritiku za ljude koji su tu predstavu već vidjeli i sa njima se na neki način obračunavaju, uvjeravaju ih da krivo misle”, priča Relja koji s obzirom na godine i invalidnost, teško sve to uspijeva pratiti.

Danas više gleda TV, a informacije skuplja i od prijatelja

Na pitanje što misli o kazalištu danas, Bašić pojašnjava:
„Živim u centru Zagreba i svi su mi kazališni prostori više-manje fizički u neposrednoj blizini, ali zbog poteškoća hodanja stepenicama ne mogu ići na njih pa sam primoran biti informiran iz tiska. Olivera Frljića, koji se već 4-5 godina pojavljuje u kazališnim kritikama, nisam pogledao nijednu njegovu predstavu, pa mi je teško prosuditi jesu li njegovi kritičari u pravu ili ne.”

Tako se Relja Bašić bacio na gledanje televizije. Sretan je, kaže, da postoje dva međunarodna kanala na kojima može gledati i slušati izvedbe klasične muzike i jazza.

„Sve ostale informacije kupim od čitavog niza prijatelja i kolega, glumaca, režisera koji mi često dolaze u posjet jer stanujem u centru pa im nije teško iskočiti iskomentirati na pola sata ono što im se dopalo, a što ne. Posjećuje me jako velik broj beogradskih glumaca, kad god dođu u Zagreb. Prošli tjedan bila je Seka Sabljić s kojom sam na terasi dva sata razgovarao, tako da vrlo dobro znam što se događa u Beogradu. Iz svih velikih i važnih kulturnih centara imam usmene informacije od ljudi kojima vjerujem”, ispričao je Relja Bašić.

Relja Bašić živi od, za hrvatske prilike, pristojne mirovine. No, sa smiješkom dodaje kako višestruko najveći dio mirovine prima zbog četiri godine provedene u saborskim klupama, triput barem više nego što prima za sve godine svoje glumačke karijere u Jugoslaviji odnosno Hrvatskoj.

(Kliker.info-AA)