Kliker.info

Piše :  Vehid Jahić (Oslobođenje)

  Zbog Bešlagićevog privođenja nedavno se cijela Federacija digla na noge. S istom montiranom optužbom, Ilija Jurišić, nestranački čovjek i nebošnjak, u Beogradu je ostavljen od svih. Već četvrti mjesec u pritvoru Okružnog suda u Beogradu nalazi se Ilija Jurišić iz Tuzle. Vijeće za ratne zločine Srbije ga sumnjiči, ali još ne optužuje za navodne ratne zločine nad učesnicima vojne kolone Jugoslavenske armije u Tuzli. Osim Ilije Jurišića, na spisku osumnjičenih je šezdesetak Tuzlaka. No, krenimo redom.Predmet „vojne kolone“ prvo je pokušala u proceduru staviti Republika Srpska. Predmet je slat i u Hag, odakle je vraćen zbog „nedostatka dokaza“. Poslije ga je RS pokušala procesuirati, posredstvom Suda u Bijeljini, ali je došlo do primjene pravosudne nadležnosti. Naime, za ratne zločine postao je nadležan Sud Bosne i Hercegovine. Nakon toga, predmet „vojne kolone“ je predat srbijanskom pravosuđu. Ono je izdalo potjernicu posredstvom Interpola, za koju Jurišić i ostali nisu ni znali.Maja 1992. godine kolona JNA je do zuba naoružana napuštala Tuzlu. U njoj je bila masa pijanih rezervista, koji su otvorili vatru, a policija Tuzle je uzvratila. U oružanom sukobu je poginulo skoro 50 učesnika – većina iz kolone. Dvadesetak ranjenika je zbrinuto u tuzlanskoj bolnici, a nekoliko stotina vojnika je zarobljeno. Zarobljeni su bezuvjetno pušteni da odu, a nakon zbrinjavanja pušteni su i ranjenici. Zbog tih okolnosti srbijanske vlasti sumnjiče desetine Tuzlaka za ratne zločine, među kojima je i Ilija Jurišić, premda on nije bio ni član Kriznog štaba za odbranu grada. Srbijanske vlasti na sve načine pokušavaju praviti neku vrstu balansa u zločinima sa svim stranama s kojima su vodile ratove. Zbog toga traže i najmanje povoda da “pronađu zločinca” kod drugih naroda. Žrtva političke montaže je i Ilija Jurišić. U pritvoru ga drže od 11. maja, a još mu nisu pronašli bilo kakvo inkriminirajuće djelo, a kamoli dokaze za ratni zločin. Do Tuzle dopiru nezvanična saznanja da je podvrgnut torturi političke policije u Beogradu. To se da naslutiti iz pisma koje je poslao predsjedavajućoj OV Tuzle prof. dr. Nadi Mladini. Jurišić tvrdi da mu je “pomoć sada veoma bitna”, da je “sam samcat”, te da mu niko ne želi pomoći. Poručio je da želi kosti ostaviti u svojoj zemlji, što govori da je u veoma teškom stanju.Slučaj Ilije Jurišića je sramota bh. politike, dokaz stanja u našem pravosuđu, te indikator općeg nemara vlasti BiH prema običnim građanima. Politička sramota je dvostruka – prvo što se vlasti, preciznije vrhovi političkih stranaka, zalažu za sigurnost i slobodu samo svojih istaknutih članova. Kada je njihov integritet u pitanju, podiže se halabuka na sve strane. O običnim ljudima niko ne razmišlja. Već samo privođenje i kratko saslušavanje, recimo, Selima Bešlagića – također zbog „tuzlanske kolone“ – nedavno je dovelo do pravog loma u federalnoj javnosti. U Jurišićevom slučaju sve to izostaje, a čini nam se da tome kumuju dva razloga.Prvo, on nije ni u jednom stranačkom jatu.I drugo, Jurišić nije Bošnjak.Nije važno šta je od to dvoje važnije. Važno je da svi, pa čak i domaća javnost, Jurišića sramno ostavljaju na cjedilu.