hamburger-icon

Kliker.info

Vedrana Rudan : Ovakva BiH odgovara Americi, a vas tretiraju poput stoke!

Vedrana Rudan : Ovakva BiH odgovara Americi, a vas tretiraju poput stoke!

12 Decembra
08:49 2010

Svojim stavovima riječka književnica Vedrana Rudan, koju ovdašnjoj, a Boga mi i svjetskoj javnosti ne treba mnogo predstavljati, od samog početka svoje karijere "regrutovala" je brojne vjerne obožavaoce, ali i opake protivnike. Prvi među njima bio je predsjednik Tuđman, čiju je lentu uvrijedila, a sve se nastavilo preko romana "Uho, grlo, nož" do prošlogodišnjeg javnog linča zbog napada na Izrael. Na spisak "neprijatelja broj jedan" stavila ju je i Katolička crkva, ali i State Department. U ekskluzivnom intervjuu za DEPO PORTAL Rudan objašnjava zašto nije borac za ljudska prava, koliko je ponosna na ono što radi, kako bi trebala izgledati vlast, aferi WikiLeaks, hapšenju bivšeg premijera Sanadera, braku, incestu, Jevrejima…

 Hvatam se za pištolj kad čujem riječ "narod", a kad čujem "borac za narodna prava", ubijam…Ne, nisam borac za narodna prava, jednostavno, zaljubljena sam u svoj posao i sebe koja je povremeno toliko moćna da lokalnim gospodarima života i smrti može reći – odjebite!

Narod Vas doživljava kao svoj glas i borca za pravdu, a onda ga Vi iznenadite izjavama da niste nikakav heroj niti borac za ljudska prava, niti ste tu da rješavate probleme, već da ste ljudsko biće koje je ugroženo. Da li sebe zaista doživljavate kao "ugroženo biće" i zbog čega?

Hvatam se za pištolj kad čujem riječ "narod", a kad čujem "borac za narodna prava" ubijam. Svatko je na ovome svijetu sam, nitko se ne bori ni za koga osim za svoj interes. Majka brine o svom djetetu jer njegova sreća unosi mir u njenu dušu, političati "brinu" za "narod" jer im ta briga donosi lovu i moć, ja pišem o svijetu oko sebe onako kako ga ja vidim, ne da bih pomogla "narodu", nego sebi. Fenomenalan je osjećaj kad smiješ napisati ili reći da je Sanader lopov, ali u vrijeme kad on žari i pali. Ja sam to učinila i još na Hrvatskoj televiziji. Ne, nisam borac za narodna prava, jednostavno, zaljubljena sam u svoj posao i sebe koja je povremeno toliko moćna da lokalnim gospodarima života i smrti može reći – odjebite!

Smeta li Vam kada kažu da imate “jezik oštriji od sablje”?

Zašto bi mi smetalo? Mene, to sigurno nećete povjerovati, uopće ne zanima što o meni ljudi misle. A i ne mislim da je sablja posebno oštra. Mnogo bi mi bilo draže da moj jezik uspoređuju sa britvom, ako se o mom jeziku uopće treba govoriti. Želim biti sasvim jasna kad kažem da me ne zanima što o meni misle ljudi. Ja volim samo moga muža, moju unuku, kćerku, sina, posinka i njihove partnere, oni o meni misle, kad o meni misle, sve najbolje.

Ipak, zbog svog “jezika” bili ste prva novinarka koja je dobila otkaz sa Hrvatskog radija, i to od predsjednika Tuđmana, jer ste tada, ako se ne varam, uvrijedili njegovu lentu? Kako danas, nakon skoro četvrt stoljeća, gledate na to?

Ponosna sam na sebe. Protiv moćnika treba govoriti ili pisati kad su moćni, ne kad podviju rep, pobjegnu iz zemlje i tresu se od straha da će završiti u nekakvoj ‘hrvatskoj Zenici’. Meni je okej i da se gospodari naših života svim silama bore protiv nas krivomislećih. Mi jesmo njihovi neprijatelji, da sam ja bila na Tuđmanovom mjestu i ja bih novinarki državnog radija koja se izruguje meni, šefici države, dala otkaz. Svijet jednostavno tako funkcionira. Uspjeh ambicioznih "neprijatelja svih sistema", poput mene, je kad ipak negdje nađu slobodan prostor gdje mogu reći ili napisati što misle, a da im ostane glava na ramenu. To najčešće uspjeva ljudima koje se proglašava "luđacima", "ekscentričnima", "otkačenima", "pomaknutima"… Ja sam u Hrvatskoj dežurna "luđakinja" pa mi je dozvoljeno ono što onim "normalnima" nije. Doduše, "normalni" i nemaju ambicija plivati protiv struje.

Jednom prilikom ste izjavili da su političari nečasna bića i da je to kao "kad od kurve tražite dokaz da je nevina". Postoji li političar u Hrvatskoj, regiji, svijetu, koji Vam je drag? Mogu li politika i čast ići zajedno, biti "partneri"?

Nema šanse. Časni, pošteni, ozbiljni, dobri ljudi ne mogu ući u politiku kao što nevina časna sestra ne može u bordelu širiti tezu kako je tucanje grijeh. Politika je kurva, nije to slučajno rečeno i to jako davno. Doduše, autor je malo pretjerao. I najgora kurvetina je časnija od "najboljeg" političara. A "najbolji političari" su uvijek oni koji vješto kradu, maštovito  naručuju ubojstva i nježno zabijaju nož protivniku u leđa.I najgora kurvetina je časnija od "najboljeg" političara. A "najbolji političari" su uvijek oni koji vješto kradu, maštovito  naručuju ubojstva i nježno zabijaju nož protivniku u leđa
Uzmemo li u obzir sve navedeno, kako bi po Vama trebala izgledati vlast u Hrvatskoj?

Trebalo bi ovako ili onako zatući sve one koji su danas u Hrvatskoj na vlasti ili pri vlasti, pa na njihova mjesta postaviti nove koji bi neko vrijeme, iz čistog straha, bili nešto blaži. Kako ja uopće ne vjerujem da postoje časni političari, potpuno mi je svejedno tko je "gore". Ali će me, na moju veliku i preveliku žalost, dovijeka rastuživati kako "narod" u Hrvatskoj ni povremeno ne osjeti potrebu da nekome od njih razvali glavu. Ovih su dana engleski studenti poludjeli zbog skupljih školarina pa su princu Charlesu i njegovoj ženi razbili stakla na automobilu i sigurno im utjerali strah u kosti. To mi se sviđa. A, opet, kad se sjetim da se sve naše njuške voze u blindiranim autima okruženi vojskom, kužim koliko je naš "narod" bespomoćan.

U svojim komentarima oštro kritizirate vlast u Hrvatskoj i svijetu? Kako biste opisali ono što se događa u Bosni i Hercegovini? Koje su sličnosti, ako ih ima, sa Hrvatskom?

Kad ja razmišljam o Bosni i Hercegovini razmišljam primitivno, jer o njoj malo znam. Ovako izdaleka mi se čini da vas je netko podijelio u tri plemena. Svako pleme ima svoga vođu, a on ima zadatak da one druge vođe povremeno ugrize ili uhvati za vrat. Ne vjerujem da takva zemlja može potrajati na dužu stazu, zato jer se nije sama podijelila. Imala je veliku pomoć sa strane. Ne kažem da sam u pravu, poznata sam kao kronični amerofob, Americi odgovarate ovakvi kakvi jeste, takve vas je stvorila, trajat ćete ovako dok to njoj bude odgovaralo. A što o tome misle vaši „narodi“, totalno je nebitno. Bila sam u Sarajevu nekoliko puta, poput svih turista volim Baščaršiju i one slavne ćevape, i prekrasan srebrni nakit, i totalno sam nesposobna na cesti skužiti tko je od vas Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Mislim da to nije ni bitno. Ionako vas sve tretiraju poput stoke. Nama u Hrvatskoj je puno bolje. "Očistili" smo zemlju od Srba i ostalih "nečistih", naša je zemlja oprana u domestosu, sjaji se od "čistoće" poput pasjih jaja.

Predsjednici nisu ljudi, oni izjavom, kojom ste, navodno, uvrijedili Jevreje. Mislite li i danas isto što i tada?

Možda netko ne zna što sam pred neko vrijeme rekla za Jevreje. Sve je na internetu, zato ću biti kratka. Rekla sam da Židovima holokaust ne smije biti alibi za ubijanje palestinske dječice i njihovih majki. Da potomci žrtava mogu biti zločinci, da su Amerikanci, Židovi su im u ovoj priči samo asistenti, Hitler 21. stoljeća. Što sam tada rekla, mislim i danas, uostalom to misli čitav civilizirani svijet. Imala sam zbog toga velikih problema, izgubila sam posao na televiziji, izbačena sam iz hrvatskih medija koji su pod kontrolom Židova, prijetilo mi se mailom… Ali moja rečenica: "Zašto je dim iznad Aušvica vječni dim, a dim iznad Gaze pizdin dim" je najbolja rečenica koju sam u životu napisala.

Koliko je teška javna riječ i treba li je možda nekada i prešutiti?

Nikad ne razmišljam o tome koliko je moja "javna riječ" teška, jer je analiza težine uvijek u rukama vlasnika medija. Novinar je onoliko hrabar ili "težak", koliko je to vlasnik medija za koji piše, govori ili se slika. Nisam ja hrabra, hrabri su oni koji moje tekstove objavljuju. Žarko me zanima u kojoj ćete me mjeri vi cenzurirati?…Ali moja rečenica: "Zašto je dim iznad Aušvica vječni dim, a dim iznad Gaze pizdin dim" je najbolja rečenica koju sam u životu napisala .

Osim što pišete kolumne i aktivni ste na vlastitom blogu, radite li trenutno na nekom novom književnom projektu?

Pišem knjigu koja se zove "Karoca". Moj je muž advokat, uvijek racionalan, već sad mi govori kako je naslov, loš jer knjigu treba prodati u "regionu" a, Bosanci, primjerice, pojma nemaju što je to "karoca". Prevest ću vam, to su dječja kolica. Pišem knjigu svog života. Bračni par u ranim pedesetim ima tipičnih problema, žena misli da je muž vara, on je možda vara a možda i ne, ne želim vam sve ispričati, čitavu dramu gleda i komentira djevojčica stara godinu dana, koja svoga djeda i baku gleda iz "karoce". Moja unučica, moja kći ne voli da se njeno dijete mota po medijima, pa joj ne smijem više spomenuti ime, trenutno je nešto što me totalno ushićuje. Ona je predivno malo biće kome će nona posvetiti ovu knjigu. Ne znate tko je "nona"? Da li je moguće da se mi regionaši tako slabo razumijemo? "Nona" to je baka, nona, to sam ja, trenutno najsretnija žena na svijetu.  Edin Barimac (Depo)

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku