Valentin Inzcko : Neću oklijevati da koristim bonske ovlasti
U prvom političkom intervjuu datom nekom bh. mediju nakon imenovanja, Valentin Incko (Inzko), novi visoki predstavnik, vrlo srčano i otvoreno iznosi svoja viđenja aktuelnih ne samo bh. problema. – Moj prvi radni dan u Bosni i Hercegovini bio je kada je Vijeće za implementaciju mira (PIC) imalo svoj sastanak u Sarajevu. Tada su izdati zaključci i oni su prva osnova za moj rad. Druga osnova je već postavljenih pet ciljeva i dva uslova. Imamo i dva velika projekta – provođenje Dejtonskog sporazuma i približavanje BiH evroatlantskim strukturama – kaže Incko na početku razgovora za "Dnevni avaz", odgovarajući na pitanje o prioritetima svog rada. On ističe kako želi da što prije bude riješeno pitanje državne i nepokretne vojne imovine, te se nada da bi to moglo biti okončano do junskog sastanka PIC-a. – Ako se ispuni 5+2, međunarodna zajednica saglasna je da bi moglo doći do zatvaranja OHR-a – kaže Incko.
To znači da bi u junu mogli imati odluku o zatvaranju OHR-a?
– PIC je taj koji odlučuje kada će OHR biti zatvoren. Oni će definirati da li je, naprimjer, situacija stabilna ili ne. Ima nekih u međunarodnoj zajednici koji tvrde da situacija nije stabilna, a ima i onih koji kažu da jeste. Oni ističu da u BiH nije bilo nekih izazova stabilnosti države, nije bilo ustanaka ili slično, te da nema savršene države. No, vidjet ćemo šta će se na PIC-u dogovoriti. Na dužnost sam stupio na dan kada je u Državnom parlamentu usvojen amandman o Brčkom, a nekoliko dana kasnije, bh. reprezentacija pobijedila je Belgiju i u Zenici. To su važni signali da se može ići naprijed iznutar BiH, a ne samo diktiranjem izvana.
Koliko u naredna tri mjeseca planirate koristiti bonske ovlasti?
– Koristit ću ih na osnovu pojedinačnih slučajeva i individualne procjene. Ljudi nisu svjesni da je moj prethodnik Miroslav Lajčak 40 puta koristio ovaj instrument. Jasno mi je da ljudi kad čuju bonske ovlasti, misle na smjene odgovornih. No prerano je da govorim o tome. No, spreman sam koristiti ove ovlasti kad god mislim da je to dobro za BiH.
Ambasador SAD u BiH Čarls Ingliš (Charles English) upozorio je da se i retorikom destabilizira ustavni poredak zemlje. Vi ste zaštitnik Dejtona, pa samim tim i ustavnog poretka. Hoćete li reagirati na retoriku i bonskim ovlastima?
– Kod političara i diplomata – riječi su djela i zato se moramo veoma odgovorno odnositi prema onome što izgovaramo. S druge strane, u "Dnevnom avazu" sam pročitao šta je g. Bakir Izetbegović kazao – riječi su jedno, a djela sasvim drugo. I tu je dijapazon posmatranja. Moramo biti odgovorni prema onome šta govorimo i paziti šta radimo. I tu ćemo individualno ići i procjenjivati situaciju. Protiv sam oštre retorike jer ona izaziva pažnju, komentira se i tumači, a onaj što je to izgovorio, možda je već promijenio mišljenje.
Ipak, bonske ovlasti kao krajnje sredstvo ili ne? Niste mi baš jasni tu.
– Imam pristup u šest faza – slušam, jer sam tek stigao i ne mogu znati sve. Potom ću razgovarati, pa pregovarati, ako treba. Ako to ne uspije, onda bih upozorio, a nakon toga bi uslijedio sastanak i vrlo otvoreni razgovor. E, ako i tu ne dođemo do rezultata, onda ću koristiti bonske ovlasti. No, znajte jedno – neću oklijevati da koristim taj mehanizam.
Šta je bitnije rješavati – ekonomske probleme ili ustavnu strukturu zemlje?
– To je međusobno povezano. Za mene ekonomija jeste bitna, ali je ustavni problem jako izražen. Bitno je da država BiH i njene institucije budu efikasnije. U ekonomiji imam šest područja – hidroenergetika, autoputevi, brzi internet, šumarstvo – više izvoza namještaja, te poljoprivreda i turizam. BiH je rudnik talenata i njega samo treba pokrenuti! Preduslov za to jesu ustavne reforme i kada se one naprave, to će biti snažan poticaj ekonomiji zemlje. Postoje, međutim, procesi koji mogu teći paralelno i na ekonomskom i na ovom ustavno-političkom polju.
U sve se ovo snažno prepliću interesi BiH da bude što bliže i dublje u EU. No, da bi došla do punopravnog članstva, zemlja mora ispuniti određene preduslove, kako su i svi ostali morali raditi!
Govorite da BiH nije savršena država, ali da nije u njoj strašno. Glasovi koji stižu iz Vašingtona tvrde suprotno. Gdje je istina?
– Nedavno sam razgovarao s komandantom EUFOR-a i on mi je kazao da je situacija u BiH stabilna. Nemam razloga da ne vjerujem njegovoj procjeni. Ipak, ovdje sam tek dvije sedmice…
Spomenuli ste EUFOR. Hoće li se on praktično ugasiti u skorije vrijeme?
– Dok je OHR tu, tu je i EUFOR! Neće biti smanjenja broja njegovih vojnika, mada se razmatraju neke varijante za period nakon OHR-a.
A OHR je ovdje – do kada?
– To će, ponavljam, odlučiti PIC. Neki govore o odlasku OHR-a krajem godine, drugi špekuliraju nekim drugim mandatima, ali je vjerovatno da će PIC o tome odlučivati krajem juna.
Imate li punu podršku međunarodne zajednice?
– Da! Od Vašingtona do Tokija, od Moskve do Ankare!
Hoćete li biti posljednji visoki predstavnik?
– Ne želim govoriti da li ću biti posljednji visoki predstavnik ili ne. Ja sam sadašnji, a da li ću biti i posljednji visoki prestavnik, vidjet ćemo.
– Ne vjerujem da će Sjedinjene Države imenovati specijalnog izaslanika za Balkan i BiH. No, podržat ću sve što je dobro za BiH. Na Amerikancima je da odluče hoće li napraviti takav korak ili ne. Ako izaberu svog izaslanika, pa ako i EU imenuje svog balkanskog izaslanika, siguran sam da ću i sa njima dobro sarađivati.
Američki interes za BiH
– Nije mi naštetilo prvotno američko odbijanje moje kandidature. Nakon razgovora sa mnom, čelnici administracije su pozdravili moje imenovanje i dali mi punu podršku. Američko čekanje objašnjavam činjenicom da su u to vrijeme počele promjene u administraciji i politici Vašingtona. Administracija Džordža Buša (George Bush) manje je bila zainteresirana za Balkan i BiH, a više za Irak i Afganistan, naprimjer. Iz prve ruke imam stav Hilari Klinton (Hillary Clinton) koja ima izrazit interes za BiH, a taj stav dijele i drugi njeni saradnici. Istovremeno, imamo i sve snažniji interes EU za BiH i današnji dolazak trojice ministara vanjskih poslova, s kojima ću se sresti i razgovarati, samo dodatno to potvrđuje.- Za mene je BiH jedna mala Evropa. Puna različitosti i okrenuta ka kompromisu, dijalogu, dobrovoljnosti, pa i pritisku… Bez toga ni EU ne funkcionira. Ima veoma puno različitih interesa, ali se uvijek dođe do dogovora i rješenja. Naravno da su svi nestrpljivi, ali sjetite se kako je bilo prije 15 godina u BiH, a kako je danas. Naravno, moglo bi i brže i više i lakše. Kako u Evropi, tako i u BiH. Sead Numanović (Dnevni avaz)
Komentari