Kliker.info

Od stalnog svečarskog inventara u dnevničkom studiju FTV-a falili su Denis Zvizdić i cvijeće. Ali zato ružičastih vijesti nije nedostajalo. Čović je nabacio Bakiru, Bakir se nasmiješio novinarima, a „premijer Zvizdić“ bio je toliko sretan kao da su se ispred njega istovremeno ukazali i Junker i Nekir.

U KOLAPSU

Nekako u isto vrijeme, dok je Junker ljubio Izetbegovića, Čović „lajkao“ i „tvitao“ o povijesnom danu „njegove domovine“, a Zvizdić predavao nepotpunu državnu biografiju izražavajući svekoliko zadovoljstvo, pola države bilo je u kolapsu. No, zašto kvariti svečanost vijestima o tamo nekim razvojačenim braniteljima i demobilisanim borcima okupljenim oko vatri naloženih na svim bitnim raskrsnicama u Federaciji BiH. Jednostavnije je, naravno, stotine upitnika iznad glave prosječno informisanog građanina pokušati poništiti cjelodnevnim radijskim i tv programima o Upitniku kojeg su, sve držeći se za ruke, Zvizdić i Čović predali nekom evropskom birokrati, koji je, potom, avionom odletio za Brisel, dok su bh građani ostali zaglavljeni na evropskom putu.

Tek nekad pred ponoć, kada su shvatili da ni oni ne mogu izaći iz blokiranog Sarajeva, zvaničnici su odlučili reagovati. Vanrednom konferencijom za medije. Svi su bili tu. I premijer Novalić, i ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević, i šef federalnog parlamenta u stalnom nezasijedanju Edin Mušić, i predsjednik koordinacije 1600 boračkih udruženja Šerif Patković.

„Iza mene stoje borci“, reći će Patković u prisustvu trojice čimbenika SDA i Federacije BiH.

A one borce koji su sjedili na raskrsnicama, Novalić je pozvao da se raziđu.

„U protivnom će reagirati policija“, zaprijetio je premijer u odsustvu federalnog ministra policije Aljoše Čampare koji je u to vrijeme još uvijek provjeravao koji to medij nije dovoljno istakao Zvizdićev uspjeh.

„Građani su najveći gubitnici zbog ove blokade“, javit će se zabrinutim tonom Edin Mušić.

KOJA ŠTETA

Tačno. Zbog protesta boraca dvadesetak sati građani i privreda Federacije BiH trpili su štetu. Ali šta je dvadesetak sati naspram dvadeset godina koliko te iste nezadovoljne građane i tu istu privredu drže u blokadi raznorazni mušići, patkovići, novalići, čampare, zvizdići, izetbegovići i ostali zvaničnici? Zašto je ta jedna boračka noć gora od hiljadu drugih noći u kojima su građani bili taoci politike koja je natjerale te iste borce na ulicu, gdje im je lakše podnijeti minus dvadeset celzijevih stepeni, nego minus dvije-tri hiljade maraka posuđenih od neke mikrokreditne organizacije pred početak školske godine.

„Te ljude treba identifikovati i vidjeti da li su demobilisani borci“, reći će Šerif Patković, borac u okruženju političara, pa  će onda dodati da se iza boraca sa raskrsnica skriva „neka politika“.

Vjerovatno se i skriva. Ali gladnim čovjekom je lako manipulisati. Što je dobro znao i federalni ministar policije Aljoša Čampara kada je poslao svoje prijatelje specijalce da borcima sa vogošćanske petlje slažu da su ih izdale kolege iz Tuzle, Zenice i ostalih mjesta. Tom laži okončana je dvadesetosatna boračka blokada Federacije, ali i nastavljena dvadesetogodišnja blokada u režiji politike.

Avdo Avdić (Žurnal)