Kliker.info

Kako javlja Blic, pripadnici MUP Srbije uhapsili su u ponedeljak oko 13 časova na graničnom prelazu Karakaj između Zvornika i Malog Zvornika ratnog gradonačelnika Trebinja i jednog od osnivača SDS Božidara Vučurevića. Odmah nakon hapšenja prevezen je u Policijsku stanicu u Malom Zvorniku.Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je u oktobru 2008. godine optužnicu protiv ratnog gradonačelnika Trebinja, Božidara Vučurevića, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dubrovačkog područja i uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika između 1991. i 1995.Kako je navedeno u optužnici, Vučurević se tereti da je septembru 1991. na području opštine Trebinje naredio mobilizaciju teritorijalne odbrane i formiranje jedinica specijalne policije kojima je popunjavao jedinice JNA koje su 1. oktobra 1991. sa područja Hercegovine i Crne Gore napale Hrvatsku.

„Te su jedinice do 26. listopada 1991. privremeno okupirale područje od Prevlake do Stona, a grad Dubrovnik držale u potpunoj blokadi. U napadima su postupali protivno odredbama međunarodnih konvencija, odnosno namjerno i bezobzirno granatirali civilne objekte i spomenike kulture, pri čemu je poginuo 91 civil, a 200 civila je ranjeno dok su u okupiranim mjestima uništavali, palili i pljačkali gospodarske objekte i imovinu civila, a ljude vodili u logore Morinje i Bileća.Uz to, bezobzirno su granatirali povijesne jezgre Starog grada, spomenik nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a, nanoseći golemu štetu spomenicima kulture unutar zidina. Nakon 26. listopada 1992, odnosno povlačenja JNA s okupiranog područja, imajući potpunu kontrolu i vlast nad oružanim snagama tzv. SAO Istočna Hercegovina, okrivljeni B. V. je zajedno sa zapovjednim kadrom Hercegovačkog korpusa naredio da se nastavi granatiranje Dubrovnika, gospodarskih i civilnih objekata sve do 29. listopada 1995, pri čemu je ubijeno sedmero civila a jedanaestero ih je teško ranjeno te je nanesena materijalna šteta”, kaže se u saopštenju Državnog odvjetništva.

Božidar Vučurević je pre rata bio poznat kao kamiondžija, popularno su ga zvali Boža Volan, ali i kao guslar, što će se kasnije odraziti na njegove izjave koje je davao u javnosti. Međutim, regionalnu slavu stekao je početkom devedesetih godina, kada je, kao član SDS na prvim višetranačkim izborima, dospeo na mesto ratnog gradonačelnika Trebinja. Na toj je dužnosti imao važnu ulogu u ratu u Hrvatskoj, s obzirom na to da je Trebinje bilo logistička baza snaga JNA koje su opsedale Dubrovnik. Bio je jedan od osnivača tzv. SAO Istočna Hercegovina, koja je kasnije postala deo Republike Srpske.U ulozi gradonačelnika posebno se istakao kao jedan od najodgovornijih za granatiranje Dubrovnika i položaja oko tog grada, što je koštalo desetine ljudskih života; istakao se i kao čovek koji je „humano preselio” oko pet hiljada Bošnjaka iz Trebinja, ali i kao čovjek kojem je jezik brži od pameti, pa se neke od njegovih legendarnih izjava i danas prepričavaju, poput one da će sagraditi ljepši i stariji Dubrovnik ili da će ujahati na Stradun na bijelome konju i tamo popiti kafu. Vučureviću je visoki predstavnik u BiH, Pedi Ešdaun, zajedno sa još 58 članova SDS, zabranio političko delovanje, što je jedan od razloga zbog kojeg je poslednjih godina retko izlazio u medijima u BiH. Međutim, sa hapšenjem Radovana Karadžića i povratkom nacionalističke retorike među političare u BiH, Vučurević se povampirio i u Istočnom Sarajevu je osnovao udruženje „Osnivača Republike Srpske”.

Vučurevićeve pripreme za izgradnju starijeg i lepšeg Grada: Crkva svetog Vlaha u Dubrovniku 1991. godine

Photo: snimanje.adu.hr

e-Novine podsećaju na već objavljene Vučurevićeve umotvorine:

* Za Hrvatsku, koja je čekala 13 godina da podigne optužnicu protiv njega, Vučurević je siguran da mu je zahvalna. „Kada me Mate Boban molio da omogućim njihovo prebacivanje preko naše teritorije, preko ratnog područja, tokom jedne noći oko 500 ljudi propratili smo preko naše teritorije krijući ih i od naše vojske. Vjerovatno mi sada Hrvatska zahvaljuju na tome što sam spašavao ljude”, izjavio je svojevremeno Vučurević.

* U decembru 1991. izjavio je čuvenu rečenicu: „Ako bude trebalo, napravićemo još ljepši i stariji Dubrovnik”. Sedamnaest godina kasnije objasnio je u Oslobođenju ovu izjavu riječima: „Nije mi žao zbog te izjave. Kazali su i Hrvati da će napraviti ljepši i stariji Stari most, pa sam kontrirao”.

* Vučurević je poznat i po tome što je Bošnjacima iz Trebinja, koje je poznavao, kazao da odu iz grada. Prije deportacije u bošnjačke kuće i radnje bacane su bombe, zapaljena je Begova kuća, a 27. januara 1993. i Osman-pašina džamija u Starom gradu. Održan je i tajni sastanak trebinjskog političkog rukovodstva i uglednih Srba. Tema: istjerati Bošnjake iz Trebinja ili ne? Nakon tog sastanka, 4.500 Bošnjaka „dobrovoljno” je, s urednim papirima koje je potpisao Vučurević, napustilo Trebinje. „Pa ja sam na to ponosan”, rekao je Vučurević objašjavajući kako je protjerivanjem spasio Bošnjake Trebinja. „Otišli su”, objasnio je, „na civilizacijski način, kada se već nije moglo živjeti zajedno. Zna se da sam ja prije rata rekao kad su bili protesti da Muslimani izaberu svoje predstavnike i da ko god hoće da se demobiliše ili ide u treće zemlje, može otići. Jer sam znao šta bi se moglo dogoditi, da će stradati gdje god budu u manjini. Kao što će Srbi stradati tamo gdje budu u manjini. Nisam mogao ni sebe zaštititi, na mene je pokušan atentat i nisam siguran da ga nisu probali Srbi, što ne bi bilo ništa čudno ni prvi put, otrovali su cara Dušana, uostalom. Ja sam uvijek znao da će se rat završiti, da će ljudi doći natrag i zato u Trebinju nijedna kuća nije izgorjela. Zato me i danas Bošnjaci koji dođu iz Danske i Norveške ljube pri susretu”.

* U julu 1994, kada se pričalo o mogućim sankcijama SRJ prema Republici Srpskoj, Vučurević je rekao: „Neće nas Slobodan Milošević izdati nikada… Nema te žene koju on više voli od srpskog naroda da bi njojzi za ljubav nas izdao”. Samo mjesec dana kasnije, kada je tadašnja SRJ ipak uvela sankcije, Vučurević je u intervjuu agenciji AIMpress ovako komentarisao slučaj: „Ne da nas je iznenadilo, nego nas je zateklo, prenerazilo… To ni u snu nijesmo mogli sanjati. Ne mogu ljudi da dođu sebi, ne znaju šta se to odjednom zbi. No, mi pokušavamo da sačuvamo jedinstvo i ne želimo da uzvraćamo nikakve udarce”.

Tako je govorio Boža Volan:

* Onaj ko ne voli srpski narod, ne voli ni Karadžića, njegovu dobrotu i široku dušu.

* Ovo, braćo, nije građanski rat, nego treći svjetski rat protiv svih nas.

* Mi smo ušli u jedan rat koji nijesmo ni počeli. Počela ga je tadašnja JNA na ovim prostorima i ne pitajući nas. Desilo se da je država počela rat, a ostavila ga jednoj opštini da ga završi. Svi narodi imaju svoje nacionalne programe, osim Srbi. Mi smo to radili nasumice, od danas do sjutra.

* Ako se krenulo u rat sa Hrvatskom onda se ide do kraja. Ili se odredi granica na kojoj se brani Crna Gora ili srpska Hercegovina, tu se utvrdi i nema nikakvih optužbi da se izvršila nekakva agresija.

* Neće više u Hercegovini biti gladi, a Sarajevo da se gradi.

* Rušenje bogomolja je divljačko, ali radilo se po principu ‘rušiš ti meni – rušim ja tebi’. Ja nisam dao da neko kuršumom obije malter sa katoličke crkve sve dok u Dubrovniku ne fali ništa pravoslavnoj. Ne bih zaustavljao nikoga da je bilo drugačije. Bilo vam pravo ili ne, ne kajem se. I danas, kad bih se rodio, neke bih stvari isto napravio, odnosno većinu njih.

* Kad čovjek pakuje kofere za onaj svijet i svodi neke račune, hoće da zna gdje je imao pravo, a gdje ne. Meni je sedamdeset, pola puta je, vjerujem, prošlo, pa valja znati šta sa sobom ponijeti. Bio je rat koji je imao obilježja građanskog, vjerskog, nacionalnog, i valjalo ga je voditi. Zadesila nas je ta nevolja. Država propada, a ti vodiš rat.   (Kliker.info-e-novine)