Kliker.info

Imao sam ispit. Kolega i ja radili smo na nekakvom projektu o struji. Bili smo sami u razredu. Tišinu je odjednom prekinula pucnjava – rekao je zaprepašteni Matijas Cvjetičanin, učenik hrvatskog podrijetla, koji se u trenutku pokolja u njemačkoj školi u Winnendenu nalazio samo dva razreda dalje, samo nekoliko metara od pomahnitalog ubojice. Kako neslužbeno saznajemo, posljednja žrtva masakra bio je hrvatski državljanin Denis Puljić, koji se igrom slučaja našao na putu ubojice u bijegu.  Kolega i ja smo se pogledali, i u isto vrijeme stisnuli se uza zid razreda. Malo smo se uplašili. Pogledao sam sat, bilo je 9.30. Zanimalo me što se događa. Na prstima sam došao do vrata, otvorio ih, pogledao i vidio kaos. Ugledao sam druge učenike kako trče, viču, plaču, dozivaju “mama, mama, tata, tata”, deru se na sav glas “ubio ih je, ubio ih je”, “učiteljica je mrtva”. Tada sam polagano zatvorio vrata, i zaključao nas. Šutili smo i prekrižili ruke – ispričao je za Jutarnji Matijas, učenik Albertville – Realschule.Bivši učenik te škole, sedamnaestogodišnji Tim Kretschmer s automatskim je oružjem upao u školu i bez jasnog povoda izrešetao učenike u dva razreda. Ubio je devetero učenika i tri učiteljice, te ranio veći broj svojih bivših kolega. U bijegu je ubio još troje ljudi i teško ranio još nekoliko osoba.Petnaestak minuta nakon pokolja Matijas i njegov kolega, skriveni u razredu, čuli su da netko trči prema njihovom skrovištu. Pomislili su da je to on – hladnokrvni ubojica. – Vrata su se počela otvarati. Bili smo prestravljeni. Mislili smo da je ubojica. Ušli su specijalci. Došli su provjeriti je li ubojica u našem razredu. Pitali su jesmo li dobro i ponovno nas zaključali. Nazvao sam oca koji mi je rekao da ne izlazim, te kako će doći po mene u školu. Oko 11 sati izašli smo iz razreda. Škola je bila puna policije, krvi je bilo posvuda. Kao u ratu. Po mene je stigao stariji brat Darko, a ja sam jedva dočekao vidjeti roditelje – rekao je Matijas. Kada smo ga nazvali telefonom, Matijas se upravo bio probudio. Otišao je, rekao je, leći, jer ga boli glava te jer je od šoka sav pocrvenio.  Samo da nitko od mojih prijatelja nije stradao – poželio je Matijas. Sandi Marić, 15-godišnji učenik Geschwisterschule, također hrvatskog podrijetla, bio je u trenutku pokolja na satu engleskog.  – Učili smo gramatiku. Negdje oko 9.30 začuli smo pucnjavu. Cijeli je razred skočio na noge, no mislili smo da nije ništa ozbiljno. Odjednom, u naš je razred utrčao direktor škole te nam rekao da su se u realnoj srednjoj školi, 50 metara udaljenoj od naše gimnazije, čuli pucnjevi – rekao je Sandi.

– Nakon nekoliko trenutaka direktor se vratio u razred i obavijestio nas da su zaključali školu te da će zaključati i naš razred. Jedna je učenica tada viknula, a mi ostali gledali smo se u čudu. Nastavnica nam je rekla da se sagnemo ispod klupa. Počeli smo pričati, ali nam je učiteljica rekla da budemo tiho jer je ubojica možda u našoj školi. Svi smo problijedjeli. Neke kolegice počele su plakati, neki su se uhvatili za glavu. Užasan osjećaj. Takve sam situacije gledao samo na filmu i mislio da su samo tamo moguće – rekao je Sandi, još uvijek šokiran pokoljem. Ispod klupa, rekao je, bili su sat vremena, a nakon toga ih je direktor u pratnji policije obavijestio da je sve gotovo. – Rekli su im da je ubijeno devet učenika, tri učitelja i tri civila, no o imenima nisu pričali. Oko 13.30 pustili su učenike kućama, ali samo ukoliko je jedan od roditelja došao po njih. Nastavnici su im rekli da sami odaberu hoće li nastaviti pohađati školu – ispričao je Sandi. No, Sandi ne vjeruje da će itko biti spreman za školu. Učiteljsko vijeće njegove škole danas će imati sastanak u vezi s ovim užasnim događajem.- Imam u toj školi puno prijatelja. Više ništa neće biti kao prije – rekao je tiho.  (Kliker.info-Jutarnji list)