Trump, Putin i Xi igraju geopolitički šah : Ovako bi mogla izgledati njihova podjela svijeta. Cijela Europa se crveni!
Obraćanje američkog predsjednika Donalda Trumpa ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu u pokušaju okončvanja rata između Rusije s Ukrajinom dolazi usred borbe među čelnicima dviju sila za sfere utjecaja, dok i Kina nastoji iskoristiti svoj utjecaj. Karta koju je objavio Newsweek pokazuje kako bi se ova globalna “šahovska partija” mogla odvijati.
Trumpov razgovor s Putinom u ožujku i “shuttle” diplomacija koju je predvodila Amerika u Saudijskoj Arabiji pokazali su odlučnost američkog predsjednika, čak i dok rat bjesni unatoč pregovorima koji su rezultirali prijedlogom o 30-dnevnom prekidu vatre i dogovorom o zaustavljanju napada na Crnom moru.
Ali ovaj proces okončanja rata ima odjeke konferencije u Jalti davne 1945. godine između čelnika SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Sovjetskog Saveza koja je prethodila hladnoratovskoj podjeli Europe, prema Vesseli Tchernevi, zamjenici ravnatelja Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR).
“Na Jalti su velike sile odlučivale o budućnosti istočne Europe”, rekla je za Newsweek. “Ovako je to sada u vezi s Ukrajinom. Odlučivanje o budućnosti Ukrajine bez Ukrajine također je odlučivanje o budućnosti Europe bez Europe”, dodala je.
Srednja Azija, Bliski istok, Afrika, Latinska Amerika, Australija, Novi Zeland i Mongolija ostaju po ovom prikazu izvan direktne kontrole bilo koje od triju sila, ali Newsweek napominje da bi Srednja Azija mogla postati poprište rivalstva između Rusije i Kine.
Ovu potencijalnu preraspodjelu globalne moći dovode u vezu sa, kako navode, “kardinalnim promjenama“ u vanjskoj politici SAD-a.
Rekao je da je Trumpovo odbijanje da Ukrajini da sigurnosna jamstva bilo slično popuštanju nacističkom vođi Adolfu Hitleru na Münchenskoj konferenciji 1938. Wolff vjeruje da sadašnji predsjednik SAD-a vidi svijet kao polje na kojem velike sile određuju sfere utjecaja u koje se jedna drugoj ne miješaju.
“Vjerojatno ćemo vidjeti kako velesile – Kina i SAD – dijele svijet između sebe i još uvijek je pomalo nejasno što će se dogoditi s Rusijom, hoće li biti samostalan igrač ili još više ovisiti o Kini.”
München je također bio poprište kritike američkog potpredsjednika JD Vancea na račun demokracija EU-a, zbog optužbi za ušutkavanje slobode govora i neuspjeha u zaustavljanju masovne migracije, kao i njegovih zahtjeva za većom otvorenošću prema desničarskim populistima koje je pohvalio Putinov saveznik, bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev.
Govor je uslijedio nakon što je američki ministar obrane Pete Hegseth rekao da je vraćanje teritorija Ukrajine na granice prije 2014. nerealno i da europske zemlje moraju učiniti više za vlastitu obranu jer se Sjedinjene Države moraju suprotstaviti Kini na Pacifiku.
Rekla je da Rusija pokušava potkopati demokracije u istočnoj Europi i “radi na postizanju novog konsenzusa, što se sada čini jednostavnijim u Trumpovoj eri”.
Putinov bauk lebdio je nad prosvjedima i izborima u nekoliko zemalja istočne Europe posljednjih mjeseci.
Prozapadni političari optužuju Moskvu za uplitanje u referendum o EU i predsjedničke izbore u Moldaviji, dok su u susjednoj Rumunjskoj proeuropski čelnici otkazali izbore nakon što je favorit krajnje desnice Calin Georgescu vodio prvi krug zbog tvrdnji o miješanju Rusije.
U nekoliko europskih zemalja održavaju se prosvjedi protiv vlada za koje se smatra da zauzimaju prokremaljski stav.
Prosvjednici u Slovačkoj izašli su na ulice Bratislave kako bi prosvjedovali protiv amandmana na prijedlog zakona koji ograničava nevladine organizacije koji se uspoređuje s ruskim zakonom o stranim agentima u zemlji čijeg su čelnika Roberta Fica kritizirali protivnici zbog njegovih veza s Moskvom.
Ožujak je obilježio prosvjede u Srbiji, gdje predsjednik Aleksandar Vučić ima bliske veze s Moskvom, a smatra se da je uplitanje Kremlja u mađarsku politiku izazvalo reakciju protiv premijera Viktora Orbana, jednog od Putinovih najbližih saveznika u EU.
Dalje prema jugu, uznemirenost u Gruziji doživjela je prosvjede protiv vladajuće grupe Gruzijski san, čiji je kritičari optužuju za veze s Moskvom i koja učvršćuje svoju kontrolu nad južnokavkaskom zemljom sa strateški važnim izlazom na Crno more.
Kina i središnja Azija
Središnja Azija mogla bi biti područje natjecanja između Rusije i Kine.
Kao znak diplomatskih namjera, Putinu je priređena topla dobrodošlica u Mongoliji prošlog rujna, u prvom Putinovom posjetu jednoj članici Međunarodnog kaznenog suda (ICC) otkako je izdan nalog za njegovo uhićenje zbog navodnih ratnih zločina. Mongolija se oslanja na Rusiju za gorivo i električnu energiju i Kinu za ulaganja u svoju rudarsku industriju.
“U Astani je oduvijek postojala zabrinutost da bi mogla biti sljedeća meta ruske ekspanzije”, rekao je Wolff, s obzirom na to da u zemlji živi značajan broj ruskog stanovništva.
“Kazahstanci mogu biti malo skeptičniji prema Rusiji i Ukrajini, jer znaju da su Kinezi jasno dali do znanja kako neće dopustiti da se Rusija petlja sa sjevernim Kazahstanom gdje postoji značajna ruska populacija.”
Trump i zapadna hemisfera
Trump je u više navrata rekao da želi Grenland i preuzeti kontrolu nad Panamskim kanalom, razbjesnio je Kanadu opisujući je kao potencijalnu 51. državu i preimenovao Meksički zaljev kako bi pokazao koja je bila Amerika prva.
Wolff je rekao da se Trump povlači na zapadnu hemisferu, ali bi se mogao suočiti s povratkom Kine, osobito u Latinskoj Americi.
Ali, Trump još nije dobio ono što je želio od Putina u vezi s dogovorom oko Ukrajine, pa u slučaju da Moskva ne uspije postići dogovor sa SAD-om, njezina će ovisnost o Kini rasti.
Međutim, medijske naslove o Ukrajini zamijenilo je Trumpovo jačanje trgovinskog rata s Kinom, koja se sada suočava s carinama od 145 posto. To bi potencijalno moglo oslabiti Putina jer bi Xi mogao više uskladiti svoje ekonomske interese s Europom.
Postavlja se i pitanje hoće li biti dogovora između SAD-a i Kine oko Tajvana, autonomnog otoka koji Peking smatra pobunjeničkom regijom koja se mora ponovno ujediniti s kopnom, ako je potrebno i silom.
Najnovije vojne vježbe Zapovjedništva istočnog ratišta kineske vojske oko Tajvana prošlw sedmice pojačale su pitanje što bi Trump mogao učiniti ako Peking izvrši invaziju.
“Mogli biste imati prešutne dogovore u kojima Kinezi guraju, a SAD ne uzvraća”, rekao je Wolff. Tada, po njemu, postaje jasno da postoji implicitno priznanje da je Južno kinesko more zapravo u sferi utjecaja isključivo Kine, piše Newsweek.
(Slobodna Dalmacija)
Komentari