Kliker.info

Veliki napad na Iran, koji su pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael, već je izazvao odmazdu širom Bliskog istoka.Sve je vjerovatnije da će izbiti širi regionalni sukob, sa sumornim nenamjernim posljedicama poput obaranja tri američka ratna aviona “prijateljskom vatrom” u Kuvajtu.

Zašto je američki predsjednik Donald Trump, koji se predstavlja kao mirotvorac, započeo strani rat?

Piše : Timothy Snyder (Project Syndicate)

Teško je povjerovati u službeno objašnjenje. Tvrdnja Trumpove administracije da Iran gradi nuklearno oružje nije dokazana.

Niti se to može pomiriti sa ponovljenim tvrdnjama administracije da je iranski program nuklearnog oružja uništen u zračnim napadima prošlog juna.

Trumpovo insistiranje da Islamsku Republiku treba zamijeniti demokratskim ili barem režimom prijateljskim prema SAD-u čini se podjednako neobičnim, s obzirom na to da je snažno protivljenje stranom vojnom miješanju i ratovima za promjenu režima navodno bilo jedno od ključnih načela Trumpovog pokreta “Učinimo Ameriku ponovo velikom”.

Vidim dva moguća razloga za njegovu odluku, od kojih nijedan nije legitiman: uništiti američku demokratiju ili se obogatiti.

Naravno, strani ratovi su često motivirani domaćom politikom, a još češće, politički autoritarizam i lična korupcija nisu međusobno isključivi. Čini se da je to slučaj i ovdje.

Međunarodni sukobi mogu oslabiti i potkopati demokratije na dva načina: prisiljavanjem javnosti da se okupi oko vođe (dok protivnike prikazuju kao izdajnike) ili stvaranjem uslova koji favoriziraju vladajuću stranku prije izbora.

Desničarske vlade u Sjedinjenim Državama i Izraelu slijede ovaj potpuno predvidljivi autoritarni model.

Nevjerovatnost službenih opravdanja za odluku o započinjanju još jednog rata na Bliskom istoku ukazuje na još jedno moguće objašnjenje: korupciju.

Ko bi mogao direktno imati koristi od promjene režima u Iranu? Ako je vanjska politika igrala ulogu u odluci SAD-a, sumnjam da je to bila politika najbližih saveznika administracije predsjednika Donalda Trumpa u regiji.

Politiku Bliskog istoka dugo je oblikovalo rivalstvo između Irana i Izraela, kao i između Irana i arapskih država Perzijskog zaljeva, posebno Saudijske Arabije. Budući da je ova strukturna karakteristika mnogo trajnija od Trumpovih kolebljivih i kontradiktornih izjava, bolje je ovdje početi tražiti ciljeve administracije.

A ti ciljevi izgledaju usmjereni na unapređenje lične politike – preciznije, lične koristi.

Zaljevske monarhije koje se protive iranskoj moći obasipale su Trumpa i njegovu porodicu ogromnim poslovnim dogovorima.

Ujedinjeni Arapski Emirati investirali su u kripto poduhvat porodice Trump. Trumpova organizacija zaradila je mnogo novca kroz poslove sa Saudijskom Arabijom. Ponekad su zaljevski monarsi direktno pokušavali pridobiti Trumpa, kao kada je Katar dao Trumpu luksuzni avion.

Lista je vrlo duga, a sada američka vlada koristi vojnu silu protiv zajedničkog neprijatelja zemalja koje su obogatile Trumpa i njegovu porodicu. Ovaj kontekst treba uključiti u sva izvještavanja o ratu. Zapanjujuće otvorena korupcija ove administracije postavlja pitanje da li su američke oružane snage sada dostupne za iznajmljivanje.

Da budem jasan, moj cilj nije braniti Islamsku Republiku, brutalni režim koji masovno ubija mirne demonstrante od početka godine.

Razmjere tog pokolja još uvijek nisu u potpunosti shvaćene. Ali postoje efikasniji načini za suprotstavljanje autoritarnom i korumpiranom političkom sistemu u Iranu.

Vlada SAD-a mogla bi pokrenuti strpljivu kampanju pritiska i sankcija, uz podršku opoziciji i prijedloge za rješavanje vodne krize u zemlji – rastućeg ekološkog problema koji je doprinio društvenim nemirima.

Nažalost, administracija predsjednika Donalda Trumpa nikada ne bi mogla ponuditi tako sveobuhvatnu i kompetentnu strategiju. Sve što može ponuditi je militarizam, autoritarizam i korupcija.

Amerikancima će biti rečeno da ne dovode u pitanje rat koji je sada u toku. Ali tada se moraju postavljati pitanja, posebno s obzirom na ono što znamo o Trumpovoj administraciji.

Postoje brojni dokazi da bi napad na Iran mogao biti usmjeren na potkopavanje američke demokratije, bogaćenje predsjednika ili oboje. Iako ne postoje jasni dokazi koji podržavaju ove pretpostavke – oni ukazuju na pravce istraživanja koje treba slijediti kako rat napreduje i otkriva se više o njegovom porijeklu.

Rat ne briše nepravde vlada niti prisiljava građane da vjeruju u apsurdna opravdanja svojih vođa. Naprotiv, rat predstavlja najbolju priliku da se otkriju pravi motivi političkih lidera.

(Autor je prvi nosilac katedre za modernu evropsku historiju na Munk školi za globalne poslove i javnu politiku Univerziteta u Torontu i stalni saradnik Instituta za humanističke nauke u Beču, autor ili urednik 20 knjiga. )