Kliker.info

Ako o ovoj državi sudite po njenoj vlasti, a zatim po onima koji sline na napravdu, javno se ne zamjeraju, a mrze svakog ko im svojim primjerom pokaže koliko su jadni i mali, onda ćete život provesti smatrajući ovu zemlju nemogućom, neodrživom, nepopravljivom. A ako malo zagrebete ispod ove žabokrečine, vidjećete da je i moguća, i održiva i svima potrebna, naglasila je u razgovoru za Vijesti.ba ekonomsko-politička analitičarka Svetlana Cenić.

VIJESTI: Posljednji put kada smo razgovarali naglasili ste da novoizabrana vlast u BiH mora “zaustaviti propadanje i vratiti građanima povjerenje i nadu da će institucije raditi za opšte dobro ne bi li se iz stanja agonije vratili u proaktivno stanje”. Upozorili ste da je za ovo sve potreban set mjera, koje bi valjalo da građani čuju već u prvoj sedmici nove vlasti, a ne “da čekaju 100 dana, pa onda izgovore na ‘onog tamo’, ‘svjetsku krizu’,  pa sve tako do neke nove katastrofe”. Ipak, nakon izbora prošlo je i više od 100 dana, a vlast još nije ni konstituisana u punom kapacitetu. Zašto? Šta ili ko su glavni uzroci ili krivci ovakvog stanja?

CENIĆ: Prvo, šta je to vlast u punom kapacitetu?! Ovdje je vlast u punom kapacitetu već dvadeset godina, samo je pitanje koliki je kapacitet. Eh, rekao davno Albert Einstein: “Svako može biti genije. Ali, ako o ribi sudite po tome kako se penje na drvo, ona će cijeli život provesti misleći da je glupa.” Analogno tome, ako je riba već na vrh drveta, a vi mislite da se ona tu popela svojim sposobnostima, onda nešto nije u redu sa vama, odnosno iskazujete elementrano neznanje. Kod nas se dno popelo na vrh. Tri su krivca: nesposobni i ambiciozni partijski ešaloni, neznalice koje ih biraju i međunarodni predstavnici koji se privatno čude, a javno aminuju stanje neznanja.

Ako o ovoj državi sudite po njenoj vlasti, a zatim po onima koji sline na napravdu, javno se ne zamjeraju, a mrze svakog ko im svojim primjerom pokaže koliko su jadni i mali, onda ćete život provesti smatrajući ovu zemlju nemogućom, neodrživom, nepopravljivom. A ako malo zagrebete ispod ove žabokrečine, vidjećete da je i moguća, i održiva i svima potrebna.

VIJESTI: Činilo se da će formiranje Vijeća ministara BiH proteći bez problema, budući da su se parlamentarne stranke na državnom nivou dogovorile oko toga. No, sve su prilike da neće ići lako. HDZ BiH jasno poručuje da neće doći do realizacije dogovora u Vijeću ministara BiH dok se ne imenuje federalna Vlada. Na zadnjem sastanku predstavnika vodećih stranaka u ovom entitetu došlo je do zastoja u pregovorima. Kako iz začaranog kruga? Kakav rasplet u konačnici očekujete?

CENIĆ: Samo su ovi u neznanju, koje već pomenuh, mislili da će ići glatko. Znate šta? Drago mi je što mi se još jedna, takođe javna, prognoza ostvarila, a to je da će ovoga puta lakše ići sa državnim nivoom  nego sa entitetskim. Da ne bi PPP (papaka, para, privilegija) u RS-u, bilo bi mnogo veće natezanje s obzirom na odnose partija na državnom nivou.  Samo naivni su mislili, s druge strane, da će Dodik lako odustati od slasti državne vlasti, a da će Čović imati umjerene apetite. DF je previše brzo, po mom mišljenju, i lako pristala na ustupke u cilju neke kooperativnosti. Ukratko. A iz ove situacije natjeraće nužda i međunarodna zajednica, odnosno ova izjava koju su zdušno podržali domaći, a inostrani je ponudili da pokriju i svoje i naše greške. Nikada se kod nas rješenja ne prave u dnevnoj sobi, već se sve rješava nekim tajnim šaptanjem,  u špajzu ili kupatilu. Dakle, sad je na sceni diplomatija oči u oči,  sa podsjećanjem da para nema, a neće ih ni biti dok god je ovako. Pa, ko voli, neka izvoli, samo neka sačeka vlastitim golim prsima nezadovoljnu masu.

VIJESTI: Govori se i o uspostavljanju nove parlamentarne većine na državnom nivou. Je li to politički opravdano i šta bi značilo?

CENIĆ: Na koju od novih se misli? Ona bez SDA ili bez HDZ ili bez DF-a ili bez Saveza za promjene? Jer, ima mnogo kombinatorika. Samo su neke stvari konstante u ovom momentu: SBB neće sa SDA; DF neće SNSD, a HDZ-u i SNSD-u fali neko za ljubav, pa je pitanje može li to biti brojčano SBB znajući da valja vlast praviti i u Federaciji i kantonima. Valja podsjećati sve njih kako su se zdušno uhvatili za još jednu u nizu zadnjih šansi (zadnjih je bilo makar pet do sada) u vidu britansko- njemačke inicijative.

Promjena kombinatorika i koalicija značila bi ponovno oduglovačenje, a odavno je prošlo podne u BiH. Jedino čega imamo isuviše su kombinatorike dugovi, a svaki mogući izvještaj pokazuje da tonemo neviđenom brzinom. Samo pogledajte podatke  o tome da smo zemlja sa najviše blokiranih preduzeća, a najmanje novoosnovanih. Kad se na to doda da je stopa nataliteta negativna, a da nam godišnje iseli odavdje jedan solidan grad, nema ni para, ni vremena, a uskoro ni stanovnika  za beskrajne kombinatorike.

VIJESTIA: Domaći političari usvojili su izjavu o evropskoj opredijeljenosti. Iz EU najavljuju da bi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju uskoro mogao stupiti na snagu, a pojedini analitičari čak procjenjuju da, ako sve bude išlo prema planu, BiH može biti na pragu EU za deset godina. Jesu li to oprimistična očekivanja? 

CENIĆ: Vrlo optimistična. Podsjećam da je od parafa na SSP prošlo osam godina, od potpisa sedam godina, a ništa nismo uradili, već se hvatamo sad za izjavu kao istorijsko (sic!)  i spasonosno rješenje, te vječno isti ljudi primaju čestitke za paraf, potpis, sporazum, sastanak, a sad izjavu. Dakle, čestitaju im nesposobnost i nerad o trošku poreskih obveznika. S obzirom da sam se toga toliko nagledala, nisam baš optimista,  osim ako EU toliko dosadi, pa nas gurne sebi u naručje, eto onako, ili narodu toliko dosadi da sad uvježbanije i vještije nastupi prema izabranima.

VIJESTI: Nedavno ste imali vrlo zanimljiv osvrt na Sporazum o rastu i zapošljavanju u BiH. On podrazumijeva da u EU do 2020. bude zaposleno 75 posto stanovništva u dobi od 20 do 64 godine, da barem 40 posto osoba u dobi od 30 do 34 godine završi visokoškolsko obrazovanje, te da barem 20 miliona ljudi manje živi u siromaštvu i društvenoj isključenosti. Da li je i za koje vrijeme ovaj paket reformi sprovodiv i šta, zapravo, donosi građanima BiH?

CENIĆ: Taj Sporazum o rastu i zapošljavanju za BiH se još ne zna kojim koracima će ići, osim što je identifikovano šest oblasti, koje je svaki iole zainteresovan ekonomista otprilike mogao da nabroji u dva sata ujutro i to nakon kafane. S obzirom da je EU raspisala poziv konsultantima za tehničku podršku, a da je glavnom konsultantu dodijeljeno po projektnom zadatku 150 radnih dana, vidim da ćemo opet  u radionice, seminare, sastanke i slična sijela. Meni u tome predstavljanju tog papira nije jasno mnogo stvari, pored uobičajenog konsultanta kao mačka u džaku, a to je kome se podnosi izvještaj ako je EU raspisala poziv za konsultanta, radiš, kao, sa domaćim vlastima, a izvještaj će pomoći opet EU?! A kome ga, onda, podnose? Gladnom stanovništvu ili neradnim vlastima? Ili sebi samima da bi sami ocijenili vrijedi li to propuštanja korak dalje u svoju zajednicu? Ponavljam već ne znam koji put i to teška srca,  da o ovoj zemlji odlučuju ljudi koji je ne poznaju, s jedne strane, a s druge ljudi koji je ne vole. Kako me može iko uvjeriti da voli državu, entitet, opštinu, mjesnu zajednicu, pa i svoj narod ako stalno blokira i brine samo o sebičnim, ličnim interesima?! Zato nisam euroskeptik koliko behaskeptik na putu ka EU.

VIJESTI: Kako gledate na set reformskih zakona koje je pripremila Vlada RS? Je li suština njihovog usvajanja rasterećenje privrede smanjenjem stopa doprinosa ili je pak opravdana tvrdnja opozicije da je Vlada ovim priznala sopstvene promašaje?

CENIĆ: Superhik jaše ponovo! Dvije godine najmanje ima kako se javno zalažem da se usvoje zakoni o rokovima plaćanja i zakon o finansijskoj i fiskalnoj odgovornosti . Evo ih u RS u proceduri, totalno iščašeni i načisto izvitopereni, pa tako i kod rokova plaćanja se cilj pomjerio na privredu, a ne na javnu upravu, dok se u drugom zakonu predviđa formiranje, na primjer, još jednog fiskalnog vijeća, pored državnog, na entitetskom nivou, sa plaćenim osobljem,  i pored toga što ministar finansija ima 11 pomoćnika, za svaki ćošak ona tri sprata gdje se nalazi. Dalje, već ne znam koji puta mijenjaju set poreskih zakona da se u glavi vrti svima, a onda se pitaju što privreda umire. Ekseperimentisanje je doseglo vrhunac, pa tako su kod fiskalnih kasa svojevremeno proglašavali nas nekolicinu ludacima, a sada se svako malo mijenja taj zakon i jedini efakt koji je postigao je uništavanje onih malih privrednika. Kad su ukidali poreske olakšice za reinvestiranu dobit, ponovo sam dobila etikete koje bolje da ne ponavljam. Sad vraćaju te olakšice.  Formular za prijavljivanje imovine u cilju oporezivanja su napravili težim nego aplikacija za neki od EU fondova, da bi sada čuveni borci za dentraliazciju polako opštinama svaljivali namete, smanjivali prihode, a sad i odlučivali u njihovo ime. Sad se odjednom pojavljuju i transferene cijene u zakonu nakon što je Birač na taj način opljačkan, Rafinerija je već poduže u “remontu”,  dok Nestro otkazuje kolektivni ugovor. I tako redom, da ne nabrajam. Nije ovaj narod zamorče u nečijoj laboratoriji, za boga miloga!

VIJESTI: Osim ovoga, Vlada je najavila i obiman program borbe protiv sive ekonomije, jer sed, kako je upozorila premijerka Željka Cvijanović, ne može više tolerisati varanje sistema. Šta u ovom slučaju treba da podrazumijeva uspješna borbe protiv sive ekonomije u RS? 

CENIĆ: Devet punih godina su u vlasti, devet punih godina su stvarali više paralelnih sistema, a osiromašenje je vidljivo i sa druge planete. Devet punih godina obećanja i radovanja onima koji od lažnog srbovanja ne vide vlastiti cvileći stomak. Evo sam upravo iznijela primjer za klasično licemerje: sad se uvodi pojam transfernih cijena kada su firme koje su uz pomoć njih ojadile dva velika sistema: Birač i Naftnu industriju. Ojadile! I sad kad su milijarde pokradene, sad ne možemo tolerisati više varanje sistema?! Koja je to milijarda bila prag nakon koje se tolerancija izgubila?! A nije varanja sistema ako su tajni podaci o zgradama, nabavkama, ugovorima, a radi se o narodnim parama, odnosno parama poreskih obveznika?! Iako zakoni propisuju da takve informacije moraju biti dostupne svima. Poslovna tajna je, recimo, po kojoj cijeni se nabavlja gas iz Rusije. Da čovjek ne povjeruje! I sad se našla premijerka da kaže o varanju sistema?!

Evo, kad je već zakon o porezu na imovinu dio tih takozvanioh reformi, pa ima i registar nepokretnosti u Poreskoj upravi, zašto ne uvežu informatički nadležna odjeljenja opštine sa PU, ali i unutar PU vezu između prijave dohotka i imovine, pa da konačno otklonimo bar na domaćem terenu misteriju kako se to od neke plate, makar bila i pet hiljada, gradi vila od milion, kupuju istovremeno skupa kola i gradi vikendica na moru?!  Mislim da nema boljeg načina za uvođenje reda, a i pronalaska nestalih para i poreza. Ponavljam: makar na domaćem terenu, pa ćemo onda po podatke u inostranstvo.

 Nevena Šarenac (Vijesti.ba)