Kliker.info

Muzej pod otvorenim nebom – često se govori za Stolac, na jugoistoku Hercegovine, zbog zadivljujućih spomenika kulture iz različitih perioda, od nekropole stećaka, Starog grada do mlinica i ćuprija na rijeci Bregavi.Dio njih obnovljen je u projektu simbolično nazavanim “Naslijeđe kao most između zajednica”, jer zbog podjele među njima, ovaj grad-muzej češće se opisuje kao grad-slučaj.

Na stolačkim ulicama vijore se različite zastave – Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Hrvatske zajednice Herceg-Bosna; na istoj zgradi postavljene su ploče s nazivima dvije osnove škole – jedne za bošnjačku i druge za hrvatsku djecu; srednja škola, iako u jednoj zgradi, podijeljena je po spratovima i smjenama, dok u gradu rade dva doma zdravlja.

Ipak, većina stanovnika tvrdi da im ove podjele nisu glavni problem u životu, koje se, kažu, preuveličavaju, uvijek ističući da imaju prijatelje jedni među drugima i da je politika kriva za razdvajanje ljudi. Zastaju i govore o lošoj ekonomskoj situaciji, vidno umorni od spominjanja podjela, ali kako kažu, ne žele javno govoriti o tome.

“Nemoj me pitati za ime i prezime, da imam nekih problema, mala je ovo sredina… Međutim, mogu vam reći jedno – Stolac je mrtav i jadan, ne-d’o-Bog nikome, pogotovo mladima”, kaže jedan od starijih Stočana, kojeg smo zaustavili u šetnji s prijateljem.

“Evo, on i ja smo različite vjere, pa se opet družimo. Kakva više podjeljenost, pa ljudi u Stocu kopaju po kontejnerima… Sve je to politika nametnula, vjerujte.”

‘Za posao moraš imati dobra leđa’

Nedaleko od dvojice prijatelja prolazimo pored osnovnih škola – njih dvije pod istim krovom. Bošnjačka djeca ulaze na stražnji, hrvatska djeca na prednji ulaz. Idu u različite smjene i uče po različitim programima, iako većina roditelja naglašava da se, uprkos tome, učenici međusobno druže.

Ipak, u blizini zgrade zatičemo zaposlenicu, koja nam objašnjava da je “to razumljivo, jer se oni uvijek uzimaju kao primjer nečega što nije dobro”.

“U redu, nije dobro, ali mi se barem trudimo da to popravimo. U Mostaru su dvije škole fizički odvojene, djeca se nikada ne viđaju, a kod nas barem imaju zajedničke treninge i druže se, radnici u školama rade zajedno, imamo seminar o integraciji… Ne može se preko noći ispraviti nešto što traje godinama.”

Medisa Tica, predsjednica Foruma mladih u Stocu, potvrđuje da je stanje u školama danas bolje nego kada je ona bila učenica. Dodaje da je ipak glavni problem mladih u Stocu nezaposlenost.

“Da bi došao do posla, moraš imati ‘dobra leđa’, mora te neko ‘gurati’. Mislim da bi ovdje bilo najbolje da se pokrene fabrika, poljoprivreda i turizam, jer mi imamo toliko ljepote da pokažemo.”

Kako kaže, sada mladi uglavnom rade sezonski u Neumu ili Hrvatskoj, ili čak na okolnim vinogradima.

“Ima i nekoliko butika, ali dosta njih radi i u kafićima, koji su također podijeljeni, jer tačno se zna čiji je hrvatski, čiji bošnjački, iako su ljudi sada počeli da se miješaju, tako da kažem. Ali, podjele postoje, jer politika truje ljude.”

‘Šta s viškom nastavnika’

Međutim, i političari tvrde da je situacija u gradu u loša. Godinama su ovdje na vlasti Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajedica Bosne i Hercegovine.Edin Šetka (SDA), predsjednik Općinskog vijeća, također smatra da u Stocu postoji segregacija.

“Sve mi imamo po dva, i to nismo uspjeli riještiti nakon ovoliko godina, jer nema dobre volje, i sve to služi za izbore svake dvije godine. Da postoji malo korektniji odnos federalnih i državnih vlasti, od nas ne bi pravili senzaciju. Umjesto toga, otvorila bi se neka fabrika”, kaže.

U Stocu je većina ljudi bez posla. Oni koji rade zaposleni su u javnim ustanovama i općinskim strukturama, ali mnogi Bošnjaci se žale da tu postoji diskriminaciju prilikom zapošljavanja. Stolačka željezera, koja je radila prije rata, sada je propala.

“Iluziorno bi bilo reći da je ovdje situacija idelana, postoji ta fizička podijeljenost, ali nezaposlenost je problem broj jedan”, slaže se Kazimir Raguž iz HDZ-a BiH, predsjednik Kluba hrvatskih vijećnika.

Dodaje da su i dvije škole pod jednim krovom problem, ali da treba razmišljati i o drugim stvarima ako bi se išlo ka njihovom ukidanju.

“Mnogi kažu da je to segregacija, ali nitko ne razmišlja što kada se uvede jedna škola. Što će se uraditi sa 20-30 zaposlenih osoba koje će biti višak. Ali, daj-Bože da bude dovoljan broj djece da zadrže posao i ovi sada koji su zaposleni, jer tendencija je smanjenje broja djece.”

Da grad polako izumire smatra i Nerin Dizdar iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u Stocu, a za takvo stanje krivi “vladajuće strukuture”.

“U čaršiji je povratnično muslimansko stanovništvo, koje jedva preživljava, ali nije bolja ni situacija kod hrvatskog stanovništva. Bila je inicijativa de se obnovi stolačka željezara, koja je bila pokretač privrede, ali su to vladajuće politike zaustavile, jer im je cilj da stanovnici budu siromašni i tako mogu lakše s njima manipulisati.”

U čekaonici Doma zdravlja

Ističe da njegova djeca u školu ulaze na stražnji ulaz, što je, kaže, ponižavajuće,

“Škole su pod kontrolom vladajućih stranaka, a općinske strukture čak smatraju da djeca trebaju biti odvojena, jer misle da bi zajedničko pohađanje osnovne i srednje škole ugrozilo njhovo pravo na identitet, jezik…”

“Iako mislim da vladajuće stranke prave podjele, plasiraju je među ‘sitnu raju’ i prave grad-slučaj. Prije rata je ovdje bilo oko 6.000 zaposlenih, a sada samo 900, i to u javnim poduzećima i ugostiteljskom sektoru.”

U Stocu postoje i dva doma zdravlja, gdje su prije išli odvojeno Hrvati i Bošnjaci.Ambulanta koju su otvorili povratnici Bošnjaci kada su se vratili u grad smještena je u prizemlju kuće koja nema ni fasadu. Ipak, u ulaznom hodniku, koji je uređen kao čekaonica, zatičemo gužvu.

Stočanka koja je došla s djecom objašnjava da situacija nije kao prije: “Dosta Bošnjaka ide u dom [zdravlja] u centru, a Hrvati dolazi ovdje, jer se sada malo više gleda ko je bolji doktor.”Penzioner, koji također čeka u redu, dobacuje da je u Stocu “jedino političarima dobro”.

“Običnim” stanovnicima, kako kažu, dosta je podjela. Međutim, na pitanje šta bi bilo rješenje, svi imaju različit odgovor, ali ipak se slažu u jednom – da u Stocu nema posla i dostojanstvenog života.

Križevi – provokacija ili potreba

Postolja za križeve, ili, kako ih neki nazivaju, betonske kvadratne strukture, koja su postavljena u Starom gradu, proglašenim nacionalnim spomenikom, još su jedna od okosnica oko koje se stvaraju podjele.Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je Stari grad jednim od najugroženijih spomenika u Bosni i Hercegovini upravo zbog tih postolja na koja se stavljaju križevi.Neki od njih su uoči Uskrsa slomljeni, što je povećalo tenizije u gradu.

Nerin Dizdar smatra da je postavljanje križeva više provokacija nego iskazivanje vjerskih osjećanja.
“Ta se postolja, za koje je čak donesena odluka da se uklone, grade u dijelu grada koji je 90 posto nastanjen povratnicima Bošnjacima. Prema tome, to simbolično poručuje neki trjumfalizam.”Međutim, Kazimir Raguž mišljenja je da postolja i križevi ne narušavaju vizuru Starog grada, niti da tu stoje kao provokacija.
“To se nalazi na putu prema Starom gradu. Vandalizam je da ih netko ruši, ali bolje i to nego da je netko od ljudi nastradao. Ipak, kada bismo mi dobili pozitivnu reakciju za to i neko poštovanje, to bi se trostruko vratilo.”

Vedrana Maglajlija (Aljazeera)