Kliker.info

Osim toga, to nije samo odnos prema EU, ovo je play off u borbi s radikalima, jer poslije ovoga će i u Beogradu sazrijeti uvjerenje o tome zašto bi oni oskudno živjeli zbog jednog Radovana Karadžića ili Ratka Mladića. S druge strane, sigurno je da ambicioznost predsjednika Tadića za apsolutnom vlašću u Srbiji neće prezati ni od jednog Mladića, kao i Gorana Hadžića. U tom smislu treba očekivati određeni trenutak kada će Beograd sračunati da mu je u datom trenutku važno isporučiti sljedećeg osumnjičenika za ratni zločin.

VL: U Sarajevu kažu da je Karadžića najbolje poznavao književnik Abdulah Sidran. Jeste li ga i vi poznavali?  
KLJUIĆ: Poznavao sam ga trideset godina i uvijek je bio neurban čovjek. Mi Radovana Kradžića nikada nismo ozbiljno doživljavali. Kada je izabran za predsjednika SDS-a, a ne Zdravko Leovac, odmah smo znali da će biti nekog belaja, jer je on važio za osobu koja je bolovala od mnoštva kompleksa. Naime, on nije služio vojsku, a volio je uniformu, mokrio je u krevet.

Sve se to pokazalo odmah na početku agresije na BiH, kada se Karadžić počeo pred kamerama pojavljivati u vojnoj uniformi. Volio je postrojavanja, predaje raporta, govoriti da može Sarajevo osvojiti za jedan dan. Sve su to bile sulude misli, jer on nije imao pojma o vojnoj vještini. Nije imao pojma da je mnogo teže osvojiti nego braniti grad.  

VL: Usprkos manama koje ste pobrojali, kako je jedna takva ličnost uspjela dosegnuti politički vrh?
KLJUIĆ: Iako najveću "zahvalnost" mnogi pripisuju dr. Ismetu Ceriću, uglednom sarajevskom liječniku koji je Karadžića zaposlio i ujedno mu bio pretpostavljeni, Cerić se u to vrijeme nije pitao. U to vrijeme pitala se samo partija, a Karadžić je bio doušnik tajnih službi. Kao takav bio je školovan, odlazio je u SAD, gdje je naučio engleski jezik, i kao takvog ga početkom devedesetih ubacuju u demokratske procese u bivšoj državi. Nije Karadžić bio jedini doušnik u to vrijeme, mnogi su to bili, i kao takvi ubačeni u demokratski proces.

VL: Jeste li u tih 30 godina poznanstva primjećivali kod njega bilo kakav radikalizam?
KLJUIĆ: Ma, ne. Njega nitko nije ozbiljno shvaćao. On je po Sarajevu učio hodati. Zvuči smiješno, ali je to istinito. Čak i kada je napisao tu svoju poemu o rušenju grada, mnogi su mislili da je to normalna reakcija seljaka koji je stigao u grad.

VL: Nije li to tipično promišljanje na sarajevski način?
KLJUIĆ: Ne znam je li to tipično razmišljanje na sarajevski način, ali znam da je Karadžić imao veliku potporu unutar Saveza komunista i tadašnjih službi, i na kraju, zahvaljujući Slobodanu Miloševiću, obavio je značajan dio posla, a to je da je naoružao srpski narod u BiH. No, to i nije bilo teško s obzirom na imena tadašnjih zapovjednika korpusa u BiH. Naime, u Mostaru je bio zapovjednik general Pantelić, u Tuzli Janković, u Banjoj Luci Uzelac, u Sarajevu Kukanjac.

I najzad, bh komunisti su izdali zemlju mnogo prije agresije. Dvije stvari su bitne, oni nisu nikada reagirali što je oružje TO-a prebačeno u JNA. To je najveća izdaja. S druge strane, zadnja bh vlada pod vodstvom Marka Čeranića, predsjednika Predsjedništva Obrada Piljka, i predsjednika Skupštine Zlatana Karvdića, da ne nabrajam predsjednike AFŽ-a, sindikata, svi su oni bili prosrpski orijentirani.

Na kraju se vidjelo, kada je krenula agresija, da su tri logistička centra agresora bila locirana u Bijeljini, Han Pijesku i Mrkonjić Gradu. Kada je počeo rat, savjetnici su nam rekli da je nafta na spomenutim lokacijama, ista je situacija bila i s lijekovima. Nije istina da bh komunisti nisu znali o tim odredištima. Nije u BiH nastao problem kada je došla nacionalna struktura na vlast, BiH je izdana puno ranije.

VL: Što će se u BiH promijeniti, po vašem mišljenju, nakon Karadžićeva uhićenja?
KLJUIĆ: Pojedinci će dobiti neku vrstu satisfakcije, a Karadžić vjerojatno doživotnu robiju. Međutim, proces će biti zanimljiv, posebno za Republiku Hrvatsku, i to iz više razloga. Kao prvo, Karadžiću će se pokušati dokazati ono što nije uspjelo u procesu protiv Miloševića. S druge strane, u novijoj hrvatskoj historiografiji moglo bi doći do nekih promjena.

Naime, treba znati da je 6. travnja 1992. godine BiH priznalo 109 zemalja svijeta. No, 12. travnja u Grazu je sklopljen pakt između Karadžića i Mate Bobana. Nije istina da je Boban bio samo neka figura u igri, on je bio izvršitelj tadašnje politike iz Zagreba. To će pokazati dokument iz Graza. U tome dokumentu leži velik dio istine o svim stradanjima bh Hvata. Nije točno da su za sve hrvatske nedaće u BiH krivi samo muslimani i Srbi.

VL: Kako ocjenjujete aktualnu politku koju vode lideri hrvatskih politčkih stranaka u BiH?
KLJUIĆ: Opći duh hrvatske politke u BiH je provincijalan, palanački. Politiku vode ljudi rođeni u malim mjestima, koji nisu imali empiriju. S druge strane, niti jedna hrvatska stranka koja ima dignitet nema svoje sjedište u Sarajevu. S druge strane, hrvatski politički lideri, umjesto da vode politiku, oni i dalje pohode Zagreb i tamo kukaju kako je Hrvatima u BiH loše. Međutim, Zagreb je uvijek imao dva hendikepa. Jedan je totalno nepoznavanje BiH, a drugi je da je ne voli.

VL: Može li, po vama, reforma ustava promijeniti sliku nabolje?
KLJUIĆ: Ma, ni u kom slučaju. Ustavnih promjena nema, jer Bobanovi ljudi na čelu s Božom Ljubićem i jednim skojevcem kojeg sam prije rata uvjeravao da je Hrvat, spriječili su prošli paket ustavnih promjena, kada je i Milorad Dodik bio prisiljen staviti svoj potpis.