Kliker.info

Kako se i očekivalo, Evropski sud za ljudska prava osudio je diskriminatorske odredbe Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, koji je pripadnicima nacionalnih manjina uskraćeno pasivno biračka pravo i nadležnim institucijama BiH naložio da u roku od šest mjeseci nacionalno zakonodavstvo uskladi s Evropskom konvencijomo ljudskim ravima. Pravo građana da biraju i da budu birani nalazi se u temelju Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja je starija od nacionalnog zakonodavstva a koju je ratificirala i BiH. No, u slučaju izbora tri člana Predsjedništva i tri nacionalna kluba zastupnika u Domu naroda Parlamenta BiH, ova se odredba primjenjuje selektivno – pripadnicima nacionalnih manjina dato je aktivno, ali im je uskraćeno pasivno biračko pravo, jer je Ustavom BiH i Izbornim zakonima jasno precizirano da se tri člana Predsjedništva BiH biraju isključivo iz reda tri konstitutivna naroda -Srba, Bošnjaka i Hrvata. Identičana odredba propisana je i u slučaju izbora Doma naroda Parlamenta BiH.

TEHNIČKO ILI POLITIČKO PITANJE                        Jedan od podnosilaca prijave Sudu u Strazburu, Jakob Finci, pozdravio je presudu i poručio da provedba sudske odluke ne bi trebala predstavljati problem. "Ako postoji saglasnost svih političkih opcija, onda se radi samo o tehničkom pristupu", rekao je Finci. Finci je samo djelimično u pravu: u saglasnost svih političkih opcija uopće ne treba sumnjati, tim prije što se radi o formalnom davanju prava čija primjena ni na koji način, sasvim izvjesno, neće uskratiti i ograničiti izborni monopol triju nacionalnih političkih elita. Znatno prije izricanja presude Evropskog suda u Strazburu, svevladajuće i opozicione političke partije uključene u pregovore oko ustavnih promjena bile su spremne iz Ustava BiH eliminirati diskriminatorske odredbe prema nacionalnim manjinama, i to se vidjelo i kod ranije rasprave o propalom aprilskom paketu ustavnih promjena kao i kod aktuelne rasprave o butmirskom paketu ustavnih promjena.

 No, u oba slučaja, najveći kamen spoticanja među političkim akterima bio je upravo u "tehničkom pristupu problemu". Prema važećim ustavnim rješenjima, koja je Sud u Strazburu ocijenio diskriminatorskim, tri člana Predsjedništva BiH biraju se isključivo iz reda tri konstitutivna naroda, i to na taj način da se iz Republike Srpske bira jedan Član – srpske nacionalnosti, a iz Federacije BiH dva člana – bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Ovako postavljena ustavna odredba nije diskriminirajuća samo za pripadnike nacionalnih manjina, koji nemaju ni formalno pravo da se kandidiraju na izborima, nego je podjednako diskriminirajuća i za pripadnike tri konstitutivna naroda – Srbe u Federaciji BiH, i Bošnjake i Hrvate u Republici Srpskoj, kojima je jednako kao i pripadnicima nacionalnih manjina uskraćeno "pravo da budu birani". U aprilskom i u butmirskom paketu ustavnih promjena dogovoreno je da se problem riješi tako što bi se iz Republike Srpske i dalje birao jedan, a iz Federacije BiH dva člana Predsjedništva BiH, ali bi se iz Ustava i Izbornog zakona BiH eliminirala odredba o nacionalnoj pripadnosti kandidata. Formalno, svima bi se dalo jednako pasivno biračko pravo ("da budu birani"), ali je posve jasno da bi uvijek iz Republike Srpske bio biran Srbin a iz Federacije BiH Bošnjak i Hrvat.Takva promjena Ustava’ BiH u potpunosti bi bila usklađena s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, i oko tog principa ne postoji ni najmanji spor. Međutim, koplja se lome oko izbornog modela: hoće li članove Predsjedništva BiH birati građani neposredno na izborima, ili će se pak tri člana Predsjedništva BiH birati posredno, iz reda izabranih zastupnika u Parlamentu BiH.

ELIMINACIJA IZBORNOG INŽINJERINGA                                                 Svi se naravno slažu da posredni izbor članova Predsjedništva BiH nije demokratski jer eliminira izbornu volju građana a preferira zakulisnu trgovinu između najvećih nacionalnih političkih partija. Direktni izbor članova Predsjedništva BiH nesumnjivo je demokratski, ali za većinu hrvatskih političkih partija nije prihvatljiv jer ostavlja mogućnost da većinski bošnjački narod u Federaciji BiH izabere oba člana Predsjedništva BiH, kao što se desilo na posljednjim predsjedničkim izborima 2006. godine kada su predominantno bošnjačkim glasovima izabrani Haris Silajdžić i Željko Komšić. Ovaj bi se problem mogao riješiti tako što bi se Federacija BiH podijelila na dvije izborne jedinice iz kojih bi se, jednako kao i iz Republike Srpske, birao po jedan član Predsjedništva BiH. Na ovaj način osigurala bi se i demokratičnost izbornog postupka, ali bi se istovremeno eliminirala mogućnost izbornog inžinjeringa, od čega najmalobrojniji hrvatski narod s pravom zazire. Iako su dakle svi argumenti na strani direktnih izbora, tri najveće političke partije u BiH, SDA, HDZ i SNSD, uporno insistiraju na posrednom izboru tri člana Predsjedništva BiH, koji bi se dakle birali iz reda izabranih zastupnika u Parlamentu BiH.

FINALNI OKRŠAJ NA BOŠNJAČKOJ SCENI                           Puno vise od drugih, na posrednom modelu izbora članova Predsjedništva BiH insistira SDA. odnosno njen lider Sulejman Tihić, kojem bi posredni izborni model bezmalo garantirao ponovni ulazak u Predsjedništvo BiH. Osobni politički rejting Sulcjmana Tihića neuporedivo je lošiji od političkog rejtinga njegove partije SDA, jednako kao što je osobni politički rejting Tihićevog rivala Harisa Silajdžića neuporedivo bolji od rejtinga njegove Stranke za BiH. To se pokazalo i na posljednjim parlamentarnim izborima na kojim je SDA do nogu potukla Stranku za BiH, dok su predsjednički kandidati dvije partije, Tihić i Silajdžić, prošli dijametralno suprotno: Tihić je dobio preko 50 hiljada glasova manje od SDA, dok je Silajdžić dobio preko 100 hiljada glasova više od Stranke za BiH. Upućeni tvrde da se u "prudsku avanturu" Tihić uputio prvenstveno zbog političke kalkulacije da bi s Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom mogao postići čvrst pakt o trojnoj podršci modelu posrednog izbora Članova Predsjedništva BiH, koji bi unaprijed iz predsjedničke utrke eliminirao lidera SBiH, koji nimalo* nije po volji Dodiku i Čoviću, a puhnuo u leđa lideru SDA, koji je Čoviću i Dodiku neuporedivo prihvtljiviji. Problem je baš u tome što u slučaju primjene posrednog izbornog izbora članove Predsjedništva BiH ne bi birali građani BiH nego Tihić, Dodik i Čović. Presuda Suda iz Strazbura, koju BiH mora realizirati prije narednih parlamentarnih izbora, nije dakle "stvar tehničkog pristupa", kako je ustvrdio Jakob Finci, nego je riječ o vrlo kompliciranom i složenom političkom problemu koji S3 neće riješiti ni brzo ni glatko.

Lagumdžija razotkrio Tihićeve namjere                                     Tokom butmirskih pregovora o ustavnim promjenama lider SDA Sulejman Tihić bio je u toj mjeri kooperativan ("sve je bolje od postojećih rješenja"), da je bio spreman podržati i najminimalnije, kozmetičke ustavne promjene, samo pod uvjetom da se čianovi Predsjedništva BiH biraju posredno. Na momente je Tihićeva kooperativnost u toj mjeri bila napadna da je lider SDP-a Zlatko Lagumdžija u jednom trenutka cinično primijetio da se Tihić "ne pita treba li potpisati nego se samo pita gdje treba potpisati"!

Novi izborni poraz Tihić ne bi politički preživio                                   Nakon posljednjih predsjedničkih izbora, na kojima je Tihić pretrpio težak izborni debakl, iz krugova međunarodne zajednice lansirana je teza da je Tihić slab lider jake partije, a Silajdžić jaki lider slabe partije. Na tragu ove teze iz krugova najužeg stranačkog vodstva SDA pokrenuta je kampanja za Tihićevu smjenu, uz obrazloženje kako nije logično da najjaču političku partiju u državi predvodi izborni gubitnik. Tihićeva politička karijera visila je o tankom koncu, no od sigurne smjene ga je spasila serija teških operativnih zahvata kojima je bio podvrgut u ljeto 2007. godine a nešto kasnije i "prudska inicijativa" na kojoj je stekao goleme simpatije međunarodne zajednice. Novi izborni poraz na predsjedničkim izborima, sasvim izvjesno, Tihić ne bi mogao politički preživjeti upravo zbog toga insistira da članove Predsjedništva BiH ubuduće ne biraju građani nego lideri najjačih političkih partija – Dodik, Čović i Tihić.  Asim Metiljević  (Slobodna Bosna)