Kliker.info

U sarajevskim političkim kuloarima pronose se glasine o postizbornom savezu SDA i SDP-a; novinar Slobodne Bosne je istražio je li moguća zeleno-crvena koalicija, hoće li Izetbegović okrenuti leđa „prirodnim saveznicima“ i kako bi se savez SDA i SDP-a mogao odraziti na bošnjačku scenu .  Vodeća bošnjačka partija na vlasti SDA i vodeća opoziciona partija SDP uveliko dogovaraju postizbornu koaliciju. Načelni dogovor o formiranju zeleno-crvene koalicije navodno je postignut u izravnim kontaktima dvojice stranačkih lidera, Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžije, koji su za tu ideju uspjeli pridobiti većinu svojih najbližih suradnika. Tihić je uspio slomiti otpor Bakira Izetbegovića, zakletog protivnika suradnje s „reformiramim komunistima“, prema kojima je nerijetko pokazivao nadmeni prezir.

Izetbegović je ranije s uspjehom blokirao sve pokušaje približavanja SDA i SDP-a uz obrazloženje da su „SDA i Stranka za BiH prirodni saveznici“. No, prije neki dan, u razgovoru za Oslobođenje, izjavio je da su «ovoga puta sve karte otvorene“, da se „stvari u životu, a pogotovo na političkoj sceni, mijenjaju“ i da više ne odbija suradnju s SDP-om „koji nas je dugo ljutio svojim odnosom prema SDA, borcima, Aliji Izetbegoviću“. Iz oba politička tabora potrudili su se da vijest o postizbornom zeleno-crvenom savezu blagovremeno  dospije u javnost, što je nesumnjivo dobar marketinški potez kojim se pokušavaju obeshrabriti potencijalni glasači rivalskih bošnjačkih partija. U svim do sada objavljenim istraživanjima javnog mnijenja, SDP i SDA imaju prednost koja je toliko nadmoćna da rivalskim partijama ne ostavlja nimalo izgleda na uspjeh.

NEFORMALNI RAZGOVORI                 No, jedan utjecajni član rukovodstva SDA u povjerenju nam je kazao da se radi o neformalnim razgovorima koji ni jednu ni drugu stranu ninašta ne obavezuju. Prema njegovoj procjeni, zeleno-crvena koalicija više odgovara SDP-u koji se već punih osam godina nalazi u opoziciji i čije bi rukovodstvo teško preživjelo ako se ni nakon narednih izbora ne bi upetljalo u raspodjelu vlasti. Naredni izbori su „biti ili ne biti“ ne samo za lidera SDP-a Zlatka Lagumdžiju nego i za cijelu garnituru stranačkog rukovodstva koja ga bespogovorno prati posljednjih desetak godina.

 Naš sugovornik iz vrha SDA ne daje previše izgleda postizbornom savezu sa SDP-om, pored ostalog i zato što je krajnje upitan (re)izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Većina bošnjačkih glasača opredjeljivat će se između dva jaka predsjednička kandidata, Harisa Silajdžića i Bakira Izetbegovića, tako da će Komšić ovoga puta dobiti neuporedivo manje bošnjačkih glasova nego prije četiri godine. A bez Komšića u Predsjedništvu BiH, SDP bi praktično ostao bez najvažnijeg pregovaračkog aduta -izbora budućeg mandatara Vijeća ministara BiH, što je u isključivoj nadležnosti tri člana Predsjedništva BiH. Komšićev (re)izbor je nužni, ali ne i dovoljni uvjet da se SDP nakon izbora ozbiljnije uključi u raspodjelu vlasti. Naime, mandatar Vijeća ministara bira se većinom glasova tri člana Predsjedništva BiH, što praktično znači da bi SDP eventualnu pobjedu Željka Komšića mogao kapitalizirati samo u slučaju da „pod kontrolom“ ima još barem jednog člana Predsjedništva BiH, što bi se moglo desiti ako bi Mladen Ivanić pobijedio Nebojšu Radmanovića, ili pak ako bi Izetbegović pobijedio Silajdžića. I jedna i druga kombinacija je moguća ali je, čini se, malo vjerovatna.

DEMONTAŽA DVA MITA               Bez obzira na ishod postizbornog saveza SDA i SDP-a, predstojeći parlamentarni izbori iz temalja će poljuljati dva politička mita: o Dnevnom avazu i Islamskoj zajednici kao  faktorima koji presudno oblikuju bošnjačku političku scenu. Poglavar islamske zajednice Mustafa Cerić nalazi se u prilično neugodnoj poziciji: ne voli Silajdžića a svjestan je da pobjeđuje, navija za Radončića a vidi da gubi. U takvoj situaciji, reis Cerić pokušava oprati ruke od svega a u vrhu Islamske zajednice BiH panično tragaju za časnom izlaznom strategijom, makar to značilo i neutralnu poziciju. Neće biti iznenađenje ako vrh Islamske zajednice po prvi put u posljednjih dvadesetak godina ne bude imao vlastitog političkog favorita čiji će izbor preporučiti vjernicima s džamijskih mimbera.

 Mit o svemoćnom Avazu prilično je izbušen prije nekoliko mjeseci kada su vodeći bošnjački političari listom odbili govoriti za ove novine (Tihić, Lagumdžija, Silajdžić, Izetbegović) i kada su vodeće bošnjačke stranke, SDA, Stranka za BiH i SDP, krenule u otvoreni bojkot Dnevnog avaza. Finalno rasturanje Avazovog mita uslijedit će nakon izbora 3. oktobra kada će se ustanoviti da su najbolje izborne rezultate ostvarili oni bošnjački političari koji su najčešće bili na meti Avazove artiljerije. Prvi put će se desiti da vlasnik Avaza Fahrudin Radončić neće imati kome ispostaviti fakturu za izbornu pobjedu, na čemu je tokom posljednje dvije decenije uspio sazidati golemo poslovno carstvo.

 Upravo su vrh Islamske zajednice, s jedne, i Dnevni avaz, s druge strane, najviše pridonijeli ponovnom približavanju SDA i SDP-a. I Tihić i Lagumdžija već su godinama u nemilosti vrha Islamske zajednice i Dnevnog avaza, pa će njihov eventualni izborni trijumf istovremeno značiti i težak poraz poglavara IZ-a Reisa Cerića i vlasnika Avaza Fahrudina Radončića. Tihića i Lagumdžiju podjednako je zbližila vjera u izbornu pobjedu koliko i animozitet prema zajedničkim protivnicima iz vrha IZ-a i Dnevnog avaza.

RADONČIĆ OSTAO BEZ IJEDNOG SAVEZNIKA             U traganju za izlaznom varijantom, osamljeni lider Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić mogao bi eventualno zaigrati na kartu ponovnog približavanja Harisu Silajdžiću i njegovoj Stranci za BiH, ali za takve kombinacije već je prekasno. Avazova propaganda protiv Silajdžića i njegove stranke u toj je mjeri brutalna i svirepa da Silajdžiću ne ostavlja ni milimetar manevarskog prostora. Tim prije što Silajdžić taj prostor i ne traži, budući da je potpuno uvjeren kako njegov trijumf na predsjedničkim izborima ne može osujetiti ni Avazova propaganda ni Cerićevo favoriziranje Radončića.

BAKIJE SPOJILE TIHIĆA I LAGUMDŽIJU                        Prema nekim informacijama, izgleda da je ključnu ulogu u približavanju Tihića i Lagumdžije te slamanju Izetbegovićevog otpora postizbornoj koaliciji SDA i SDP-a odigrao iznimno utjecajni direktor muslimanskog pokopnog društva Bakije Fuad Šehbajraktarević. Bakije u Sarajevu slove za neformalni centar političke moći, ali i kao snažna opozicija vrhu Islamske zajednice i reisu Ceriću. U pozadini dugogodišnjeg sukoba IZ-a i Bakija krije se bitka za prevlast nad unosnim biznisom sahrana i dženaza. Islamska zajednica već dulje vremena pokušava reaktivirati „izvorno“ pokopno društvo Jediler koje je nakon Drugog rata promijenilo naziv u Bakije, no u tome nije imala puno uspjeha. Glavninu biznisa i dalje kontroliraju Bakije i njihov menadžer Fuad Šehbajraktarević, jedan od najutjecajnijih bošnjačkih kadrovika iz sjene. Preko koalicije SDA i SDP-a, Šehbajrakterević primarno nastoji zaštititi unosni biznis Bakija i ophrvati se utjecaju Islamske zajednice BiH.  Asdim Metiljević (Slobopdna Bosna)