Kliker.info

Na drugu godišnjicu Assangeovog zatvaranja u veleposlanstvo Ekvadora u Londonu, 19. juna WikiLeaks je objavio tajni nacrt Sporazuma o trgovini i uslugama (TISA) – Aneksa o financijskim uslugama. Dokument je bio proglašen za službenu tajnu ne samo tijekom pregovora o sporazumu TISA nego i pet godina nakon što je sporazum stupio na snagu.Iako TISA pregovori nisu bili otvoreno cenzurirani, jedva su spomenuti u medijima – što je marginalizacija i tajnovitost koja stoji u oštroj suprotnosti s povijesnim značajem TISA sporazuma. TISA će praktično poslužiti kao svojevrsni pravni temelj restrukturiranja svjetskog tržišta, obavezujući buduće vlade, tko god dobio izbore i što god rekli sudovi.

Piše : Slavoj Žižek ( In These Times / Peščanik)

On će nametnuti restriktivni okvir javnim uslugama, otežavajući i razvoj novih i očuvanje postojećih. Treba li nas ovaj raskorak između političko-ekonomskog značaja i tajnovitosti zaista iznenaditi? Nije li to žalosna, ali precizna indikacija položaja nas u zapadnim liberalno-demokratskim zemljama prema demokratiji. Prije sto pedeset godina, u Kapitalu, Karl Marx je okarakterizirao tržišnu razmjenu između radnika i kapitalista kao „uistinu pravi raj prirođenih čovjekovih prava. U njoj vladaju jedino Sloboda, Jednakost, Vlasništvo i Bentham.” Za Marxa ironično dodavanje Jeremyja Benthama, filozofa egoističkog utilitarizma, ogoljuje pravo značenje slobode i jednakosti u kapitalističkom društvu. Da citiramo Komunistički manifest: „Pod slobodom se u okviru današnjih buržoaskih odnosa proizvodnje razumije slobodna trgovina, slobodna kupovina i prodaja.” A pod jednakošću misli se na pravno formalnu jednakost kupca i prodavatelja, čak iako je jedan od njih prisiljen da prodaje svoju radnu snagu pod bilo kakvim uvjetima, kao danas najamni radnici. Danas sloboda predstavlja slobodan protok kapitala, kao i finacsijskih i osobnih podataka (oba protoka garantira TISA). Ali što je s demokracijom?

Glavni krivci za financijski potop 2008. sada se nameću kao stručnjaci koji nas mogu izvesti na bolni put financijskog oporavka, i čiji savjeti stoga trebaju biti važniji od parlamentarne politike. Ili, kao što je rekao bivši talijanski premijer i EU tehnokrat Mario Monti: „Ako vlade dopuste da ih potpuno obavežu odluke njihovih parlamenata, a da ne zaštite vlastitu slobodu djelovanja, raspad Europe će biti mnogo vjerojatniji ishod nego njena dublja integracija.”

Što je, dakle, viša sila čiji će autoritet suspendirati odluke demokratski izabranih narodnih predstavnika? Odgovor je još 1998. dao Hans Tietmeyer, guverner Deutsches Bundesbanke, koji je „permanentni plebiscit globalnih tržišta” smatrao superiornijim od „plebiscita glasačke kutije”. Primijetite retoriku ove sramotne izjave: globalna tržišta su demokratičnija od parlamentarnih izbora, budući da se proces glasanja na njima odvija stalno, umjesto jednom u četiri godine, i globalno, umjesto u okviru nacionalne države. Osnovna ideja: kada se odvoje od više kontrole tržišta (i eksperata), parlamentarno-demokratske odluke su „neodgovorne”.

To je, dakle, naš položaj u demokraciji. Sporazumi TISA su savršen primjer. O ključnim odlukama koje se tiču naše ekonomije pregovara se tajno, i daleko od očiju građana, bez mogućnosti rasprave. I takve odluke zadaju koordinate za nesputanu vladavinu kapitala. Ovo ozbiljno sužava prostor za odluke demokratski izabranih političkih predstavnika, prepuštajući političkom procesu da se bavi prvenstveno stvarima prema kojima je kapital indiferentan, kao što je ishod kulturnih ratova.

Dakle, objavljivanje nacrta TISA sporazuma obilježava novu fazu u WikiLeaksovoj strategiji. Dosad su se njihove aktivnosti fokusirale na rasvjetljavanje toga kako naše živote prate i reguliraju obavještajne agencije države – što je standardni liberalni problem pojedinca ugroženog represivnim državnim aparatima. Sada se pojavljuje nova kontrolna sila – kapital – koja ugrožava našu slobodu na mnogo opakiji način, pervertirajući i sam naš osjećaj slobode.

Budući da naše društvo uzdiže slobodu izbora kao najveću vrijednost, društvena kontrola i dominacija navodno više ne mogu kršiti slobodu subjekta. Tako se nesloboda maskira u svoju suprotnost: kad nam se uskraćuje univerzalna zdravstvena zaštita, kada nam govore da smo sada slobodni da izaberemo svoju zaštitu, kad više ne možemo računati na stalno zaposlenje i primorani smo da svakih par godina tražimo novi najamni posao, kad nam govore da imamo priliku da se ponovo izgradimo i otkrijemo nove neočekivane kreativne potencijale dosad skrivene u našoj ličnosti, kada moramo plaćati za obrazovanje svoje djece, kada nam kažu da smo postali „poduzetnici sebe”, slobodni investirati u vlastiti – i naše djece – razvoj i ispunjenje.

Konstantno bombardirani ovim nametnutim „slobodnim izborima”, primorani donositi odluke za koje najčešće nismo ni dovoljno stručni ni obaviješteni, naša „sloboda izbora” sve više postaje teret koji nam uskraćuje pravu slobodu izbora – izbor (ili prije, odluku) da napustimo tržišnu slobodu i krenemo prema slobodi kolektivnog organiziranja i reguliranja procesa proizvodnje i razmjene. Sve je jasnije da će se čovječanstvo jedino tako moći izboriti s proturječnostima koje prijete i samom našem opstanku (ekologija, biogenetika, „intelektualno vlasništvo”, porast nove klase isključenih iz javnog života).

Možda ovaj paradoks prikazuje u novom svjetlu našu opsjednutost aktuelnim događajima u Ukrajini – događajima koje mediji pomno prate, za razliku od prešutkivanja sporazuma TISA. Ono što nas na zapadu fascinira nije činjenica da su se ljudi u Kijevu podigli vođeni fatamorganom o europskom načinu života, već da su – barem na prvi pogled – jednostavno ustali i pokušali preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke. Djelovali su kao politički agens koji nameće radikalnu promjenu – nešto što, kako pokazuju TISA pregovori, mi na zapadu više nemamo izbora učiniti.