hamburger-icon

Kliker.info

Sjećanje na dr. Esu Sadikovića : “Ja ostajem uz svoj narod”

Sjećanje na dr. Esu Sadikovića : “Ja ostajem uz svoj narod”

05 Augusta
06:22 2015

dreso12Sjećanje na dr. Esu Sadikovića, čovjeka, humanistu i člana međunarodne ekipe “Ljekari bez granica”.

„Zar nisi mogao otići iz Prijedora“, pitali su prijatelji Esu. „Mogao sam, naravno da sam mogao. Ali to više ne bi bio Eso kojeg narod voli. To ne bi bio Eso. Zato sam na ulici. Čekam da me odvedu gdje su odveli i moj narod. Ja ću za narodom i oko toga nemam nikakvih dilema. Niti ću ih imati“.

U noći izmedu petog i šestog augusta 1992. godine, samo noć pred raspuštanje koncentracionog logora smrti Omarska odveli su dr. Esada Sadikovića. I logoraši i on znali su kuda ga vode. Svi logoraši su ustali da ga na nogama isprate. Eso je zastao na vratima i, primjetivši da neki plaću, kratko odgovorio: „Držite se“. U tom mrklom mraku prolomio se aplauz živih ljudskih kostura. Te noći u koncentracioni logor Omarska je došao jedan od njegove trojice najboljih prijeratnih prijatelja. Tadašnji gospodar prijedorskih života i smrti zločinac Mićo Kovačević. Došao je po prejakog Eso koji je ugrožavao cilj udruženog zločinačkog poduhvata srpskih agresora, koji su kanili ubiti BiH, Bošnjake, Prijedor.

Naše duše se neće smiriti sve dok se ne nađu i kazne ubice Ese. Jer Eso je simbol nesalomljivih Ideje Bosne i Bosanskog duha, te baze iz koje je nastala, i opstala BiH. Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, liječnički poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova stručnost i zvanje eksperta Ujedinjenih Nacija. Eso je bio čovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život. Koji su to monstruozni likovi i umovi iskazivali svoju nemoč i ljudsku bijedu ubijajući Esu? Zločinačka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i BiH i likvidacijom svega što on i oni personoficiraju, samo je dokaz bijede i ništavnosti projektanata i iyvršilaca agresije i genocida, čija želja se nikada neće ostvariti.

Esu zločinci ni mrtvog nisu željeli ostaviti na miru. Sa željom da mu u potpunosti zametnu trag, da ga kao Bošnjaka, uglednog Prijedorčanina, jednostavno čovjeka, zauvijek nestane, njegovu su djecu pokrstili. Sin Enis prekršten je u Filipa, a kćerka Alma u Veroniku. Institut za istraživanje genocida Kanada još jednom opominje da  slučaj dr Sadikovića ostaje ljudska, emotivna, užasna i stravična definicija agresije i genodica u Prijedoru i BiH. To je „školski primjer” onoga što su kreatori i izvršioci agresije i genocida, kada god su mogli, činili s onim što je BiH bila i što jeste, a  Eso  bio je jedan od njenih najponosnijih izdanaka, zbog čega su mu ovakvu sudbinu i namijenili.

Emir Ramić (Institut za istraživanje genocida, Kanada)

Podijeli

Jedan komentar

  1. Iza
    Iza 15 Juna, 21:39

    Ubice se ne trebaju traziti,ubice su poznate,zive I dalje slobodno se sepure ulicama Prijedora,nikad ih niko kazniti nece,zaduzeni su da prenose mrznju prema svemo sto se naziva bosanskim,ponosni su sto zive na svojojoj,kako kazu,srpskoj zemlji,nagradjeni su za svoja velika”djela”,a jedno od njih je I ubistvo naseg Ese,dobili su RS,ali to nije dosta,oni bi jos,zato se ne smiruju,niti ce da se smire dok ne ostvare svoj san,dok potpuno ne ociste,etnicki,svaku stopu svoje “srpske”zemlje .Eso I ja smo djeca od dva brata,nema dana da ne listam sjecanja,da ne proklinjem dan kad je odlucio da preseli iz Sarajeva u Prijedor,na veliku zelju mog amidze Hasiba….rahmetli.Da je ostao u Sarajevu kao ja,mozda sam ga mogla ubijediti da krene sa mnom pobjegla sam sa dvije kcerkice I dva kofera sa Grbavice,tako smo se spasile,ali Eso ,na veliku moju zalost,nije…Kad vidim kako se krcmi Zemlja za koju moj brat zivot dade,jos mi teze bude jer….izgleda da je njegova zrtva kao I svih drugih koji su otjerani u smrt,bjese uzalud….Cetnici I dalje orgijaju I prizeljkuju ponovni pokolj…jadno ali istinito.

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku