Kliker.info

 Nije precizirao na koje materijale misli ruski dužnosnik, no dan ranije su se pojavile pojedine video snimke koje su objavljene na mreži YouTube s datumom "20.8.2013." te prema tome izgleda kao da su objavljene dan prije nego se napad dogodio.  No, upitno je koliko je ovo zapravo kredibilni dokaz o smišljenoj provokaciji. Naime, video snimke možda nisu postavljene na YT direktno iz Sirije već putem određenih skupina koje su se u trenutku postavljanja nalazile u drugoj vremenskoj zoni, tj. još uvijek u 20-om kolovozu. Podsjetimo, prema izjavama opozicije napadi su se dogodili oko 5 sati ujutro. Damask je jedan sat ispred našeg vremena, no primjerice New York je 7 sati iza Damaska, Los Angeles 10 sati iza. Dakle, netko je mogao iz okolice Damaska snimke poslati u SAD ili ih objaviti negdje drugdje te su iste zatim mogle biti "ponovno" objavljene u SAD-u na mrežu YouTube te bi to onda izgledalo – tj. značilo – da su objavljene 20-og kolovoza. Nadalje, treba imati na umu kako datumi na pojedinim internetskim servisima kao što je YouTube i Google mogu biti podložni manipulacijama. Drugim riječima – ovaj podatak ne može se koristiti kao egzatna činjenica u dokazivanju bilo čega.

 No, iz Lukaševićevog komentara nije prezirano o kojim se zapravo materijalima radi. Ako Rusija ima nove dokaze koji idu u prilog tvrdnji da je napad unaprijed isplaniran kako bi se za njega okrivila vlada i vojska, vjerojatno će o ovome biti još govora.Činjenica jest da je na snazi diplomatski rat zbog incidenta. Tako je primjerice danas britanski ministar vanjskih poslova, William Hague, otvoreno ustvrdio – bez imalo dokaza – kako je za napad kriv "Assadov režim".  "Znam da neki ljudi u svijetu žele reći da se ovdje radilo o nekakvoj zavjeri od strane sirijske opozicije. Smatram da su šanse za tako nešto zanemarivo male i stoga vjerujemo kako je ovo kemijski napad izveden od strane Assadovog režima", rekao je Hague. "Zanemarivo male"? Zbog čega? Moralnog kompasa? Očito je kako su optužbe eskalirale na jednu višu razinu te obje strane koriste sve raspoložive izjave, pa čak i ovakve apsolutno neutemeljene tvrdnje.

 Objektivni promatrač u ovom trenutku morao bi – ako ne želi biti pristran – konstatirati kako je moguće da je napad izvela bilo koja strana. Argumenti idu u prilog tezi da su napad izveli pobunjenici zbog svojih taktičko-političkih razloga. U prilog toj tezi ide i činjenica da su gotovo svi mediji pod zapadnim utjecajem odmah krenuli u optužbu samo jedne strane. Glede teze da je sirijska vojska izvela taj napad, gotovo da i nema argumenata izuzev onih poprilično neuvjerljivih poput "Assad je izgubio razum".

 No, uz ove dvije teze postoji bar još nekoliko na koje se gotovo nitko ne osvrće. Napad je mogla izvesti teroristička skupina koja nije povezana s "mainstream" pobunjenicima i njihovom FSA, čak i bez njihovog znanja. Drugim riječima, ne može se isključiti ni potencijalno djelovanje "treće strane". To je moglo biti obavljeno po direktnoj naredbi neke strane vlade ili obavještajne službe. Ne možemo ignorirati činjenicu da su se ovakve stvari dešavale, naročito u novije doba "psihološkog ratovanja". Tzv. "operacija pod lažnom zastavom" postao je termin koji se ovih godina usko veže uz teorije zavjere, no to je primarno zbog toga što dotični teoretičari pretjerano koriste spomenuti termin. U stvarnosti se radi o terminu koji označava tajnu vojnu, ili paravojnu, operaciju čiji je cilj za konkretnu radnju okriviti drugu stranu. Gotovo da nema rata unatrag nekoliko stoljeća gdje operacije pod lažnom zastavom nisu bile korišteni kao segment ratovanja, ponekad i kao povod za pokretanje rata.

 Glavna poanta ovakvih operacija jest da se ne može – ili barem ne može na vrijeme – otkriti tko je zaista pravi počinitelj ni da li se zaista desila operacija "pod lažnom zastavom". Tako i u ovom sirijskom slučaju, spekulacije po tom pitanju neće dovesti do nikakvog realnog rezultata. Jedinu promjenu sada mogu donijeti konkretni dokazi. Tu bi na scenu trebao stupiti UN i njihov istražni tim. No što UN zaista može dokazati? Ako potvrde da se napad desio na spomenutim lokacijama, što je izvjesno, kako će taj izvještaj ustvrditi tko je počinitelj? Neki sugeriraju razgovore s civilima, no i to je poprilično diskutabilan pristup. Kako znati da civili govore istinu? Kako uopće civili mogu znati tko ih je napao?

 Ovo je jako komplicirana situacija i postoji velika opasnost da će se na kraju sve svesti na snagu retorike. Tako danas imamo britanskog MVP-a Haguea koji "vjeruje kako je napad izveo Assadov režim". Dovoljno je da se u to "vjerovanje" uključe Fabius, Westerwelle, Davotuglo i Kerry. Što onda? Dokaze nemaju, ali su u većini i stvar će se okrenuti na način da je "većina u pravu".
 Izgleda kako to shvaća i ruska strana. Lukašević također ističe: "Pokrenut je još jedan val anti-sirijske propagande. Pozivi da se odmah upotrijebi sila u Siriji, koje smo čuli od pojedinih EU članica, su neprihvatljivi". Nadalje, Lukašević ističe kako je "Assadova vlada pokazala konstruktivan pristup puštajući UN inspektore u zemlju".

 Zaista, Sirija je nakon nekoliko sastanka s UN predstavnicima u Damasku dopustila da inspektori dođu i istraže 3 lokacije gdje se navodno desio napad kemijskim oružjem. Zaboravimo na trenutak na ova događanja oko Damaska i vratimo se u ožujak ove godine. Pobunjenici su tada također tvrdili kako su napadnuti kemijskim oružjem u Khan al-Asalu kod Aleppa, dok je vlada tvrdila da su napad izveli oni sami. Što nam to govori? Da je vlada naredila taj napad, zar bi pustili UN inspektore da dođu na teren? Činjenica jest da su inspektori tu i da im je dat pristup navedenim lokacijama.

 No, treba se istaknuti kako je Sirija to učinila nevoljko, tek nakon očite "sugestije" Rusije da treba to učiniti. Zašto? O tome su se već izjasnili članovi sirijske vlade – mnogi, opravdano, strahuju da bi dolazak stranih inspektora mogao sirijski scenarij pretvoriti u irački. Naime, ako gledamo iz retrospektive – tko je kriv za milijun mrtvih Iračana? Američka invazija, dakako, no što je njoj prethodilo? Upravo lažni izvještaji o navodnom oružju za masovno uništenje za koje se na kraju ispostavilo da nije ni postojalo. Što reći nakon milijun mrtvih? "Ups"? Od SAD-a nije stiglo čak ni to. Razumljivo je i sasvim opravdano da je Sirija itekako skeptična prema ovim istragama. Unatoč tome, na nagovor Rusije, pustili su tim da stigne u zemlju. Nevoljko, dakako, no na kraju su ipak pristali nadajući se kako su ruske sugestije, da će tim posao obaviti objektivno i profesionalno, točne.

 U Khan al-Asalu stradalo je nekoliko desetaka civila. Sirijske vlasti odmah su optužile pobunjenike, no dolazak UN tima ipak im se nije dopao, očito su skeptični po pitanju hoće li istražni tim biti nepristran. Dobro, ta zavrzlama trajala je mjesecima. Tim je stigao u Damask u nedjelju, u srijedu su trebali otići istražiti Khan al-Asal. I? Nakon svih ovih sastanaka, više mjeseci pregovora, "građenja" povjerenja između sirijske vlade i UN istražnog tima, sirijska vlada da daje naredbu da se pobiju tisuće civila kemijskim oružjem u predgrađima Damaska, doslovno UN timu "pod nosom"? I to još dok se tim nalazi u Damasku, na kakvih 30 minuta od lokacije napada?
 Ako netko želi vjerovati u ovakav scenarij, može, to je njihovo legitimno pravo, no većina će se složiti kako je u ovo jednostavno jako teško povjerovati. Da se poslužimo rječnikom britanskog ministra Haguea, "šanse za ovako nešto su zanemarivo male".

 Tko je i kako zaista izveo napad? Ako damo mašti na volju, mogli bismo teoretizirati o velikom broju mogućih scenarija. No, ako krenemo tim putem uskoro bi se našli u dubokoj močvari raznih teorija zavjere i prije no što se osvrnemo ne bismo više mogli razlikovati stvarnost od mašte. To u ovakvim primjerima, mada ponekad izgledalo "primamljivo", definitivno nije pravi put. Ukoliko pak, u nedostatku konkretnih i nepobitnih dokaza, zaista moramo teoretizirati o počinitelju ovog strašnog zločina, logika nam nalaže da bi bilo mudrije voditi se principom donekle prilagođene "Ockhamove britve" – drugim riječima, principom koji govori da količina pretpostavki treba biti što je moguće manja ili konkretnije: "Ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, odaberite jednostavniju". Implementacijom tog principa, dobivamo: ako isključimo svo znanje i kronologiju sirijskoj konflikta – napad je definitivno izvela sirijska vojska. No, ako u isti princip nadodamo samo nekoliko argumenata, kao što je primjerice činjenica da uporabe kemijskog oružja predstavlja "crvenu liniju" za početak strane intervencije – onda je najjednostavniji odgovor: napad je izvela opozicija.

 Koja je tvrdnja istinita? Ne možemo znati, možemo samo pretpostavljati. No, ako idemo tim putem, sve veći prostor se otvara za mogućnost neke "treće strane". Naime, Rusija tvrdi kako će Sirija apsolutno i maksimalno surađivati s UN timom, no – prema zadnjim informacijama – opozicija to također tvrdi. "Osigurati ćemo sigurnost UN timu, kritično je da inspektori stignu na lokaciju u roku od 48 sati", rekao je glasnogovornik sirijskog opozicionog SNC-a, Khaled Saleh, za vrijeme konferencije za novinare koja se upravo u trenutku pisanja ovog teksta završila u Istanbulu.Što nam ovi podaci govore? Ona strana koja "zna" da ona stoji iza napada, klonila bi se ikakve suradnje s UN timom. Ili ne? Jedna stvar je sigurna, ova situacija prerasta okvire potrage za istinom i pretvara se u šahovsku partiju čiji bi ishod, okrutno, ali istinito, mogao imati i veći utjecaj od same istine. Promatrajući ovaj duel, Sirija kaska po jednom pitanju i to bi trebali odmah ispraviti – moraju oni, ne da to za njih čini Moskva, objaviti potpunu spremnost na suradnju s UN istražnim timom, makar iza zatvorenih vrata bili skeptični o načinu provedbe same istrage, to se u ovom trenutku mora odmah i jasno uraditi jer se u nedostatku te izjave protiv njih već pokreće gigantska medijska kampanja koja nastoji sugerirati kako "vlasti u Damaksu nešto skrivaju".