hamburger-icon

Kliker.info

Senad Pećanin : (Z)aman, Srebrenice

Senad Pećanin : (Z)aman, Srebrenice

28 Novembra
06:52 2009

Piše : Senad Pećanin (BH Dani) 

Kunem se: kad se nedavno prvi put u TV dnevniku pojavio vlasnik Avaza Fahrudin Radončić objavljujući da osniva svoju političku stranku – u trenu sam shvatio kako je Adolf Hitler uspio doći na vlast u Njemačkoj. Ne radi se ovdje o poređenju njih dvojice, već o Radončićevoj rečenici koja je u sekundi prosvijetlila moj spoznajni aparat. Naime, na pitanje voditelja o odnosu njegovog Avaza i njegove stranke Radončić je, mrtav-hladan, i ne trepnuvši, odgovorio:

"Mi ćemo se boriti za naklonost Avaza!" Dakle, obraćajući se milionskom auditoriju, gledajući "ljudima u oči", Radončić je u stanju da bez imalo nelagode poruči da će se on, kao političar, boriti za naklonost sebe kao vlasnika Avaza!

E, velim, tačno u tom trenutku mi se objasnilo kako je frustriranom austrijskom soboslikaru pošlo za rukom zavesti veliku njemačku naciju. Ključni preduslov koji moraju imati svi uspješni pretendenti na tron nacionalnog vođe jeste odsustvo makar i najmanjih tragova moralnih skrupula koje bi mogle biti prepreka prosipanju nacional-socijalističke demagogije kao ključnog opijata za zavođenje pripadnika svog, i nacionalno i socijalno, ojađenog i frustriranog naroda. Radončić s ovim preduslovom nema problema: Dejtonski sporazum i Bošnjaci mu služe kao što su Versajski ugovor i Nijemci poslužili Hitleru. No, biti bestidan jeste najbitnije, ali ne i dovoljno: potrebno je biti i megalomanski narcisoidan, pa o sebi javno govoriti čak i kao o najznačajnijoj ličnosti u historiji Sarajeva nakon Gazi Husrev-bega. 

Protekle sedmice u sarajevskom Domu mladih, Radončić je organizirao predstavljanje svoje Stranke za bolju budućnost. U obilju luksuznih automobila, crvenih tepiha, koordiniranih aplauza i skandiranja, Sidranove apologije novome Kandidatu za Vođu, Vođinog obećavajućeg programskog bošnjačko-muslimanskog govora, vrhunac od kojeg se ledi krv u žilama bilo je intoniranje pjesme Aman, Srebrenice, koja se s najdubljim emocijama koje budi spominjanje genocida i njegovih žrtava poigrava rutinski kao što Sinan Sakić svoje pijane obožavatelje tjera na rezanje vena i razbijanje flaša. Upravo je taj trenutak predstavljanja Kandidata za Novog Vođu označio i bazu na kojoj će počivati njegova kampanja: turbo-miks njegovog blještavog tajkunsko-tranzicijskog plijena s bošnjačkim koktelom frustracije i očaja kojeg simbolizira srebrenički genocid. A kakve veze, objektivno, ima Fahrudin Radončić s tragedijom Srebrenice? Kakve veze imaju njegovi prijatelji i poslovni i politički partneri Senad Šahinpašić Šaja, Naser Keljmendi, Miroslav Mišković, Vojin Lazarević, Milorad Dodik, Milo Đukanović, Damir Fazlić, njegovi tornjevi, vile, blindirani automobili… s nesretnim Srebreničanima, Bošnjacima i njihovim žrtvama (osim odnosa dželatovih asistenata i žrtvi)?

Taman koliko i vjerodostojnost optužbi za korumpiranost i nesposobnost aktuelnih vlasti: onih koje su ukidale presude Vrhovnog suda kojima je Kandidatu za Vođu naloženo da plati utajeni milionski porez, onih koji su mu omogućili da u Razvojnoj banci Federacije BiH dobije 22 miliona maraka kredita za gradnju novog tornja uz kamatu od pet posto, dok se ta ista vlast zadužuje kod komercijalnih banaka uz kamatu od osam posto; onih vlasti koje su notornom Harisu Bašiću dozvolile da u njegovom tornju smjesti svoju, a državnu agenciju FIPA ("Agenciju za prevenciju stranih investicija"; najam: 18.727,94 KM, mjesečno!) te Direkciju za auto-ceste Federacije BiH, kako bi poreski obveznici svojim novcem, nakon finansiranja izgradnje tornja, finansirali i otplatu kredita datog od njihovog novca; onih vlasti koje su omogućile da se godinama ne dovršava istraga o milionskom pranju novca Kandidata za Vođu preko Lihtenštajna; onih vlasti koje su omogućile da se desetine miliona marketinških maraka iz BH Telecoma i Fabrike duhana Sarajevo godinama slijevaju na račun Novog Spasitelja…

U istoj dvorani u kojoj je Kandidat za Vođu sebe predstavio Sarajevu prije nešto više od 19 godina, osnovana je Srpska demokratska stranka. Tada je kao povod osnivanja navedena ugroženost Srba, sada se radi o ugroženosti Bošnjaka; tada je kao Kandidat za Vođu promoviran Radovan Karadžić, sada je riječ o Fahrudinu Radončiću; tada se u službu novoosnovane stranke stavila Srpska pravoslavna crkva, a sada nju slijedi Cerićeva Islamska zajednica; u horu podrške tada su najglasniji bili Milorad Ekmečić i Rajko Nogo, a danas utabanim stazama koračaju Muhamed Filipović i Abdulah Sidran; za paljenje nacionalnih strasti tada je korišten Jasenovac, sada je tu Srebrenica… Kombinacija moralne beskrupuloznosti i demonske nacionalističke demagogije u politici jeste adut čvrst kao beton (vidjeti pod: Hitler, Milošević, Karadžić, Tuđman…). Sada je do Bošnjaka i njihove sposobnosti da prepoznaju svog Lažnog Spasitelja. Sreća je što ih je malo, pa će cijenu njihovog mogućeg katastrofalnog izbora na kraju platiti samo oni.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku