Kliker.info

Piše : Senad Pećanin (BH Dani)

Nedavno sam u Beogradu nevjerovatnim spletom okolnosti, o kojem ću možda nekad i pisati, bio u prilici da slušam zanimljivo svjedočanstvo jednog američkog diplomate. Jako je šarmantan i otvoren, sasvim dobro govori ovdašnje "jezike" naučene tokom višegodišnjeg boravka u Sarajevu početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Taj diplomata je krajem pretposljednje decenije prošlog stoljeća radio u američkoj ambasadi u Beogradu, u vrijeme kada je ambasador u Jugoslaviji bio John Scanlan, koji je svoj mandat započeo u julu 1985. Društvo u kojem sam se nalazio započelo je priču o Slobodanu Miloševiću, a u razgovor se uključio i američki diplomata svjedočanstvom do sada nepoznatim javnosti. "Mi u ambasadi smo od početka sa zanimanjem pratili politički uspon Slobodana Miloševića. Vrlo brzo nam je postalo jasno o kakvom se lideru radi i kao mladi uposlenici ambasade smo pisali svoja saznanja, zapažanja i analize o njemu. No, nijedna od naših analiza nije doprla do Washingtona. Zaustavio ih je naš šef, ambasador John Scanlan, koji je o Miloševiću imao stav potpuno suprotan svim ostalim uposlenicima ambasade – u njemu je vidio mladog, šarmantnog bankara, sa stažom u Americi, koji ima veliki potencijal reformiranja jugoslavenske federacije koja je već tada zapala u krizu", pričao je naš sugovornik. Zanimala me je ova crtica koju sam čuo o ambasadoru Scanlanu i pokušao sam je provjeriti i preko drugih izvora. Navodi su bili u potpunosti tačni – ne samo da je ambasador Scanlan bio Miloševićev zastupnik u Americi, već je nakon penzioniranja po povratku u Washington bio angažiran na "jugoslavenskom poslu stoljeća" – izvozu kragujevačkog automobila Yugo u Ameriku, a nakon toga je postao i jedan od direktora u američkoj farmaceutskoj kompaniji Milana Panića, budućeg premijera skraćene Miloševićeve Jugoslavije.

Opisanog razgovora sam se sjetio pročitavši prošle sedmice u Oslobođenju intervju s aktuelnim američkim ambasadorom u Bosni i Hercegovini Charlesom Englishom. Odavno ništa besmislenije nisam vidio u ovdašnjoj štampi i odavno mnoštvo izrečenih diplomatskih fraza nije bilo u takvom neskladu i s angažmanom američke administracije u BiH i sa stanjem u našoj zemlji. I ovim svojim intervjuom ambasador English je potvrdio da je profesionalac dostojan svog kolege Scanlona: zajedno sa svojim prethodnikom ambasadorom Cliffordom Bondom, upravo je English ocrtao koordinate zapadnog angažmana u Bosni i Hercegovini – promjene "korak po korak". Što je najporaznije po sve one kojima je stalo do države Bosne i Hercegovine, a u stanju su i žele da vide šta radi English – njegova strategija se odista i realizira i to baš korak po korak. Korak je i to što laktaški razbijač države više otvoreno ne priznaje nadležnosti OHR-a; i to što ne priznaje ni nadležnosti državnih institucija, poput Tužilaštva BiH; i to što otvoreno govori o razdruživanju Republike Srpske od BiH, usvajajući u entitetskoj skupštini i Zakon o referendumu; a najduži korak – unazad – je činjenica da, za razliku od dugog niza godina prije početka primjene Englishove strategije, više praktično i nema relevantnog srpskog lidera koji prihvata članstvo BiH u NATO savezu – međusobno se razlikuju po tome da li su bezuslovno protiv, za članstvo su tek kada u NATO-u bude i Srbija (!?) ili nakon referenduma u Republici Srpskoj s vrlo pretpostavljivim, negativnim ishodom.

Ove sedmice u posjeti Sarajevu je zamjenik američke državne tajnice James Steinberg. Zvanični razlog njegovog dolaska je pokušaj "prodaje" bh. liderima takozvane "Španske deklaracije" koju je u Sarajevo donio šef španske diplomacije Miguel Moratinos. Po svom sadržaju i ova deklaracija predstavlja više ničega, to jest, butmirski paket "promjena", samo ovog puta upakovan u špansku ambalažu. I da, postoji još jedna razlika: sada je njen sadržaj konačno shvatio i lider SDA Sulejman Tihić, koji je prvi javno izjavio da je neće potpisati. No, pravi razlog Steinbergovog dolaska je provjera da li su članovi Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i Željko Komšić utvrdili "zadato gradivo" u vezi s mogućim glasanjem Bosne i Hercegovine u Savjetu sigurnosti Ujedinjenih nacija o uvođenju sankcija protiv Irana. Naravno, kao odgovorni bh. državnici, i Silajdžić i Komšić će se pred Steinbergom obavezati da njihov kolega Nebojša Radmanović neće biti usamljen u podršci nametanja sankcija Iranu, kao što je bio nedavno kada je bio protiv usvajanja izvještaja UN-ovog izvjestitelja Richarda Goldstonea o kršenju međunarodnog humanitarnog prava od strane Izraela i Hamasa u posljednjem velikom zločinackom napadu na civile u okupiranom pojasu Gaze.

Angažman više američkih diplomata na području bivše Jugoslavije dokazuje da je svakom, makar i stranom tijelu uvaljenom u blato ovdašnje korupcije teško ostati neukaljan. John Scanlan je odmah nakon penzioniranja našao unosno, opisano uhljebljenje; nekadašnji zamjenik visokog predstavnika Ralph Johnson je po odlasku iz Sarajeva na platnoj listi lobističke kuće Quinn Gillespie & Associates koju je u Washingtonu angažirao Dodik; Bill Montgomery već godinama nije gadljiv ni na kakve pare koje može namaknuti u Beogradu, Banjoj Luci ili Zagrebu; Clifford Bond je postao i javni plaćenik notornog Denisa Prcića i njegovog Američkog univerziteta…

Bezbeli, i Charles English zna šta radi.