hamburger-icon

Kliker.info

Senad Avdić: Radončićevo vraćanje sitnih (pravosudnih) usluga Dodiku i Čoviću

Senad Avdić: Radončićevo vraćanje sitnih (pravosudnih) usluga Dodiku i Čoviću

07 Augusta
02:01 2017

Prije četiri godine, isto ovako ubitačno vrelo ljeto bijaše, u televizijskoj emisiji što sam je uređivao i vodio, pozvao sam (uz ostale gosea, a bilo ih je nekoliko, raznih fela i zanimacija) i Mirka Šarovića, tadašnjeg ministra vanjske trgovine i međunarodnih odnosa.

Piše :  Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Govorilo se o regionalnoj (ne)saradnji, kao preduvjetu za, kako se to zove, “evropski put Bosne i Hercegovine”, blokadama u korištenju evropskih fondova; sve nekim veselim temama za kojima vape ljetne šeme svih televizija na svijetu…

Emisija je snimana u subotu, emitirana u nedjelju, a već u ponedjeljak Šarović je bio bivši ministar u Vijeću ministara. Smijenio ga je Milorad Dodik (uz podršku i pomoć parlamentarne većine) i umjesto njega (zahvaljujući istoj većini) postavio nekog sebi bliskog kriminalca, dilbera, čijeg se imena valjda ni Dodik više ne sjeća, pa ne znam zbog čega bi ga se ja sjećao…

“E jest’ ti dugo (Šarović) trajao”, zezalo me tih dana i staro i mlado.

Ljeta kad su ubijali Mirka  

Četiri su godine prošle (pune muka, kako je zapisano u onoj Čolinoj patriotskoj pjesmici), ponovo je još samo godinu dana do općih izbora, iznova se opet nešto ispriječilo na putu regionalnoj saradnji (hrvatske izvozne finte i nameti) i ponovo Milorad Dodik traži ostavku Mirka Šarovića, plus ostatka ministara u državnoj Vladi i njenog predsjedavajućeg Denisa Zvizdića.

I, opet, Dodik za tu svoju sječu državnih knezova ima parlamentarnu većinu, koja sadrži čak i stranku, Savez za bolju budućnost, čiji ministri i drugi personal, obavljaju redovno, sa manje ili više (ne)znanja i (ne)uspjeha svoje dužnosti u Vijeću ministara. Osnov za smjenu Vijeća ministara nalazi se u činjenici da su poslanici u Predstavničkom domu Parlamenta BiH odbili usvojiti izvještaj kojeg je o radu Vijeća ministara podnio njegov šef Zvizdić.

Dalo bi se Zvizdićevom izvještaju štošta prigovoriti, možda najviše zbog samohvale, pa i samoreklamiranja, koja pomalo “tuknu” na beskonačno duge Vučićeve traktate. To je, međutim, u priči o povjerenju i nepovjerenju njegovom kabinetu potpuno irelevantno – poslanici (Dodikovi i ostali) smjenu Vijeća ministara ne traže zbog onoga što ono nije uradilo, već zbog onoga sto namjerava učiniti.

„Vijeće ministara BIH nije nikakva Vlada, ono je po Dejtonu samo pomoćno tijelo i instrument Predsjedništva BiH“, ponavlja sve agresivnije i samouvjerenije Dodik ne krijući da je svaki uspjeh Vijeća ministara ujedno i njegov neuspjeh. Ali, nije u priči o zahtjevu za smjenom Vijeća ministara sporan predsjednik entiteta RS, njegovi su motivi jasni, metodi prepoznatljivi, a ciljevi predvidljivi – prikupiti što više dokaza da Bosna i Hercegovina nije moguća.

Pamti, pa povrati

Šta je, pravo je pitanje, motiv onih drugih u Parlamentu BiH koji asistiraju Dodiku u ovim rabotama? Ovih je dana kandidat SDP-a za člana Predsjedništva BiH na prošlim izborima ponovio otrcanu floskulu kakvom se služe sve neznalice koje, kad ne znaju šta da rade od sebe, postanu analitičari “. Ne trebamo ići daleko, gledati BBC, pogledajmo samo televizije HRT ili RTS, tamo kada parlament izglasa nepovjerenje vladi, vlada automatski podnosi ostavku. Samo u BiH to nije slučaj”. Ovaj bivši novinar, bivši političar, analitičar hobista računa da su baš svi ili barem većina javnosti neznalice poput njega.

Prije tri mjeseca, nakon što je ministre iz koalicionog Mosta istjerao iz Vlade, svoj kabinet je spasio neviđeno nemoralnim manevrom, pravosudno-proceduralnim smicalicama, iz pritvora je pustio na slobodu jednog poslanika SDP-a čiji je glas u Saboru spasio hrvatsku vladu, a Hrvatsku novih, parlamentarnih izbora (zanimljivo poređenje: taj je osumnjičeni SDP-ovac Tomislav Saucha u kabinetu bivšeg presjednika SDP-a i premijera Hrvatske uživao isti status kao pomenuti hobista u kabinetu Zlatka Lagumdžije).

Kada se govori o Fahrudinu Radončiću i analizira njegovo političko i javno djelovanje, ni jednog momenta ne treba gubiti iz vida da je riječ o osobi kojoj se već godinu i pol dana sudi za ozbiljno krivično djelo.

Isto tako treba znati da su njegovi politički prijatelji, Milorad Dodik više, a Dragan Čović manje, poglavito kroz rad i odluke Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, učinili sve da mu status u tom suđenju olakšaju, takve prijateljske usluge, “sitni” oblici pažnje poput izbora novog predsjednika Suda, smjenom tužitelja Bože Mihajlovića, Radončić će morati uzvratiti svojim partnerima, Dodiku i Čoviću, i uzvraća već uveliko. Samo tako i nikako drugačije, ucjenom i protuuslugama moguće je objasniti da jedan lider i njegova stranka ruše Vladu koja je i njihova.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku